Friday, April 11, 2008

COVEK PEVA POSLE RATA: Sarajevo, Zoki, Delije i Horde zla

Raja navalila da se ide na fudbalsku utakmicu Sarajevo - Crvena zvezda. Sto da idemo kad je sve dogovoreno - pitaju jedni? Dogovoreno je, ali ce biti produzeci da se napakuje rezultat - odgovaraju drugi. Hajdemo da gledamo publiku, bice interesantno, dolaze Romanijci i jalijasi sa Bistrika i Carsije, bice prepucavanja - dodaju treci. Odlazimo, kolektivno, sa bliskog stadionu Studentskog doma - Bjelave.
Pun stadion Kosevo, trava kao persijski tepih kojeg obuhvata u prsten crvena atletska zmija. Navijaci unaprijed zadovoljni - jer je oko rezultata sve dogovoreno, ali, itekako spremni na zestoka prepucavanja, nezavisno od partnerskih odnosa rukovodstva dva kluba, koji su sa sudijama dogovorili "realne" produzetke.
Sarajevske Horde zla su locirane iza svog, a romanijske Delije iza drugog gola. Napokon, pred utakmicu, spektakularno izlazi na atletsku stazu automobil na cijem je nosacu instalirana ogromna fotografija (metar na dva metra)- marsala Tita. Kako automobil ide atletskom stazom, tako se poput plime dize postovani sarajevski publikum i Horde zla da aplauzima pozdrave fotografiju "neumrlog" predsjednika.Talas progresivno ide sa aplauzima i ovacijama do Delija, koje docekuju i ispracaju fotografiju salvama zvizduka, psovki i ogorcenog negodovanja. Iznervirane nepostovanjem covjeka, simbola bratstva i jedinstva, Horde zla zagrmjese: " Cetnici , cetnici, ...", na sta im stize odgovor: "Pitari, pitari,... ". Na kulinarsku provokaciju je odmah odreagovano sa: "Ovo je Bosna, ...", i odgovoreno im, bez ustrucavanja: "Ovo je Srbija,...". 'Ebem majku , 'ebem oca ko je sa Sokoca", bila je reakcija sarajevskog publikuma Romanijcima na nepostovanje drzave Bosne. To je, ipak, shvaceno od navijackih predstavnika Pala, Sokoca i Kalinovika kao nepostovanje Srbije, pa su gorstacki odgovorili etiketom:" Ustase, ustase, ...", i napominjanjem o pobjedniku reziranog meca:" Beogradska zvona zvone da pozdrave sampione, crveno- beli, crveno- beli". Razumljivo, Hordama zla se nije svidjela takva kombinacija boja i odlucno su reagovali sa proteziranjem svojih ukusa: " 'E b e s boju dresa koja nije boje fesa, bordo boja - boja s m r t i."
Delije i Horde zla su se nevirale zbog "grubih startova" protivnickih igraca, od kojih su se njihovi ljubimci previjali po terenu do granice neukusa. Fudbalski sudija je priljezno biljezio "izgubljeno vrijeme", starajuci se da usluge ljekara "tesko povrijedjenim" fudbalerima budu temeljne, ma koliko to trajalo. Ljekari su bili izvanredno strucni. Od invalida u sportskoj opremi, kojima su bile slomljene obje noge na cetiri mjesta, sudeci po previjanju po terenu, cinili su cuda. Potpuno "onesposobljeni fudbaleri" su poslije sjajnih intevencije ljekara bili mladji i brzi nego do momenta faula. Voskresali su, spektakularno pokazujuci freneticnim navijacima da ce se cak vracati iz klinicke smrti u interesu magije fudbala, Delija i Hordi zla.

AG -klub

Sjedimo u AG klubu, ispijajuci pivo i vrseci temeljnu analizu varijanti bliske buducnosti- koja je skoro izvjesna. Sta ce biti u ovom, ili u onom slucaju. Da li ce se nacionalni lideri dogovoriti ili ne? Vojine, 'bem ti sunce - bice rat, zakljucuje Zoki M. - Krajisnik, pjesnik, bokser i DIF - ovac. Ne moze se izbjeci, izgleda, zakljucuje raja. Narode, bice nam kao u onoj pesmi "Covek peva posle rata", rece Zoki, i poce da recituje po svom starom, dobrom obicaju, potresne stihove Dusana Vasiljeva- kojeg je obozavao:

Ja sam gazio u krvi do kolena,

I nemam više snova.

Sestra mi se prodala

I majci su mi posekli sede kose.

