Harkiri Džeka Trbosjeka

Dva dana poslije usvajanja pocijepanog Ustava Crne Gore, tačnije 24. oktobra 2007.g., na stranicama dnevnika Pobjeda se oglasio novinar Savić Jovanović da u tekstu "Ogledalo zlih vremena" izrazi svoje ogorčenje ponašanjem Srba u crnogorskom parlamentu. Naravno, uočio je da svečanom činu proglašenja najvišeg pravnog akta “države” nisu prisustvovali predstavnici srpskih partija, mada su se na početku sjednice pojavili poslanici Srpske liste (SL) da bi sjedeći saslušali crnogorsku himnu, a potom otišli u nepoznatom pravcu. Novinar je to ocijenio kao "politički bezobrazluk", kojim su predstavnici SL "htjeli da stave do znanja svima kako će poštovati novi Ustav ove zemlje i njene simbole". E pa zaista, kakve to “ove zemlje” i kakvih simbola?
Smisao osvrta na ostatak ovog teksta se nalazi u "univerzalnosti" razmišljanja novinara Pobjede, jer, u tako važnim momentima za suvereni Montenegro, Savić Jovanović je dobio zadatak da zacementira "neprijatelje države" neodrživom logikom "pobjednika".Pa da počnemo sa predstavljanjem tzv. "Ogledala zlih vremena", i da u tom zrcalu pronađemo lik zabludjelog tektopisca.

Konstatujuci da iz Evrope stižu priznanja za donošenje Ustava dvotrećinskom većinom u parlamentu, Savić Jovanović je izrazio ogorčenje sto lider Srpske liste Andrija Mandić poziva pripadnike srpskog naroda u Crnoj Gori da "javno i u svakoj prilici iskažu prezir i nepoštovanje prema ovom lažnom i nasilničkom dokumentu, da nastave sa izgradnjom i, još odlučnije, rašire mrežu naših paralelnih kulturnih, obrazovnih, ekonomskih, zavičajnih i drugih institucija". Izjava Mandića je toliko razgoropadila Savića Jovanovića da je u tekstu uskliknuo:"Još samo fali da formiraju SAO po Crnoj Gori. Prosto rečeno, ova skupina navodnih predstavnika srpskog naroda traži od svojih sunarodnika da iskažu prezir prema dvotrećinskoj većini u Crnoj Gori i, prema već objavljenim, stavovima evropskih institucija.", zakljucivsi: " Da nije malo mnogo?"

Naravno, novinarska uzrujanost je u ovom slučaju bila izlišna, jer su politički predstavnici Srba pokazali prezir prema nesavjesnoj dvotrećinskoj parlamentarnoj većini sasvim opravdano, a fućkalo im se za mišljenje "evropskih institucija" po tom pitanju. Zaista, "malo je mnogo" poistovjećivati dvotrećinsku većinu naroda sa tom i takvom fluidnom većinom u parlamentu! Ovo pogotovo, što ta parlamentarna većina nije smjela da raspiše referendum, jer se plašila da potrebna polovina naroda po pitanju Ustava neće podržati njihove koještarije. Zakljucite sami- da li je moguće poštovati dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja se plaši da po nekom važnom pitanju (hej, Ustavu!) ne može dobiti samo polovinu glasača Crne Gore?

Nedvosmisleno se može zaključiti – neodgovorna i siledžijska parlamentarna većina se uplašila referenduma iako je, za takav pocijepani Ustav, imala iza sebe groznu silu: "svemogući" DPSDP blok, partije svih manjina, PZP, LP, ANB, sve državne medije, uključujuci i Vijesti sa Monitorom, sve moguće crnogorske PEN-ove, Matice crnogorske, bošnjacke, muslimanske, Crnogorska društva nezavisnih književnika, DANU, CEDEM, NVO CPC, DAMAR, Helsinške komitete, "nezavisne i ubjedljive" suverenističke intelektualce, avione Montenegroerlajnza da dovuku zauvijek odseljene državljane, glanc nove lične karte za davno upokojene glasače svjesne ozbiljnosti trenutka. Zbilja, kako tada poštovati tu dvotrećinsku većinu, o kojoj hvalospjeve pise Savic Jovanovic, dajući joj neopravdani status "dvotrećinske većine naroda"? Narod, očigledno, ne postoji u ovoj priči i ne figuriše u bilo kom obliku.

Mala digresija, parlamentarna većina je u oktobru prošle godine, a to je bilo koliko juče, izbjegla narod u vezi Ustava, a već koliko sjutra će isto to uraditi po pitanju pristupanja NATO paktu ili priznanju nezavisnosti Kosova. Te zato, u kom grmu leži zec? U većinskom ili manjinskom, svenarodnom ili parlamentarnom, dvotrećinskom ili polovinskom, gdje je taj Zec? Da nije našao svoje logovo u glavama svevidećih podržavalaca tamne strane apsurda parlamentarnog vilajeta Montenegra?


"Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh,..."
 
Zaobilazeci te važne momante, nije ni čudo da je Savić Jovanović u nastavku teksta zajapureno rekao:" Ova skupina je borbu za implementaciju, tobože, srpskih interesa u Ustavu, pretvorila u borbu protiv države Crne Gore, u kojoj žive i rade. Zato što su pokušali da i najozbiljnije događaje po državu i njene građane (donošenje Ustava) pretvore u cirkusku predstavu." Obratite pažnju na sintagmu "borba protiv države Crne Gore u kojoj žive i rade"?! To je već pravi cirkus! Sjajno, zar ne? Primjetili ste da novinar nije rekao "dobro žive i rade", baš kao što nije podsjetio čitaoca da u crnogorskoj državnoj administraciji, sudstvu, tužilastvu, policiji, diplomatiji uopšte nema crnogorskih Srba da "žive i rade". Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh, hodaju, pa čak I raygovaraju,…, ali to rade izvan crnogorske države čije se granice poklapaju samo sa granicama institucija nanormalnog sistema. U tim granicama Srba nema, izopšteni su, jer se premrtvi Kju Kluks Klan.reinkarnirao u živahni SDP, što Savić Jovanović ne želi da vidi. Na takav način je, u odnosu prema Srbima, došlo do jasnog razgraničenja Crne Gore i crnogorske države, koja se moze alternativno nazvati i nekim slovom alfabeta. Kojim?

Savić Jovanović, potom zapaža da je lider SL Andrija Mandić ustvrdio da će država Crna Gora, poslije usvajanja Ustava, "za Srbe biti nepoznata, koju možemo označiti sa iks", a da je Dobrilo Dedic, poslanik SL, napomenuo da ce poštovati "novi Ustav državolike tvorevine onoliko koliko je ova vlast poštovala najviši pravni akt državne zajednice". Osvrćući se na simboliku cijepanja Predloga Ustava od strane Dobrila Dedeića, kojeg je ocijenio kao "političku i svaku druga drskost prvog reda", dotični novinar je rekao najvažniju misao teksta: Ovaj opskurni čin nastao je kao logična posljedica jedne ratoborne, agresivne i primitivne retorike predstavnika ove političke grupacije. Retorike koja se na ovim prostorima mogla čuti ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Treba li podsjećati na činjenicu kako su prošli svi oni koje su branili samoproklamovani zaštitnici srpskih interesa?"

