Dva dana poslije usvajanja pocijepanog Ustava Crne Gore, tačnije 24. oktobra 2007.g., na stranicama dnevnika Pobjeda se oglasio novinar Savić Jovanović da u tekstu "Ogledalo zlih vremena" izrazi svoje ogorčenje ponašanjem Srba u crnogorskom parlamentu. Naravno, uočio je da svečanom činu proglašenja najvišeg pravnog akta “države” nisu prisustvovali predstavnici srpskih partija, mada su se na početku sjednice pojavili poslanici Srpske liste (SL) da bi sjedeći saslušali crnogorsku himnu, a potom otišli u nepoznatom pravcu. Novinar je to ocijenio kao "politički bezobrazluk", kojim su predstavnici SL "htjeli da stave do znanja svima kako će poštovati novi Ustav ove zemlje i njene simbole". E pa zaista, kakve to “ove zemlje” i kakvih simbola?
Smisao osvrta na ostatak ovog teksta se nalazi u "univerzalnosti" razmišljanja novinara Pobjede, jer, u tako važnim momentima za suvereni Montenegro, Savić Jovanović je dobio zadatak da zacementira "neprijatelje države" neodrživom logikom "pobjednika".Pa da počnemo sa predstavljanjem tzv. "Ogledala zlih vremena", i da u tom zrcalu pronađemo lik zabludjelog tektopisca.
Konstatujuci da iz Evrope stižu priznanja za donošenje Ustava dvotrećinskom većinom u parlamentu, Savić Jovanović je izrazio ogorčenje sto lider Srpske liste Andrija Mandić poziva pripadnike srpskog naroda u Crnoj Gori da "javno i u svakoj prilici iskažu prezir i nepoštovanje prema ovom lažnom i nasilničkom dokumentu, da nastave sa izgradnjom i, još odlučnije, rašire mrežu naših paralelnih kulturnih, obrazovnih, ekonomskih, zavičajnih i drugih institucija". Izjava Mandića je toliko razgoropadila Savića Jovanovića da je u tekstu uskliknuo:"Još samo fali da formiraju SAO po Crnoj Gori. Prosto rečeno, ova skupina navodnih predstavnika srpskog naroda traži od svojih sunarodnika da iskažu prezir prema dvotrećinskoj većini u Crnoj Gori i, prema već objavljenim, stavovima evropskih institucija.", zakljucivsi: " Da nije malo mnogo?"
Naravno, novinarska uzrujanost je u ovom slučaju bila izlišna, jer su politički predstavnici Srba pokazali prezir prema nesavjesnoj dvotrećinskoj parlamentarnoj većini sasvim opravdano, a fućkalo im se za mišljenje "evropskih institucija" po tom pitanju. Zaista, "malo je mnogo" poistovjećivati dvotrećinsku većinu naroda sa tom i takvom fluidnom većinom u parlamentu! Ovo pogotovo, što ta parlamentarna većina nije smjela da raspiše referendum, jer se plašila da potrebna polovina naroda po pitanju Ustava neće podržati njihove koještarije. Zakljucite sami- da li je moguće poštovati dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja se plaši da po nekom važnom pitanju (hej, Ustavu!) ne može dobiti samo polovinu glasača Crne Gore?
Nedvosmisleno se može zaključiti – neodgovorna i siledžijska parlamentarna većina se uplašila referenduma iako je, za takav pocijepani Ustav, imala iza sebe groznu silu: "svemogući" DPSDP blok, partije svih manjina, PZP, LP, ANB, sve državne medije, uključujuci i Vijesti sa Monitorom, sve moguće crnogorske PEN-ove, Matice crnogorske, bošnjacke, muslimanske, Crnogorska društva nezavisnih književnika, DANU, CEDEM, NVO CPC, DAMAR, Helsinške komitete, "nezavisne i ubjedljive" suverenističke intelektualce, avione Montenegroerlajnza da dovuku zauvijek odseljene državljane, glanc nove lične karte za davno upokojene glasače svjesne ozbiljnosti trenutka. Zbilja, kako tada poštovati tu dvotrećinsku većinu, o kojoj hvalospjeve pise Savic Jovanovic, dajući joj neopravdani status "dvotrećinske većine naroda"? Narod, očigledno, ne postoji u ovoj priči i ne figuriše u bilo kom obliku.
