Usvajanjem crnogorskog, kao sluzbenog jezika, aktuelna vlast u Crnoj Gori je pokazala da joj je stalo do postovanja ljudskih prava gradjana, u koje spada i pravo na jezicki identitet, kao do lanjskog snijega. U ovoj ruznoj prici nijesu postradali samo etnicki Srbi i etnicki Crnogorci, vec je pukla provalija nasred Crne Gore, cije granice realno sezu do poslednjih njenih iseljenika. Udar na srpski jezik je bio udar i na pravoslavno stanovnistvo Crne Gore.
Konkretno se moze reci- ko je to uradio.
To su uradili politicari u Crnoj Gori, lideri partija pozicije i opozicije, koji se u nacionalno- jezickom smislu izjasnjavaju kao Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Oni su ti koji ne priznaju pravo gradjanima Crne Gore na jezicki identitet, koji svoje identitetske frustracije zele nametnuti svima oko sebe. To sto ne priznaju realnost - njihov je problem, a nas je problem sto su iskoristili vulgarni drzavni sistem da ukidaju, progone, omalovazavaju ljudska osjecanja- i to sasvim konkretno i brutalno.
Srpski jezik Srba i Crnogoraca
U Crnoj Gori zivi 468 000 pravoslavnih gradjana, od kojih su Crnogorci - 266 000, a Srbi - 202 000. U Srbiji zivi 263 000 nepriznatih crnogorskih drzavljana, od kojih su Crnogorci - 69 000, a Srbi - 194 000. Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom u Crnoj Gori ima - 67 000, a u Srbiji skoro neznatno - 262. Od 396 000 Srba i i 332 000 Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji , a koji zajedno cine 728 000 priznatih i nepriznatih crnogorskih drzavljana- crnogorskim jezikom govori oko 67 500 ljudi, a srpskim oko 660 500. Nacionalno jezicki predstavnici 67 500 pravoslavnih Crnogoraca u vlasti i dijelu opozicije Crne Gore su, znaci , beskrupulozno pogazili jezicka prava 660 000 etnickih Srba i Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji. Sa drzavljanima koji zive izvan granica ove dvije drzave brojka moze preci cak 700 000. Moze se, bez pretjerivanja, reci da je obim diskriminacije bio drasticnih razmjera.
Na drugoj strani, 55 odsto crnogorskih Hrvata i preko 70 odsto crnogorskih Bosnjaka - Muslimana izjavili su na popisu da govore - crnogorskim jezikom. Crnogorski jezik je, dakle, trebao biti definisan kao nacionalni jezik ovih manjinskih naroda u Crnoj Gori, i manjeg dijela etnickih Crnogoraca. A srpski jezik, koji je jezik Srba i Crnogoraca, dvije najbrojnije etnicke skupine Crne Gore - obavezno je morao biti sluzbeni. U Ustavu se desila obrnuta situacija, za sluzbeni je proglasen crnogorski jezik, a srpski jezik stavljen na nedostojni nivo po svom znacenju, u red sa: bosanskim, albanskim i hrvatskim.
Muslimani i Bosnjaci se nijesu bunili sto im za nacionalni jezik nije priznat crnogorski- kojim govore dvotrecinskom vecinom, pa cak ni bosnjacki- kojim govori trecina te populacije. Priznat im je bosanski jezik- kojim ne govore, po zadnjem popisu. Hrvatima je priznat za nacionalni jezik hrvatski, iako manjina Hrvata govori tim jezikom- i oni se, takodje, nijesu bunili.
Sadizam u funkciji kaifa
Sva politicka aritmetika ovakvog, bizarnog odnosa ka identitetu svojih gradjana je vrlo jasna. Konkretne politicke licnosti koje su zeljele da naskode pravoslavnom narodu Crne Gore su: Nebojsa Medojevic, Ranko Krivokapic i Miodrag Zivkovic. To su tri jezicka pendreka Crne Gore, koji se predstavljaju kao evropske laste demokratskih ideja.