Ovo je zaista fenomenalno!?

Ako se zna da su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili crnogorske perjanice "zaštite srpskih interesa" ranih devedesetih godina prošlog vijeka, to bi bilo logicno da ih pokorni sluga Savić Jovanović direktno upita, "brk u brk" :"Pa, drugovi, kako su prošli oni koji u išli za vama"?

E, ovdje ću se djelimično složiti sa novinarom Jovanovićem - oni koji su išli za Đukanovićem i Marovićem loše su prošli. Doduše, Đukanović i Marović su odlično prošli, ali su zato svi oni koji su išli za njima, ili protiv njih (kao npr. neprodati liberali) vrlo loše prošli! Rezultat je vidljiv- objedinjeni ratni i antiratni profiteri su izvukli maksimum iz ratne i antiratne retorike ranih devedesetih. Eno ih, sada igraju oligarhijsko kozaračko kolo (elem, “ko ga ne bi vol'o”?) širom Crne Gore, prepuštajuci novinarima poput Savića Jovanovića da kreče istoriju i, mašuci novocrvenom državnom maramom, tranformišu kozaračko kolo u novocrnogorski oro.

Medojevićev ustavni Frankeštajn brana mitomaniji?
 
Zato me ne čudi nebulozni zaključak na kraju ovog ogledanja u zrcalu novinara Pobjede:" Novi Ustav predstavljaće, sigurno je, veliku branu bilo čijem nacionalizmu i mitomaniji na ovim prostorima. Kako? Tako što odredbe najvišeg pravnog akta ove zemlje moraju svi poštovati, bez izuzetka. Da tako bude, u Crnoj Gori, napokon, treba primijeniti poznato Ciceronovo pravilo da smo "svi sluge zakona da bismo bili slobodni". Volšebni zakljucak, kakva poenta! Ciceron u borbi protiv mitomanije “ove zemlje” i slično, zar ne?

Pa da ocijenim - novi Ustav Crne Gore je očigledni pravni Frankenštajn, kome je Nebojša Medojević vezao kravatu, počistio cokule, izglancao šinjel, uskliknuvši: "Ovo je maksimum mogućeg u ovom trenutku", umjesto da je pošteno rekao: “Ovo je maksimum nemogućeg u ovom trenutku”! Zbog toga Medojevićevog maksimuma nemogućeg se i desila situacija da ustavnom Frankenštajnu u realnom životu počinju otpadati slavni ustavni organi, nespretno zakrpljeni lošim politickim hirurzima suverenog Montenegra. Zato i slijedi pitanje - kako može Ustav, koji je nastao na dukljanskoj mitomaniji i crnogorskom nacionalizmu, biti "brana bilo čijoj mitomaniji i nacionalizmu"? Zamislite uragan koji je opuštosio obalu Kalifornije, i prozvan “branom” sledećim uraganima. Ovakav zakljucak novinara Pobjede me navodi na to da mu iz predmeta Prirodna logika i zdravi smisao ucrtam čistu nulu, blago osjećajući da je i to previsoka ocjena.

Ako izuzmemo ključne identitetske odredbe, kao i sulude odredbe o načinu promjene Ustava, ne mogu a da ne zaključim da su ostale odredbe pocijepanog Ustava Crne Gore dovoljno regularne. U odredbi o Zastiti prava manjinskih naroda, između ostalog stoji punkt da svaki građanih može koristiti u službenoj upotrebi i u školama svoj jezik. Samo tom odredbom crnogorski jezik će, kao službeni i uopšte, prirodno i logično biti odbačen od dvije trećine građana Crne Gore koji govore srpski. Isti je slučaj i kada je riječ o korišćenju nacionalnih zastava i drugih nacionalnih obilježja svakog naroda, koji praktično potiskuju, silom bezobrazluka i netolerancije nametnuta, državna obilježja.

Zaključujem da pozitivne ustavne odredbe brutalno potiru ključne, nelogične, identitetske odredbe Ustava. U takvoj situaciji vlast se trudi da u realnom životu protivzakonito eliminiše pozitivne odredbe Ustava kojeg je sama donijela. Sama činjenica da Ustav uskače sebi u stomak plastično govori o kakvom je dokumentu riječ. Ustav je, očigledno, neznaveni i smiješni Džek Trbosjek u stanju trajnog harakirija, a eto, bio je zamisljen da bude strašni Džek Srbosjek u punoj snazi! Savić Jovanović te apsurde ne primjećuje, i zato je njegov tekst promašio cilj. Kakva ironija, tekst ovog “alkara” u rubrici "Direktno" koja izlazi "u sridu" pogodio je "u ništa". Direktno u ništa! A kako bi bilo da se vrati na sami početak priče “i jopet“ nam pokuša objasniti smisao već viđenog?

Intervju za IN4S

Vojin Grubač: Formiranje Savjeta može samo radikalno popraviti položaj Srba

ponedjeljak, 25 avgust 2008 12:58 Aleksa Božović

"Ako se u toku sudskog postupka dokaže da je nestanak Srba u državnoj administraciji posledica aktivnosti SDP zakon je jasan. Znate, ne možete nositi evropski imidž, a ujedno, skriveno od očiju javnosti, pacovskim sistemima proganjati činovnike na nacionalnoj, jezickoj ili vjerskoj osnovi", kaže u intervjuu za IN4S portal predsjednik Akademske alternative Vojin Grubač


Formiranje Srpskog nacionalnog savjeta ustalasalo je duhove ne samo u srpskoj etničkoj zajednici u Crnoj Gori. Podjela na političkoj pozornici oko ovog pitanja je, ipak, najočiglednija između onih subjekata koji i u svom imenu nose srpsku nacionalnu odrednicu. Stav NVO Akademska alternativa, koju u Srpskoj listi zastupa njen predsjednik Vojin Grubač, je da osnivanje nacionalnog savjeta može samo da popravi položaj Srba u Crnoj Gori.

IN4S - Koliko formiranje Srpskog nacionalnog savjeta može popraviti položaj Srba u Crnoj Gori?

Formiranje Savjeta može radikalno popraviti položaj Srba u Crnoj Gori ukoliko rukovodstvo te instistucije bude vuklo ispravne poteze, praveći šire konsultacije sa srpskim intelektualcima i političkim subjektima srpskog naroda, pa čak i onima koji ne žele da se Savjet uopšte formira. Znači, sve zavisi od mudrosti, sposobnosti i pravilne ocjene – šta su glavni prioriteti!

IN4S - Šta su, po vama, glavni prioriteti?

Glavni prioriteti su otvaranje prve srpske televizije, srpskog političkog nedjeljnika i potezanje pitanja zastupljenosti pripadnika srpskog naroda u državnoj administraciji, sudstvu, policiji, ANB i Vladi. Po Ustavu Srba treba da bude u tim institucijama trećina. Tako da rješenje problema vidim u podnošenju tužbe protiv odgovornih za sadašnje stanje, nezavisno na kojem se položaju oni nalazili. Znači, nije samo cilj da se broj Srba u državnim ogranima poveća sa par procenata na trideset dva odsto, već i da neko odgovara i bude kažnjen za dosadašnje nepoštovanje zakona i Ustava, javno žigosan pa čak i odstranjen iz administracije za sva vremena.