Mala digresija, parlamentarna većina je u oktobru prošle godine, a to je bilo koliko juče, izbjegla narod u vezi Ustava, a već koliko sjutra će isto to uraditi po pitanju pristupanja NATO paktu ili priznanju nezavisnosti Kosova. Te zato, u kom grmu leži zec? U većinskom ili manjinskom, svenarodnom ili parlamentarnom, dvotrećinskom ili polovinskom, gdje je taj Zec? Da nije našao svoje logovo u glavama svevidećih podržavalaca tamne strane apsurda parlamentarnog vilajeta Montenegra?
"Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh,..."
Zaobilazeci te važne momante, nije ni čudo da je Savić Jovanović u nastavku teksta zajapureno rekao:" Ova skupina je borbu za implementaciju, tobože, srpskih interesa u Ustavu, pretvorila u borbu protiv države Crne Gore, u kojoj žive i rade. Zato što su pokušali da i najozbiljnije događaje po državu i njene građane (donošenje Ustava) pretvore u cirkusku predstavu." Obratite pažnju na sintagmu "borba protiv države Crne Gore u kojoj žive i rade"?! To je već pravi cirkus! Sjajno, zar ne? Primjetili ste da novinar nije rekao "dobro žive i rade", baš kao što nije podsjetio čitaoca da u crnogorskoj državnoj administraciji, sudstvu, tužilastvu, policiji, diplomatiji uopšte nema crnogorskih Srba da "žive i rade". Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh, hodaju, pa čak I raygovaraju,…, ali to rade izvan crnogorske države čije se granice poklapaju samo sa granicama institucija nanormalnog sistema. U tim granicama Srba nema, izopšteni su, jer se premrtvi Kju Kluks Klan.reinkarnirao u živahni SDP, što Savić Jovanović ne želi da vidi. Na takav način je, u odnosu prema Srbima, došlo do jasnog razgraničenja Crne Gore i crnogorske države, koja se moze alternativno nazvati i nekim slovom alfabeta. Kojim?
Savić Jovanović, potom zapaža da je lider SL Andrija Mandić ustvrdio da će država Crna Gora, poslije usvajanja Ustava, "za Srbe biti nepoznata, koju možemo označiti sa iks", a da je Dobrilo Dedic, poslanik SL, napomenuo da ce poštovati "novi Ustav državolike tvorevine onoliko koliko je ova vlast poštovala najviši pravni akt državne zajednice". Osvrćući se na simboliku cijepanja Predloga Ustava od strane Dobrila Dedeića, kojeg je ocijenio kao "političku i svaku druga drskost prvog reda", dotični novinar je rekao najvažniju misao teksta: Ovaj opskurni čin nastao je kao logična posljedica jedne ratoborne, agresivne i primitivne retorike predstavnika ove političke grupacije. Retorike koja se na ovim prostorima mogla čuti ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Treba li podsjećati na činjenicu kako su prošli svi oni koje su branili samoproklamovani zaštitnici srpskih interesa?"
Ovo je zaista fenomenalno!?
Ako se zna da su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili crnogorske perjanice "zaštite srpskih interesa" ranih devedesetih godina prošlog vijeka, to bi bilo logicno da ih pokorni sluga Savić Jovanović direktno upita, "brk u brk" :"Pa, drugovi, kako su prošli oni koji u išli za vama"?
E, ovdje ću se djelimično složiti sa novinarom Jovanovićem - oni koji su išli za Đukanovićem i Marovićem loše su prošli. Doduše, Đukanović i Marović su odlično prošli, ali su zato svi oni koji su išli za njima, ili protiv njih (kao npr. neprodati liberali) vrlo loše prošli! Rezultat je vidljiv- objedinjeni ratni i antiratni profiteri su izvukli maksimum iz ratne i antiratne retorike ranih devedesetih. Eno ih, sada igraju oligarhijsko kozaračko kolo (elem, “ko ga ne bi vol'o”?) širom Crne Gore, prepuštajuci novinarima poput Savića Jovanovića da kreče istoriju i, mašuci novocrvenom državnom maramom, tranformišu kozaračko kolo u novocrnogorski oro.
Medojevićev ustavni Frankeštajn brana mitomaniji?
Zato me ne čudi nebulozni zaključak na kraju ovog ogledanja u zrcalu novinara Pobjede:" Novi Ustav predstavljaće, sigurno je, veliku branu bilo čijem nacionalizmu i mitomaniji na ovim prostorima. Kako? Tako što odredbe najvišeg pravnog akta ove zemlje moraju svi poštovati, bez izuzetka. Da tako bude, u Crnoj Gori, napokon, treba primijeniti poznato Ciceronovo pravilo da smo "svi sluge zakona da bismo bili slobodni". Volšebni zakljucak, kakva poenta! Ciceron u borbi protiv mitomanije “ove zemlje” i slično, zar ne?