DPS je u svoj ovoj prici gojazni dzin, koji za racun ocuvanja svoje debljine pristaje i na sado-mazo igre. Milo Djukanovic i Svetozar Marovic pristaju da im Ranko Krivokapic zavrce ruke, trazeci diskriminaciju gradjana na nacionaloj i jezickoj osnovi u zamjenu za cutanje po pitanju biznis igara vrha DPS. DPS siri biznis, SDP siri diskriminaciju - svi su zadovoljni! Pustos i haos po pitanju ekonomije i postovanja ljudskih prava je rezultat takvog dila.
U svoj toj groteski pojavljuju se Nebojsa Medojevic i Miodrag Zivkovic iz "opozocije", pomazuci ultranacionalisti Ranku Krivokapicu u zavrtanju ruku Sveto-milu. Sto se tice lidera LP to je bilo ocekivano, sto se tice Medojevica to se nije moglo sasvim ocekivati. Izmedju niskih pobuda i postovanja realnosti - Medojevic je izbrao ovo prvo.
I tako, DPS je "slomljen" u ovoj politickoj djiu -djicu farsi, donosi diskriminatorski ustav, baca srpski jezik Srba i Crnogoraca na smetliste, i zadovoljno trlja ruke - jer dobija odrijesene ruke za nove "biznis uspjehe".
DPS je zadovoljio azdaje ekstremizma, politicke Frankestajne koji ne traze novo ruho, deblji budjelar ili akcije Prve banke, sto je rezervisano za DPS, vec nove identitetske organe koje ce im prisivati DPS otkidajuci ih od drugih. A svi zajedno vole Crnu Goru, sto je i logicno, jer je ona postala Eldorado za perverzne i bezocne, koji kolicinom sadisticke boli koju zadaju okruzenju - mjere svoj kaif. I jos se cude- zasto par stotina hiljada gradjana Crne Gore zele pasose drugih drzava? Pa vjerovatno traze zato sto su te druge- ipak drzave!
Konkretno se moze reci- ko je to uradio.
To su uradili politicari u Crnoj Gori, lideri partija pozicije i opozicije, koji se u nacionalno- jezickom smislu izjasnjavaju kao Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Oni su ti koji ne priznaju pravo gradjanima Crne Gore na jezicki identitet, koji svoje identitetske frustracije zele nametnuti svima oko sebe. To sto ne priznaju realnost - njihov je problem, a nas je problem sto su iskoristili vulgarni drzavni sistem da ukidaju, progone, omalovazavaju ljudska osjecanja- i to sasvim konkretno i brutalno.
Srpski jezik Srba i Crnogoraca
U Crnoj Gori zivi 468 000 pravoslavnih gradjana, od kojih su Crnogorci - 266 000, a Srbi - 202 000. U Srbiji zivi 263 000 nepriznatih crnogorskih drzavljana, od kojih su Crnogorci - 69 000, a Srbi - 194 000. Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom u Crnoj Gori ima - 67 000, a u Srbiji skoro neznatno - 262. Od 396 000 Srba i i 332 000 Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji , a koji zajedno cine 728 000 priznatih i nepriznatih crnogorskih drzavljana- crnogorskim jezikom govori oko 67 500 ljudi, a srpskim oko 660 500. Nacionalno jezicki predstavnici 67 500 pravoslavnih Crnogoraca u vlasti i dijelu opozicije Crne Gore su, znaci , beskrupulozno pogazili jezicka prava 660 000 etnickih Srba i Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji. Sa drzavljanima koji zive izvan granica ove dvije drzave brojka moze preci cak 700 000. Moze se, bez pretjerivanja, reci da je obim diskriminacije bio drasticnih razmjera.
Na drugoj strani, 55 odsto crnogorskih Hrvata i preko 70 odsto crnogorskih Bosnjaka - Muslimana izjavili su na popisu da govore - crnogorskim jezikom. Crnogorski jezik je, dakle, trebao biti definisan kao nacionalni jezik ovih manjinskih naroda u Crnoj Gori, i manjeg dijela etnickih Crnogoraca. A srpski jezik, koji je jezik Srba i Crnogoraca, dvije najbrojnije etnicke skupine Crne Gore - obavezno je morao biti sluzbeni. U Ustavu se desila obrnuta situacija, za sluzbeni je proglasen crnogorski jezik, a srpski jezik stavljen na nedostojni nivo po svom znacenju, u red sa: bosanskim, albanskim i hrvatskim.