IN4S - Znači li to da se ne radi o slučajnosti već o namjeri da se Srbi istisnu iz državnih organa?

Da, upravo znači to! Radi se o namjeri određenih političkih krugova ekstremne provinijencije, koji žele uvesti divlji princip podjele naroda na podobne i nepodobne, mada takvo uporište ne mogu naći u Ustavu kojeg su sami donijeli. Ustavom se garantuje svim narodima proporcionalna zastupljenost u administracji, a onima koji su protiv toga, sto znači da izazivaju nacionalnu mrznju i netrpeljivost – garantuje se zabrana političkog i javnog djelovanja. Čini nam se da je SDP bila glavni ideolog diskriminacije srpskog naroda u organima vlasti i administraciji.

IN4S - Da li tada smatrate da SDP može biti zabranjena zbog antiustavnog djelovanja?

Ako se u toku sudskog postupka dokaže da je nestanak Srba u državnoj administraciji posledica aktivnosti SDP zakon je jasan. Znate, ne možete nositi evropski imidž, a ujedno, skriveno od očiju javnosti, pacovskim sistemima proganjati činovnike na nacionalnoj, jezickoj ili vjerskoj osnovi. Ako bi se desilo da sticajem okolnosti Srpska lista osvoji apsolutnu vlast u Crnoj Gori zakonske i civilizacijske norme su jasne – etnički sastav činovika u državnoj administraciji mora odgovarati procentima etničkog sastava države. Znači, Srba moze biti maksimum trećina, uostalom, kao i minimum.

IN4S - U čemu je suština razilaženja onih koji su za formiranje Savjeta i protivnika te ideje?

Protivnici formiranja Savjeta žele da promijene vlast, pa da se situacija prirodno izblansira. Mi smatramo da je pitanje ljudskih prava nešto što se rješava nezavisno ko čini vlast. A šta ako sledeća koalicija ne vlasti, vidjevši da se može nekažnjeno protežiratii fašizam u državnoj administraciji, produži sa takvom politikom? Da li i tada čekati smjenu vlasti? Mi smo principu čekanja pretpostavili princip aktivnog djelovanja. Protagonisti diskiriminacije Srba u vlasti će odgovarati za već počinjeno, a isti takvi pritajeni u opoziciji ce znati da takva politika više ne prolazi. Srbi ce shvatiti da je Savjet instistucija koja postoji samo za to da štiti njihova prava i proganja maskirane prekrsitelje zakona koji obitavaju u vrhu vlasti.

Duhovni lider, projekt budućnosti

Neposredno prije izjave Svetozara Marovića da "Crnoj Gori ne treba ni srpska, ni crnogorska već jedna pravoslavna crkva, koja bi objedinila i Srbe i Crnogorce, i na čijem čelu bi mogla da bude Mitropolija crnogorsko-primorska i njen mitropolit Amfilohije", na stranicama dnevnika Vijesti osvanuo je tekst "SPC nema sluha za nova vremena" Predraga Malbaše, pomoćnika ministra za kulturu i prirodnu baštinu u Vladi Crne Gore. Za razliku od crnogorskog i budvanskog Martina Lutera (da li i Kinga?), Malbaša je mitropolitu Amfilohiju spočitao da je devedesetih godina bio pretendent na mjesto "pravoslavnog ajatolaha", i krenuo kroz tekst u potragu za novim "duhovnim" liderom.
Autor teksta, kao činovnik vladajuce koalicije koja sistematski proganja pravoslavnu crkvu i maltretira njene vjernike srpske i crnogorske nacionalnosti, kaže sljedeće:" Dopadalo se to nekom ili ne, lako je utvrditi da je uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna. Očita je potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini, institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati, i tako dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir."
U nastavku teksta autor tvrdi da takva potreba proizilazi iz posebnosti Crne Gore, kao i da riječ, vjera i jasnoća misije "duhovnog autoriteta" trebaju rezultovati "primamljivim lekcijama kako voljeti Crnu Goru"!?
Pažljivim čitanjem između redova može se uočiti da je "duhovni lider" prije svega neophodan zbog hroničnog nedostatka patriotizma, koji se, poput "zaraze", od integrističkih krugova temeljno širi i među tvrdim suverenistima. Pozivanje na posebnost Crne Gore (kakva posebnost?!), i potreba za lekcijama o ljubavi ka bogotvorenju države ( kakve države!?), nameće zaključak da bi taj "duhovni lider" trebao biti neki sumanuti, iracionalni suverenista koji bi “objedinio” narod kao – produhovljena faca!.
Pretpostavljam da je g. Malbaša svoj prvi zaključak, da je "uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna", izveo na osnovu posmatranja samo jedne manifestacije u Nikšiću, gdje je više od deset hiljada etnickih Srba i Crnogoraca ucestvovalo u svečanoj litiji povodom dana sv. Vasilija Ostroškog u organizaciji Budimljansko - nikšićke eparhije SPC. Takav zaključak sigurno nije mogao izvesti na osnovu posmatranja rijetkih okupljanja osobitih Crnogoraca, poštovalaca i simpatizera NVO CPC, zbog relativno male brojnosti "skupljača perja" u tom postkomunističkom teatru apsurda.
Malbašina procjena da je "očita potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini", proizvodi osjećaj da on želi reći da pravoslavna većina ne može postojati bez učešća već spomenute marginalne grupe pseudopravoslavne provinijencije. Jasno je da je i Marović to želio reci u svojoj, gore navedenoj, zvučnoj istorijskoj izjavi. Tako ispada da pravoslavna većina ne moze biti legitimna bez učešća nekoliko stotina pripadnika jedne pseudoreligiozne organizacije!? Ko zna, možda bi pomoćnik ministra želio da se pitanje novog "duhovnog autoriteta" riješi iznenadnom “reinkarancijom” sv. Petra Cetinjskog, ne shvatajući da to takođe ne rješava “problem skupljaca perja”? Izjava portparola NVO CPC Steva Vučinića: „Kad bi i Sveti Petar Cetinjski usta' i reka' da smo Srbi, ja bi bio protiv njega", svjedoči o tome da je simpatizerima CPC Miraš Dedeić slika i prilika "duhovnog autoriteta" kakav im je jedino neophodan, te da bi im svi drugi samo pokvarili merak.
NVO CPC je, doduše, pokušala svojevremeno da promoviše jednog “duhovnog lidera”, predlažući neoženjenom ( tvrdili su da je to važan factor?!) akademiku DANU, biologu dr. Vukiću Puleviću, da se zamonaši. Medjutim, crnogorski biolog je odbio tu ideju ustvrdivši da je “monaški posao tezak”, iako je priznao da je taj predlog bila velika čast i priznanje za njegov minuli rad.
Malo me je zbunila, otvoreno priznajem, konstatacija Malbaše da "duhovni lider", kojeg priziva, treba da bude "institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati". Prvo što mi je palo na pamet je da se pod "institucionalnom osposobljenošću za komunikaciju" podrazumijeva nabavka jakog megafona, i nekog velikog bureta na kojeg bi se "duhovni autoritet" popeo, te bio osposobljen da se bolje cuje i vidi u svom propatriotskom obraćanju legitimnoj, objedinjenoj “pravoslavnoj većini”. Ostavljam mogućnost da sam u krivu, te da je pod "institucionalnom osposobljenošću" zamjenik ministra za prirodnu baštinu podrazumijevao da se na Predsjedništvu Socijaldemokratske partije (SDP) većinom glasova donese odluka da se crkve i hramovi Pravoslavne crkve daju na raspolaganje novom, lojalnom propovjedniku ljubavi prema suverenom Montenegru.
Što se tiče zelje tekstopisca da duhovni lider bude "dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir", Malbaša je trebao poći od "drugog kraja", i predložiti za početak da svjetovni lider današnje Crne Gore bude bar približno takav, te da većini koja ga glasa ( uključujući i one davno preminule ili zauvijek odseljene, koji su najdisciplinovanii glasači) bude tvrdi "moralni orjentir".
Zašto je to važno? Upravo zbog toga što bi se u protivnom moglo desiti da duhovnog lidera privatizuje svemogući svjetovni lider, i od njega napravi akcionarsko društvo u vlasništvu poznatih crnogorskih biznismena. Time bi "duhovni lider" postao crnogorski ugaoni kamen novog investicionog projekta Prve banke, pod sloganom – “Da živimo bolje, da imamo više, da nam je duša na mjestu". Gdje bi vjerski turisti iz regiona i dalekih strana pohrlili na poklonjenje duhovnom autoritetu, da ga vide, dodirnu i dobiju blagoslov, uz placanje ulaznice – kao duhovne tarife. Ko bi cijepao bilete – zna se!?
Da li će Predrag Malbaša svojim vapajem preko dnevnika Vijesti prizvati duhove, koji bi ovaplotili Onoga za kojim DPS žudi, a SDP mu se nada, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, instistucionalizacija mu ne gine, pa makar morali otvarati muzej voštanih figura, gdje će otisak duhovnog lidera zauzimati počasno mjesto u galeriji nemuštih fikcija i propalih ideja novih tumača budućnosti.