Pa da ocijenim - novi Ustav Crne Gore je očigledni pravni Frankenštajn, kome je Nebojša Medojević vezao kravatu, počistio cokule, izglancao šinjel, uskliknuvši: "Ovo je maksimum mogućeg u ovom trenutku", umjesto da je pošteno rekao: “Ovo je maksimum nemogućeg u ovom trenutku”! Zbog toga Medojevićevog maksimuma nemogućeg se i desila situacija da ustavnom Frankenštajnu u realnom životu počinju otpadati slavni ustavni organi, nespretno zakrpljeni lošim politickim hirurzima suverenog Montenegra. Zato i slijedi pitanje - kako može Ustav, koji je nastao na dukljanskoj mitomaniji i crnogorskom nacionalizmu, biti "brana bilo čijoj mitomaniji i nacionalizmu"? Zamislite uragan koji je opuštosio obalu Kalifornije, i prozvan “branom” sledećim uraganima. Ovakav zakljucak novinara Pobjede me navodi na to da mu iz predmeta Prirodna logika i zdravi smisao ucrtam čistu nulu, blago osjećajući da je i to previsoka ocjena.
Ako izuzmemo ključne identitetske odredbe, kao i sulude odredbe o načinu promjene Ustava, ne mogu a da ne zaključim da su ostale odredbe pocijepanog Ustava Crne Gore dovoljno regularne. U odredbi o Zastiti prava manjinskih naroda, između ostalog stoji punkt da svaki građanih može koristiti u službenoj upotrebi i u školama svoj jezik. Samo tom odredbom crnogorski jezik će, kao službeni i uopšte, prirodno i logično biti odbačen od dvije trećine građana Crne Gore koji govore srpski. Isti je slučaj i kada je riječ o korišćenju nacionalnih zastava i drugih nacionalnih obilježja svakog naroda, koji praktično potiskuju, silom bezobrazluka i netolerancije nametnuta, državna obilježja.
Zaključujem da pozitivne ustavne odredbe brutalno potiru ključne, nelogične, identitetske odredbe Ustava. U takvoj situaciji vlast se trudi da u realnom životu protivzakonito eliminiše pozitivne odredbe Ustava kojeg je sama donijela. Sama činjenica da Ustav uskače sebi u stomak plastično govori o kakvom je dokumentu riječ. Ustav je, očigledno, neznaveni i smiješni Džek Trbosjek u stanju trajnog harakirija, a eto, bio je zamisljen da bude strašni Džek Srbosjek u punoj snazi! Savić Jovanović te apsurde ne primjećuje, i zato je njegov tekst promašio cilj. Kakva ironija, tekst ovog “alkara” u rubrici "Direktno" koja izlazi "u sridu" pogodio je "u ništa". Direktno u ništa! A kako bi bilo da se vrati na sami početak priče “i jopet“ nam pokuša objasniti smisao već viđenog?
Smisao osvrta na ostatak ovog teksta se nalazi u "univerzalnosti" razmišljanja novinara Pobjede, jer, u tako važnim momentima za suvereni Montenegro, Savić Jovanović je dobio zadatak da zacementira "neprijatelje države" neodrživom logikom "pobjednika".Pa da počnemo sa predstavljanjem tzv. "Ogledala zlih vremena", i da u tom zrcalu pronađemo lik zabludjelog tektopisca.
Konstatujuci da iz Evrope stižu priznanja za donošenje Ustava dvotrećinskom većinom u parlamentu, Savić Jovanović je izrazio ogorčenje sto lider Srpske liste Andrija Mandić poziva pripadnike srpskog naroda u Crnoj Gori da "javno i u svakoj prilici iskažu prezir i nepoštovanje prema ovom lažnom i nasilničkom dokumentu, da nastave sa izgradnjom i, još odlučnije, rašire mrežu naših paralelnih kulturnih, obrazovnih, ekonomskih, zavičajnih i drugih institucija". Izjava Mandića je toliko razgoropadila Savića Jovanovića da je u tekstu uskliknuo:"Još samo fali da formiraju SAO po Crnoj Gori. Prosto rečeno, ova skupina navodnih predstavnika srpskog naroda traži od svojih sunarodnika da iskažu prezir prema dvotrećinskoj većini u Crnoj Gori i, prema već objavljenim, stavovima evropskih institucija.", zakljucivsi: " Da nije malo mnogo?"