Muslimani i Bosnjaci se nijesu bunili sto im za nacionalni jezik nije priznat crnogorski- kojim govore dvotrecinskom vecinom, pa cak ni bosnjacki- kojim govori trecina te populacije. Priznat im je bosanski jezik- kojim ne govore, po zadnjem popisu. Hrvatima je priznat za nacionalni jezik hrvatski, iako manjina Hrvata govori tim jezikom- i oni se, takodje, nijesu bunili.
Sadizam u funkciji kaifa
Sva politicka aritmetika ovakvog, bizarnog odnosa ka identitetu svojih gradjana je vrlo jasna. Konkretne politicke licnosti koje su zeljele da naskode pravoslavnom narodu Crne Gore su: Nebojsa Medojevic, Ranko Krivokapic i Miodrag Zivkovic. To su tri jezicka pendreka Crne Gore, koji se predstavljaju kao evropske laste demokratskih ideja.
DPS je u svoj ovoj prici gojazni dzin, koji za racun ocuvanja svoje debljine pristaje i na sado-mazo igre. Milo Djukanovic i Svetozar Marovic pristaju da im Ranko Krivokapic zavrce ruke, trazeci diskriminaciju gradjana na nacionaloj i jezickoj osnovi u zamjenu za cutanje po pitanju biznis igara vrha DPS. DPS siri biznis, SDP siri diskriminaciju - svi su zadovoljni! Pustos i haos po pitanju ekonomije i postovanja ljudskih prava je rezultat takvog dila.
U svoj toj groteski pojavljuju se Nebojsa Medojevic i Miodrag Zivkovic iz "opozocije", pomazuci ultranacionalisti Ranku Krivokapicu u zavrtanju ruku Sveto-milu. Sto se tice lidera LP to je bilo ocekivano, sto se tice Medojevica to se nije moglo sasvim ocekivati. Izmedju niskih pobuda i postovanja realnosti - Medojevic je izbrao ovo prvo.
I tako, DPS je "slomljen" u ovoj politickoj djiu -djicu farsi, donosi diskriminatorski ustav, baca srpski jezik Srba i Crnogoraca na smetliste, i zadovoljno trlja ruke - jer dobija odrijesene ruke za nove "biznis uspjehe".
DPS je zadovoljio azdaje ekstremizma, politicke Frankestajne koji ne traze novo ruho, deblji budjelar ili akcije Prve banke, sto je rezervisano za DPS, vec nove identitetske organe koje ce im prisivati DPS otkidajuci ih od drugih. A svi zajedno vole Crnu Goru, sto je i logicno, jer je ona postala Eldorado za perverzne i bezocne, koji kolicinom sadisticke boli koju zadaju okruzenju - mjere svoj kaif. I jos se cude- zasto par stotina hiljada gradjana Crne Gore zele pasose drugih drzava? Pa vjerovatno traze zato sto su te druge- ipak drzave!
2 comments:
I onda se odjednom desilo otriježnjenje: do 1999. godine govorili su srpsko-hrvatskim, onda su izmsilili crnogorski, a nakon toga i da je Vuk zapravo crnogorski nazvao srpskim... Za pet godina niko se više neće sjećati da se ikada govorilo srpskim. Baš kao što se Milo ne sjeća svojih kosovskih govora s početka devedesetih itd. itd.
Ovo preobraženje se doskora moglo pronaći jedino u Kafkinim djelima.
Uz normalni odnos prema svom identitetu, jeziku, vjeri, nacionalnoj pripadnosti, ne postoji sila koja nam moze nauditi. Svako siledzijstvo ima svoj kraj.
Vojin Grubac
Post a Comment