Izjave NVO AKADEMSKA ALTERNATIVA, avgust 2008.g.

dnevnik Vijesti, 30.08.2008.g.

Grubač: PzP se DPS-u ponudio na prodaju

Podgorica, 30.08.2008.g.- Predsjednik NVO Akademska alternativa Vojin Grubač ocijenio je juče da je predlog potpredsjednika PzP o podjeli opozicije na takozvane "evropski orijentisane" i "radikalne snage" otvoreni poziv DPS-u da raspiše javnu političku licitaciju za svog budućeg koalicionog partnera. “Goran Batrićević je svoju stranku očigledno otvoreno ponudio na prodaju DPS-u, doduše, ovaj put u 'demokratskom paketu' sa SNP-om i LP-om. Vjerovatno mu se kolektivna prodaja 'evropski orijentisane’ opozicije vlastima učinjela bezbolnijom varijantom”, ocjenjuje Grubač u saopštenju dostavljenom “Vijestima”. On dodaje da je ovim postupkom „jedna frakcija PzP odlučila da pred DPS nedostojno klekne moleći za milost pri izboru novog koalicionog partnera“. „Smatramo da je potpuno uniženje PzP –a samo nastavak politike koju je Medojević odigrao oko Ustava, na štetu građana Crne Gore i građanskog mira u njoj. AA nije iznenađena takvim podjelama u PzP, čijem licemjernom političkom radikalizmu nema premca na političkoj sceni Crne Gore“, ocjenjuje Grubač.

............................................

dnevnik Republika, 18.08.2008.g.

NVO ‘’Akademska alternativa’’ zatražila je juče od poslanika Miodraga Vukovića objašnjenje za njegov stav

Ko su “propitivači”?

Podgorica, 18.08.2008.g.- Nevladina organizacija ‘’Akademska alternativa’’ zatražila je juče od poslanika crnogorskog parlamenta Miodraga Vukovića da objasni svoj stav, po kojem, oni koji su glasali i protiv Ustava i protiv države zavrjeđuju propitivanje i kod nekih drugih organa.- Nas interesuje da li su ti "drugi organi": ANB, policija, tužilastvo, Ustavni sud ili partijska policija jedne stranke, kojoj on pripada, kako je kazao predsjednik ove NVO Vojin Grubač. Bilo šta da je u pitanju, želimo napomenuti Miodragu Vukoviću da pravo na slobodni stav o državnom statusu ili Ustavu spada u domen osnovnih političkih sloboda i prava građana, koja su propisana Ustavom. To znači da je zalaganje za promjenu Ustava ili državnog statusa Crne Gore potpuno legitimno pravo, koje niko ne može osporiti. U tom smislu su "drugi organi" kojima prijeti Vuković apsolutno nenadležni, a samim tim se prijetnja Vukovića može smatrati nedemokratskom i ekstremističkom. Vuković, očigledno, ima neku unutrašnju političku potrebu da demokratska prava i slobode građana ograničava po svom nahođenju, a da Ustav Crne Gore brani kršenjem odredbi o političkim slobodama garantovanim tim Ustavom - kako je kazao Grubač. - Ukoliko se jednog dana formira kritična masa glasača zainteresovanih za promjenu državnog statusa Crne Gore i njenog Ustava, mi ne vidimo zakonske prepreke ostvarenju volje građana. Izjave Vukovića i sličnih političara predstavljaju najbolje "pogonsko gorivo" za razvoj scenarija u tom pravcu. To je najbolji dokaz da loši suverenistički političari mogu “kreativnije i energičnije” podstaći proces nove promjene državnog statusa Crne Gore od najboljih unionističkih političara.

........................................................

dnevnik Republika, 16.08.2008.g.

Akademska alternativa reagovala na stavove vladajuće partije o dvojnom državljanstvu

Prvo poštujte sopstveni Ustav

PODGORICA, 16.08.08g. - Predsjednik Akademske alternative Vojin Grubač, nevladine organizacije koja djeluje u okviru Srpske liste ocijenio je juče da se sugestija Miodraga Vukovića da Srbija treba izmijeniti svoj Zakon o državljanstvu zbog Crne Gore nalazi u domenu izvitoperene političke misli.- Smatramo da bi se Vuković trebao založiti da vlast kojoj pripada za početak počne da poštuje sopstveni Ustav, po kojem trećina administracije Crne Gore treba da bude sastavljena od Srba - rekao je Grubač u izjavi dostavljenoj medijima.On je istakao da je ''vulgarno i nevaspitano diskriminisati Srbe u Crnoj Gori, a istovremeno tražiti od Srbije da ona diskriminiše Srbe svuda po svijetu po pitanju sopstvenog državljanstva''. - Ali, Vuković, čini se, pripada onoj sorti političara koja misli da je sve moguće. Smatramo da prije razgovora o državljanstvu Srbija treba da kod pregovarača sa crnogorske strane dobije informaciju o statusu Srba u Crnoj Gori - navodi Grubač.- Ako Vuković traži izmjenu fundamentalnih zakona u Srbiji, tada je obavezan da svoju inicijativu objasni javnosti u svjetlu očiglednog etničkog čiscenja Srba u državnoj administraciji Crne Gore. Jedno je sigurno - Srbi u Crnoj Gori neće prihvatiti da pitanje dvojnog državljanstva u njihovo ime, a protiv njihovih nacionalnih interesa, vode crnogorski političari diskriminatorske provinijencije - navodi Grubač.On je pozvao Vukovića da ultimatume Srbiji preusmjeri ka Hrvatskoj, pa da vidimo kako će proći, te da li će zbog stava DPS-a Hrvatska u panici od “te sile” promijeniti svoj Zakon o državljanstvu