I ja u ovom mutnom moru bluda i kala

Ne tražim plena:

Oh, ja sam željan zraka!

I mleka!

I bele jutarnje rose!

Ja sam se smejao u krvi do kolena,

i nisam pitao: zašto?

Brata sam zvao dušmanom kletim,

I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,

I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!

A danas mirno gledam kako mi željenu ženu

gubavi bakalin grli,

i kako mi s glave raznosi krov; -

i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.

Ja sam do juče pokorno sagibo glavu

I besno sam ljubio sram.

I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –

Ali je danas znam!

Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!

Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena

i preživeo crvene godine klanja,

radi ovog svetog saznanja

što mi je donelo propast.

I ja ne tražim plena:

Oh, dajte meni još samo šaku zraka

I malo bele, jutarnje rose –

Ostalo vam na čast!

Prolazi vrijeme...

Prodjose utakmice, AG- klub, Bjelave, ulica Vasa Miskina, Sarajevo, krenu rat i ode Zoki u srpske vojnike. Na pola godine prije zavrsetka rata u Bosni nazvao me telefonom...

Vojine, dje si Vojine?

Ko je to?

Ja sam, Zoki! Zoki M.!

Dje si Zoki?

Nidje! Dezertirao sam! Hej, Vojine, d e z e r t i r a o sam!

Ne moze biti. Sve mi mogu reci, ali da je Zoki dezertirao ne moze biti.

Moze biti Vojine, dezertirao sam, ja sam d e z e r t e r . Ja, Zoki, sam d e z e r t e r- mozes li zamisliti to!? Sve je prodato, sve ce da padne.

To ne mogu zamisliti, ne moze biti! Sta ce da padne, sta je prodato?

Sve! Dogovoreno je da Republika Srpska padne. Milosevic je dogovorio. Vojine, bio sam sa 196 Srba na jednoj vaznoj strateskoj koti citav rat. Trazili su da se nasa jedinica povuce. Nismo htjeli, jer da smo se povukli sve pada. Nasli smo se u okruzenju. Mjesecima smo bili u okruzenju i trazili pomoc od komande, ali nam nisu izlazili na vezu. Svaki dan je neko ginuo. Ja sam tim ljudima bio i otac i majka. Golim rukama sam im vracao utrobu i krpio ih bez anestezije. Umirali su mi na rukama. Recitovao sam im svoje pjesme, hrabrio ih,... Kad nas je ostalo malo, odlucili smo se za proboj. Nas je prezivjelo sestoro. Svi smo dezertirali. A vidjeces, sve ce da padne. To je dogovoreno. Vojine, sjecas li se Dusana Vasiljeva: " Ja sam gazio u krvi do kolena, i nemam vise snova...". Sve je g o t o v o, Vojine. Izdaja, izdaja je svuda...

Poslije nekoliko mjeseci rat je bio gotov.

***Dusan Vasiljev ( 1900- 1923) - srpski pjesnik, nasilno mobilisan u Prvom svjetskom ratu u austro- ugarsku vojsku. Isto kao i Milos Crnjanski, koji se borio na galicijskom ratistu protiv Rusa. Pjesmu" Covek peva posle rata" napisao je kao dvadesetogodisnjak. Umro je ne objavivsi zbirku pjesama.

6 comments:

gor said...

Dobar tekst,a potka (iako već znana) porazna. Pitanje je što je još dogovoreno a tek nas čeka (evro-atlantski i ini dogovori i u produžecima ekumena)

Anonymous said...

Vojine, preseli sto vise svojih sjecanja na ovaj blog. Bice nam korisno. Srdacan pozdrav!

Vojin Grubach said...

Zahvaljujem se na pohvali i pozdravu.
Zao mi je sto nisam vodio neki dnevnik u Sarajevu, uzimao isjecke tekstova "velikih pacifista", koji bi se sa ove istorijske distance jasno odslikali kao ratni huskaci.
Pozivi na borbu protiv Srba su se tada tumacili kao"pacifizam".
Tu, prije svega, mislim na kolumne Rajka Cerovica u "Oslobodjenju".

Vladimir Bozovic said...

Jako interesantna prica! Slazem se sa prethodnikom da bi bilo veoma vazno da nam preneses na ovom blogu jos neka sjecanja iz perioda neposredno prije rata u Bosni i Hercegovini. To ce za mnoge biti veoma dragocjeno.

S said...

Jako lijep i tuzan tekst.

mathias hannau said...

Hvala na pominjanju Vasiljeva. Je li on pisao ekavicom? Gde se moze vise saznati o njemu.
Pozdrav
matija