...............................................

dnevnik Vijesti, 06.08.2008

Srbima ista prava kao što su imali Hrvati

GRUBAČ PORUČIO KALAMPEROVIĆU DA JE CRNA GORA RANIJE DOPUŠTALA DVOJNO DRŽAVLJANSTVO

Podgorica, 06. avgust. 2008.g. – Kada su u Crnoj Gori bili šikanirani Hrvati došlo je do masovnog uzimanja hrvatskog državljanstva, poručili su juče ministru unutrašnjih poslova Jusufu Kalamperoviću iz Akademske alternative i zatražili da Srbi imaju isto pravo dvojnog državljanstva kao nekada Hrvati.
“Sada, kada se u Crnoj Gori šikaniraju Srbi i dio Crnogaca koji govori srpskim jezikom, što je politika ekstremne Socijaldemokratske partije koja je samo zbog toga u vlasti, logično je da dio te populacije teži ka državljanstvu Srbije”, navodi se u saopštenjui Akademske alternative dostavljenom “Vijestima” koje potpisuje predsjednik te NVO Vojin Grubač.
Grubač je odgovorio na Kalamperovićevu izjavu da će po zakonu svako lice koje stekne drugo državljanstvo, automatski biti lišeno crnogorskog. Po Ustavnom zakonu, izuzetak od tog pravila mogu biti samo oni građani koji su drugo državljanstvo stekli prije proglašenja nezavisnosti 3. juna 2006. godine.
Grubač je rekao da ga čudi što Kalamperović “još nije shvatio da građani žele imati, ili imaju dvojno državljanstvo isključivo zbog osjećaja da se u Crnoj Gori tretiraju kao građani ili narodi drugog reda”.
“U Crnoj Gori treba promijeniti ambijent i uzroke zbog kojih građani žele državljanstvo drugih država, a ne posljedice liječiti predlaganjem nekog rigidnog kvazizakona, koji je u suštini besmisleni pokušaj prolaska glavom kroz zid. Neka, za početak, gospodin Kalamperović prouči nacionalnu strukturu službenika policije i ANB, pa će mu, nadamo se, biti jasno o kakvom šikaniranju mi otvoreno govorimo”, rekao je Grubač.
On je predložio Kalamperoviću da Zakon o dvojnom državljanstvu baci u koš, “a zakonopisce uputi na potrebu da država treba da bude u službi građana i naroda, a ne ekstremističkih ideja diskriminacije nekulturnih jastrebova iz SDP-a”.
Grubač je ocijenio da državljanstvo Srbije želi i dio Crnogoraca koji su na popisu kazali da govore srpskim jezikom

Izjave NVO Akademska alternativa, jul 2008.godine

Internet portal IN4S

Grubač: Suđenje Karadžiću u Beogradu zbog dostojanstva države

četvrtak, 24 jul 2008 11:15 in4s

Predsjednik NVO Akademska alternativa Vojin Grubač pozvao je predsjednika Srbije Borisa Tadića da utiče na to da se bivši ldieru bosanskih Srba Radovan Karadžić ne izručuje međunarodnom tribinalu u Hagu već da mu se suđenje organizuje u Beogradu.
„Akademska alternativa poziva predsjednika Srbije Borisa Tadića da pažljivo oslušne razumne savjete koji dolaze od blagonaklonih stranih analitičara, te da plan isporuke Radovana Karadžića Hagu zamijeni odlukom da se suđenje održi u Beogradu“, poručio je Grubač i podsjetio na riječi kolumniste "Gardijana" Sajmona Dženkinsa „da je domaća pravda sigurniji put ka pomirenju, te da zato Karadžiću treba da sudi njegov narod jer je njegovo izručenje Hagu više trgovina, nego pravda“.
“Ne možemo a da ne podržimo ovu razumnu sugestiju, tim prije što je u Indipendentu Vladi Srbije poslata podsmješljiva poruka da je Srbija, težeći prosperitetu, pragmatizam stavila ispred dostojanstva“, rekao je Grubač i dodao „treba li podsjetiti da je sud u Hagu oslobodio svih optužbi ocigledne zločince Nasera Orića i Ramuša Haradinaja, pokazujući da postoji samo zbog toga da bi i dalje beskrupulozno unižavao čast i dostojanstvo srpskog naroda“.
“Naravno, nije na odmet istaći da je ova dva ratna zločinca, poslije oslobađanja u Hagu, dočekala oduševljena masa bošnjackog i albanskog naroda, slaveći ih u balkanskom stilu kao svoje heroje, kao i da je prije neki dan, živeći u brižnoj ljekarskoj njezi, prirodnom smrću u Zagrebu umro u 87.godini života zapovjednik logora Jasenovac Dinko Šakić“, podsjetio je Grubač
Predsjednik Akademske alternative je naveo da će predsjednik Srbije Boris Tadić, ako ne bude brižljivo čuvao svoje i dostojanstvo Srbije, „na koljenima i sa podsmijehom u međunarodnom okruženju, dočekati kraj svog predsjedničkog mandata“. “NVO AA smatra da osvajanje vlasti nije samo po sebi cilj, baš kao što vječno puzanje i poniznost ništa ne mogu donijeti osim novih zahtijeva za trpljenjem iživljavanja, sto je bolesna želja određenih beskrupuloznih centara moći koji su, izmedju ostalog, protivpravno priznali nezavisnost kosovsko - metohijskom dijelu teritorije Srbije“, zaključio je Grubač.

..................................

dnevnik Republika, 23.07.08.g.

Predsjednik NVO Akademska alternativa Vojin Grubač oštro kritikuje izjavu poslanika Narodne stranke da su Srbi i Crnogorci isti narod

Teško mogu ubijediti suvereniste
PODGORICA (23.07.08.g.) – Predsjednik NVO Akademska alternativa Vojin Grubač ocijenio je juče da će poslanici Narodne stranke teško moći ubijediti suverenističke intelektualce, novinare, članove DANU, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN-a, Helsinškog komiteta, Matice crnogorske i ostalih institucija toga predznaka da su Srbi i Crnogorci isti narod. On čak smatra da da s tih adresa stižu ''nedvosmislene poruke animoziteta prema Srbima'', ove poruke iz NS biti shvaćene kao naopad na sve što je crnogorsko.- S obzirom na to da sa tih adresa stižu nedvosmislene poruke animoziteta prema Srbima, srpskoj kulturi, jeziku, istoriji, crkvi, skoro je izvjesno da ce riječi bratske jednakosti upućene iz NS-a biti protumačene od tih struktura kao napad na "sve što je crnogorsko" – smatra Grubač. On je, sa najboljim namjerama pozvao Predraga Popovića i Dragana Šoća da nađu bar jednog Crnogorca, poslanika DPS-a, SDP-a, LP-a ili PZP-a u Skupštini Crne Gore koji će javno reći da su Crnogorci i Srbi isti, nedjeljivi narod. - Smatramo, da ako takvih blagonaklonih poslanika uopšte nije postojalo u parlamentu prilikom donošenja Ustava, teško da ih može iskreno biti sada. Akademska alternativa u svom javnom djelovanju vec dugo traži bar jednu javnu ličnost, samo jednog etničkog Crnogorca, koji će u medijima dići glas protesta zbog etničkog čišćenja Srba u državnim organima Crne Gore i sa žaljenjem konstatujemo da takvog demokrate nema u javnosti – ocijenio je Grubač. On je kazao da se ta NVO, prije nekoliko dana, javno obratila istražitelju kršenja ljudskih prava Aleksandru Saši Zekoviću da se uključi u slučaj protivustavnog otimanja srpske zastave od strane službenika MUP Crne Gore i odgovor je bio u vidu nedemokratskog ćutanja, što znaci da ga kršenja ljudskih prava Srba uopšte ne interesuju. - Očiglednost situacije, i nabrojani slučajevi, osnovni su razlog zbog čega Akademska alternativa učestvuje u stvaranju Srpskog nacionalnog savjeta kao organizacije koja će pitanje statusa Srba dići na najviši mogući nivo. Smatramo da Srbi, kao jedan od tri konstitutivna naroda, moraju imati tu instituciju – navodi Grubač. On kao razlog za pristupanje Alademske alternative Srpskom manjinskom savjetu vidi u tome što su svi narodi u Crnoj Gori manjinski, pa samim tim priča o jednom većinskom konstitutivnom narodu, koji će nastati bratskim udruživanjem dva brojna manjinska naroda - Srba i Crnogoraca, zvuči nedovoljno realno.

.............................

dnevnik Republika, 19.07.08.g.

Vojin Grubač reagovao na intervju profesora Blagote Mitrića datom Republici

Baćo uvrijedio Srbe
PODGORICA 19.07.08. godine– Predsjednik Akademske alternative koja djeluje u okviru Srpske liste Vojin Grubač optužio je juče profesora Blagotu Mitrića da je svojim intervjuom datom Republici uvrijedio sve Srbe.Ta NVO, u tom smislu želi posebno da skrene pažnju na govor mržnje profesora međunarodnog prava dr Blagote Mitrića, koji je za Republiku izjavio da je nacionalni simbol Srba u Crnoj Gori aktuelna državna zastava. - Takva proizvoljna konstatacija predstavlja uvredu ne samo za Srbe, već i za veliki broj etničkih Crnogoraca u Crnoj Gori koji tu zastavu tretiraju isključivo kao državnu, ali ne i kao nacionalnu – kazao je Grubač u reagovanju dostavljenom Republici.Mitrić je u intervju za naš list kazao da je iritiran pismom Andrije Mandića crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću.- Stav Blagote Mitrića “ da je isticanje nacionalnih simbola Ustavom dozvoljeno samo nacionalnim manjinama i etničkim grupama”, te da “Srbi nijesu nacionalna manjina niti etnička grupa, jer ih ima 32 odsto u Crnoj Gori”, predstavlja očigledni doprinos profesora međunarodnog prava da status Srba definiše “ni na nebu, ni na zemlji”. Po toj kvaziteoriji ispada da nacionalne manjine i etničke grupe imaju Zakonom i Ustavom bolje zaštićena osnovna nacionalna prava od Srba i Crnogoraca, kao dva realno konstitutivna, ali takođe manjinska naroda. Ovo tim prije, što može biti da bi na eventualnom refendumu etničkih Crnogoraca o svojoj nacionalnoj zastavi trikolor sa apliciranim crnogorskim grbom mogao odnijeti prevagu u odnosu na aktuelnu državnu zastavu!? Samim tim, ja mu preporučujem da bez srpsko-crnogorskog dogovora, što je bilo krajnje neophodno, usvojenu državnu zastavu Crne Gore ne identifikuje sa nacionalnim obilježjima kako Srba tako i Crnogoraca - navodi Grubač.On je istovremeno pozvao istraživača ljudskih prava, i člana Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandra Sašu Zekovića da se uključi u slučaj kršenja ljudskih i nacionalnih prava pripadnika srpskog naroda od strane pojedinih službenika policije. - Akt oduzimanja srpskih zastava na teritoriji Crne Gore od strane službenika MUP-a ocjenjujemo kao najgrublje kršenje Ustava Crne Gore, kojim je garantovano pravo svakog naroda na “izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola” – navodi Grubač. Grubač je dodao da Srbi, po Ustavu, imaju pravo da sami određuju svoje nacionalne simbole, a ne ‘’neki zlonamjerni činovnici administracije, pripadnici policije ili intelektualci iz redova drugih naroda’’. - Umjesto da štite nacionalne simbole svakog naroda u Crnoj Gori, oni su se drznuli da se odluče na njihovo skrnavljenje, što je nehvatljivo za lica koje nose mundire ovlašćenih čuvara reda – zaključio je Grubač. Mitrić je našem listu tada objasnio da je Ustavom regulisano da samo nacionalne manjine i etničke grupe, i to isključivo u posebnim situacijama i prilikom praznika, mogu koristiti svoje nacionalne simbole, kao i da je to veoma osjetljivo pitanje. Mitrić smatra da činjenica da posebnim zakonom nije regulisana mogućnost upotrebe nacionalnih simbola do sada nije onemogućivalo Srbima pravo da ističu svoje simbole.

Kriminalno štivo Moni - tor, tor, tora, ...

Kakve nivoe iskaljivanja mržnje prema drugim narodima i jezicima mogu probiti zaslijepljeni crnogorski nacionalisti najbolje svjedoče događanja oko Odsjeka za srpski jezik i književnost na FF u Nikšiću. Nedavno je, naime, na FF paralelno otvoren i Odsjek za crnogorski jezik i književnost. Umjesto euforije zadovoljstva zbog tog čina, crnogorski nacionalisti su predočili javnosti Crne Gore salve gorkog nezadovoljstva i gomile uvreda na račun toga sto Odsjek za srpski jezik nije ukinut!!!
Pravilno ste razumjeli, smeta im sto on uopšte postoji. U tom smislu je jako važno pogledati pisanje Monitora, nekada priznatog "evropskog glasa" u Crnoj Gori, koji je u međuvremenu postao nijansiran neartikulisanim tonovima etničkih animoziteta.
Novinar Sanja Martinović je u tekstu "Crnogorski privjesak srpskom jeziku" ( Monitor , br. 920) ustvrdila da je :"Nikšićki Filozofski fakultet opet izazvao revolt crnogorskih intelektualaca i suverenističke javnosti." Usklik: Ma hajde! - vjerovatno može biti prva reakcija na takvu misao novinarke, koja podrazumijeva da u Crnoj Gori ne postoji niko i ništa osim crnogorskih intelektualaca i suverenističke javnosti.
U skladu sa takvim jednostranim polazištima, novinarka Martinović nam je prenijela reakciju te "jedine javnosti" na sljedeći način...
Mladen Lompar i Milorad Popović su ispred Crnogorskog PEN centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika naglasili da ova odluka i »slične igre oko Ustava, nacionalnih znamenja i drugih obilježja crnogorskog državnog identiteta« smatraju »ne samo opstrukcijom države nego i namjernim ponižavanjem svih građana Crne Gore«, kao i da među profesorima nikšićkog Filozofskog fakulteta ima dovoljno osoba spremnih na svaku vrstu opstrukcije odlukama crnogorske aktuelne vlasti, i otpora svakoj vrsti crnogorskog kulturnog identiteta«.
U saopštenju DANU, akademik Božidar Nikolić je istakao da iz odluke Vijeća Filozofskog fakulteta i Senata univerziteta »proizlazi sasvim jasno da se ova država plaši svoje samostalnosti i svoga, demokratski i dvotrećinskom većinom, usvojenog Ustava«. Profesorica crnogorske književnosti doc. dr Tatjana Bečanović spornu odluku karakteriše neprihvatljivom i neutemeljenom, »jer označava marginalizaciju i nipodaštavanje svega crnogorskog u sred Crne Gore«. Profesor Dragan Koprivica ističe da je odluka »nešto što se može zvati dogovorom i zdravim, jedino mogućim kompromisom u ovom trenutku« i da je on »oduvijek bio i ostao samo za srpski jezik«.
Monitor, naravno, nije prenio reakciju srpske javnosti ( osim, ove preblage izjave prof. Dragana Koprivice), iako je ona bila jedina strana u ovoj rašomonijadi čijem se srpskom jeziku i Odsjeku za srpski jezik govorilo i odlučivalo. Ovom dukljansko- crnogorskom orkestru se, poput guslara pokidanih struna, pridružio Novak Kilibarda zaguslavši neobotaničku pjesmu:"Preporučujem zaljubljenicima u srpski jezik i srpsku naciju da u Crnoj Gori osnuju privatni fakultet na kome će se uzgajati katedra za srpski jezik i srpsku književnost"! Da, malo je falilo da profesor mržnje spomene korov, uzgajanje korova i slično, ali, čak borbu protiv korova niko jos nije dobio!
Reakcija srpskih nevladinih organizacija je bila oštra. NVO Slobodna misao je na Kilibardine necivilizacijske animozitete prema drugim narodima reagovala na sledeći način:
"NVO Slobodna misao ocjenjuje da poruka Novaka Kilibarde da "zaljubljenici u srpski jezik i srpsku naciju trebaju da na privatnom fakultetu uzgajaju srpski jezik i književnost" predstavlja jos jedan fašisoidni perfomans dukljanskog akademika. Novak Kilibarda, kojem je javnost BiH jasno stavila do znanja šta misli o njegovim ratno huškačkim i govorima mržnje s početka devedestih godina, izgleda nema namjeru da prestane da izigrava šovinističkog dinosuarusa crnogorske političke svakodnevice. Naravno, njemu se ne može uskratiti pravo da mrzi Srbe, baš kao što je nekad mrzio i druge narode u okruženju. Neophodno ga je, međutim, podsjetiti da je javno iskazivanje mržnje u suprotnosti sa normama aktuelnog crnogorskog ustava.''
Što se tiče šovinističkog izleta DANU, CDNK i PEN-a - NVO Akademska alternativa je iznijela sledeći stav:
''Akademska alternative poziva crnogorskog Vrhovnog državnog tužioca Ranku Čarapić da podigne optužnicu protiv Dukljanske akademije nauka (DANU), PEN-a i Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK) jer, direktno krše član 55. Ustava Crne Gore, izazivanjem nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti". NVO AA je začuđena "civilizicijskom" netrpeljivošću i otvorenim neprijateljstvom koji DANU, PEN i CDNK demonstriraju prema Odsjeku za srpski jezik i književnost, kao i brojnoj srpskoj etničkoj zajednici u Crnoj Gori. Krajnje je vrijeme da gospoda iz tih organizacija prestanu da spektakularno nameću tolerantnoj javnosti i građanima drugih nacionalnosti svoj orginalni crnogorski odbrambeni fašizam.''
Začudo, javila se kroz par dana i dekanica FF gospođa Bojka Đukanović, i crnogorskim jezikoslovcima preko Republike poslala podsmješljivu poruku : " Ako o crnogorskom jeziku govori neko ko za dvadesetak godina boravka u Crnoj Gori nije ni pokušao da ga nauči - koliko ga cijeni, već govori naglašenom ekavicom, onda ostaje nejasno zašto se ti zalažu za preimenovanje srpskog u crnogorski, a još je manje jasno šta ti rade u Odboru za kodifikaciju crnogorskog jezika. " Interesantna informacija, zar ne?
Poslije svega rečenog, a posebno nerečenog u Monitoru, postavlja se pitanje - da li gospoda iz Monitora stvarno misle da Crnu Goru kroje po matricama crnogorske suverenističke i šovinističke polujavnosti? Oni nikako ne mogu razumjeti da, kao nacionalni Crnogorci, mogu razvijati svoje crnogorske institute do mile volje, ali nikako NE na štetu Srba ili drugih naroda u Crnoj Gori. Posmatrati Srbe kao neprijatelje, i svakodnevno plasirati izlive mržnje prema njima, za posledicu ima obični i logični prirodni otpor a potom i jasni odgovor na očigledni, agresivni crnogorski fašizam.
Samo pogledajte sledeći netrpeljivi komentar Sanje Martinović: ''Monitor saznaje da je dio profesora sa Odsjeka za srpski jezik i južnoslovenske književnosti prijetio otkazom u slučaju da se na mjesto 'njihovog' Odsjeka postavi Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti. Izgleda da je ta prijetnja bila dovoljna da se crnogorski jezik i građani Crne Gore koji koriste svoj jezik diskriminišu, a da se Ustav ismije. Zbivanja na nikšićkom fakultetu teško da se mogu smatrati iznenađenjem. Od obnove crnogorske državnosti do danas vlast je svoju energiju i formalnu i neformalnu silu uložila u obračun ni sa kim drugim nego sa crnogorskim intelektualcima i demokratskim idejama''.
Obratite pažnju na floskulu crnogorskog odbrambenog fašizma Monitora - postojanje Odsjeka za srpski jezik znači "diskriminaciju građana Crne Gore koji koriste crnogorski jezik, ismijavanje Ustava, obračun sa crnogorskim intelektualcima i demokratskim idejama"?! Čudovišno, zar ne?! Martinovićka izgleda uopšte ne shvata da je to, što je napisala u ovom pasusu, suprostavljeno ljudskoj logici i zdravom razumu. Ovo što je ona napisala je poziv na linč, izražavanje krajnje netrpeljivosti prema različitostima, klasični šovinistički vatromet riječi, ruralizacija novinarstva i kulturna aboridžinizacija političkog prostora. Ona je, prosto, izjavila ljubav Nasilju.
A tek - šta reci o zadnjoj rečenici ovog nebuloznog teksta, gdje novinarka kaže: ''Sačekajmo što će reći Vlada Crne Gore: tada će biti kristalno jasno ko je kome saveznik i kakav položaj crnogorski narod ima u Crnoj Gori''. Da li ovo znači - ako je crnogorska Vlada saveznik crnogorskom fašizmu, čvrsto podržava crnogorski šovinizam i netrpeljivost prema okruženju - Monitor ce konstatovati da je Vlada demokratska!? Izgleda, da je to u pitanju.
Pa, da sve to prevedemo djelimično na statistiku. Odsjek za srpski jezik na FF postoji zbog školovanje nastavničkog kadra za 197 684 Srba i 156 374 Crnogoraca koji govore srpskim jezikom. Odsjek za crnogorski jezik treba da usluži 89 504 pravoslavnih Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom. Po Monitoru - ukidanje Odjeka za srpski jezik na FF, čime ostaje 354 058 Srba i Crnogoraca bez svoje jedine visokoškolske jezičke ustanove– znači “potvrduneugroženosti položaja i statusa” 89 504 Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom!? Marko sa jabukom je ispoštovan time što Slavko nije dobio jabuku. Marko se raduje, Slavku su oteli jabuku. Da li je to ta priča? Crnogorskim "intelektualcima", izgleda, Katedra za crnogorski jezik ništa ne znači, njima ukidanje Katedre za srpski ima neki važni životni značaj. Monstruozno, zar ne?!
Novinarka Martinović je svakako Crnogorka, koja svoju nacionalnu slobodu mjeri ukidanjem nacionalne slobode drugih naroda. Uostalom, ona u članku koristi izraz “njihov” Odsjek, sto znaci da jako dobro razumije odnose “mi – oni”. Sada samo treba da pronađe relaciju “naše – vaše”, i na jedan korak je do civilizacije. A u civilizivanom svijetu “vaše” ne smije da dira “naše” i obrnuto. Moni - tor se svakako mora civilizovati, ako ništa drugo – radi mira u ludoj kući. Ovakva kriminalna štiva, koja prezentuje novinarka Martinović, su inicijalna kapisla za bure baruta pod nazivom Montenegro. Doduše, možda ona, u svojoj “naivnosti”, misli da bure baruta kada eksplodira - puca samo na jednu stranu?! Na onu gdje su “njihovi”, oni, tako napodnošljivo drugačiji, tuđinci...

Izjave NVO Akademska alternativa o NATO

Akademska alternativa protiv ucesca Crne Gore u NATO misijama

Podgorica, 18. jun 2008. godine
NVO AA u potpunosti podržava stav SNS i SL po pitanju protivljenja ulasku Crne Gore u NATO, baš kao sto smo protiv učešća gradjana Crne Gore u bilo kakvim ,,mirovnim misijama" pod bilo kojim izgovorom.
Jedan od razloga je krajnje negativan angažman alijanse po pitanju Kosova i Metohije, a drugi je nedostatak humanisticke svijesti kod aktuelne crnogorske vlasti.
Ubijeđeni smo da bi nemarni odnos crnogorske vlasti prema eventualnim stradalnicima, porodicama poginulih, kao i invalidima tih misija bio isti kao i u slučaju prošlih ratova devedesetih godina.
Treba li podsjetiti da stradalnicima iz Lore crnogorska vlast nije ni na sahranu dosla, kao da se radilo o emigrantima iz Afrike, a ne o borcima nikšićko - šavničke grupe.
NVO AA poziva aktuelnu vlast da mirovnu misiju u vrućim tačkama Azije i Afrike zamijeni sa mirovnom misijom u Crnoj Gori, koja bi mogla otpočeti sa jasnom porukom javnosti da Crna Gora neće priznati južnu pokrajinu Srbije kao nezavisnu državu. U tom smislu, prije par dana izneseni oštri stav predsjednika SNS o neprihvatljivosti priznavanja Kosova i Metohije kao nezavisne države od strane Crne Gore ima našu bezuslovnu podrsku.


Crnogorska TV i lingvisticki "eksperti" kao pojacanje NATO alijansi

Podgorica, 4. maj 2007. godine
NVO AA ocjenjuje da je evroatlantska posjeta predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovica SAD izuzetno produktivna, i da je poslije njegovog susreta sa Dikom Cejnijem i Robertom Gejtsom postalo jasno da NATO ne moze funkcionisati bez ucesca cinovnika crnogorske vlasti u njemu.
Nema sumnje da je Crna Gora poslije ove posjete postala bliza najvecoj vojnoj sili modernog svijeta, pri cemu isticemo da je Crna Gora jedna od rijetkih drzava koja NATO savezu moze ponuditi oruzje kakvo se rijetko srece u civilizovanom svijetu.
Sigurni smo da su se oficiri za vezu NATO-a, kao i diplomate zemalja ucesnica tog saveza, ubijedili da su drzavni mediji Crne Gore ubojito oruzje koje moze svaku realnost izvrnuti i dati joj stabilni iskrivljeni smisao.
Upravo zato NVO AA predlaze da se NATO snagama u nemirnom Iraku kao pomoc posalju urednici i istaknuti eksperti drzavnih medija Crne Gore, kako bi se realno stanje u toj nestajucoj drzavi radikalno promijenilo.
Nema sumnje da bi na udarnim informativnih emisijama irackih drzavnih medija, napaceni avganistanski narod, u predasima izmedju eksplozija i nasilja, slusao vijesti da u zemlji vlada mir, prosperitet i nacionalna stabilnost.
Na kraju krajeva, po principu sok terapije, narod Avganistana bi od crnogorskih informativnih lingvistickih eksperata saznao novost da jezik kojim govore ne treba zvati arapsko-persijskim, vec ga treba imenovati po nazivu drzave, ma kakva ona bila.U sporu oko jezika, irackog ili arapsko-persijsko- kurdskog nema sumnje da bi iracki narod zaboravio NATO, SAD , nasilje , teror i siromastvo. Ako bi se na irackim drzavnim medijima dodatno dao prostor Mirasu Dedeicu, koji bi pozvao na novi ekumenizam u borbi protiv kanonskog pravoslavlja, vjerujemo da bi muslimansko stanovnistvo Iraka izgubilo vjerske orjentire - poslije cega bi se tesko mogli medjusobno razlikovati siiti od sunita, a samim tim i nestati uzroci sadasnjeg islamskog sukoba.
Zelimo dodatno napomenuti da bi sa odlaskom crnogorskih medijskih mocnika u
iracku mirovnu misiju Crna Gora dobila mnogo toga. Ne sumnjamo da bi je
civilizovani svijet gledao jos ljepsim ocima, kako zbog novih medijskih vjetrova civilizacije , jer je svaka novina donosi i nesto dobro, tako i zbog ogromnog informativnog zrtvovanja za interese mira i stabilnosti u svijetu kojem, svakako, pripada i Irak.