Naravno, novinarska uzrujanost je u ovom slučaju bila izlišna, jer su politički predstavnici Srba pokazali prezir prema nesavjesnoj dvotrećinskoj parlamentarnoj većini sasvim opravdano, a fućkalo im se za mišljenje "evropskih institucija" po tom pitanju. Zaista, "malo je mnogo" poistovjećivati dvotrećinsku većinu naroda sa tom i takvom fluidnom većinom u parlamentu! Ovo pogotovo, što ta parlamentarna većina nije smjela da raspiše referendum, jer se plašila da potrebna polovina naroda po pitanju Ustava neće podržati njihove koještarije. Zakljucite sami- da li je moguće poštovati dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja se plaši da po nekom važnom pitanju (hej, Ustavu!) ne može dobiti samo polovinu glasača Crne Gore?
Nedvosmisleno se može zaključiti – neodgovorna i siledžijska parlamentarna većina se uplašila referenduma iako je, za takav pocijepani Ustav, imala iza sebe groznu silu: "svemogući" DPSDP blok, partije svih manjina, PZP, LP, ANB, sve državne medije, uključujuci i Vijesti sa Monitorom, sve moguće crnogorske PEN-ove, Matice crnogorske, bošnjacke, muslimanske, Crnogorska društva nezavisnih književnika, DANU, CEDEM, NVO CPC, DAMAR, Helsinške komitete, "nezavisne i ubjedljive" suverenističke intelektualce, avione Montenegroerlajnza da dovuku zauvijek odseljene državljane, glanc nove lične karte za davno upokojene glasače svjesne ozbiljnosti trenutka. Zbilja, kako tada poštovati tu dvotrećinsku većinu, o kojoj hvalospjeve pise Savic Jovanovic, dajući joj neopravdani status "dvotrećinske većine naroda"? Narod, očigledno, ne postoji u ovoj priči i ne figuriše u bilo kom obliku.
Mala digresija, parlamentarna većina je u oktobru prošle godine, a to je bilo koliko juče, izbjegla narod u vezi Ustava, a već koliko sjutra će isto to uraditi po pitanju pristupanja NATO paktu ili priznanju nezavisnosti Kosova. Te zato, u kom grmu leži zec? U većinskom ili manjinskom, svenarodnom ili parlamentarnom, dvotrećinskom ili polovinskom, gdje je taj Zec? Da nije našao svoje logovo u glavama svevidećih podržavalaca tamne strane apsurda parlamentarnog vilajeta Montenegra?
"Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh,..."
Zaobilazeci te važne momante, nije ni čudo da je Savić Jovanović u nastavku teksta zajapureno rekao:" Ova skupina je borbu za implementaciju, tobože, srpskih interesa u Ustavu, pretvorila u borbu protiv države Crne Gore, u kojoj žive i rade. Zato što su pokušali da i najozbiljnije događaje po državu i njene građane (donošenje Ustava) pretvore u cirkusku predstavu." Obratite pažnju na sintagmu "borba protiv države Crne Gore u kojoj žive i rade"?! To je već pravi cirkus! Sjajno, zar ne? Primjetili ste da novinar nije rekao "dobro žive i rade", baš kao što nije podsjetio čitaoca da u crnogorskoj državnoj administraciji, sudstvu, tužilastvu, policiji, diplomatiji uopšte nema crnogorskih Srba da "žive i rade". Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh, hodaju, pa čak I raygovaraju,…, ali to rade izvan crnogorske države čije se granice poklapaju samo sa granicama institucija nanormalnog sistema. U tim granicama Srba nema, izopšteni su, jer se premrtvi Kju Kluks Klan.reinkarnirao u živahni SDP, što Savić Jovanović ne želi da vidi. Na takav način je, u odnosu prema Srbima, došlo do jasnog razgraničenja Crne Gore i crnogorske države, koja se moze alternativno nazvati i nekim slovom alfabeta. Kojim?
Savić Jovanović, potom zapaža da je lider SL Andrija Mandić ustvrdio da će država Crna Gora, poslije usvajanja Ustava, "za Srbe biti nepoznata, koju možemo označiti sa iks", a da je Dobrilo Dedic, poslanik SL, napomenuo da ce poštovati "novi Ustav državolike tvorevine onoliko koliko je ova vlast poštovala najviši pravni akt državne zajednice". Osvrćući se na simboliku cijepanja Predloga Ustava od strane Dobrila Dedeića, kojeg je ocijenio kao "političku i svaku druga drskost prvog reda", dotični novinar je rekao najvažniju misao teksta: Ovaj opskurni čin nastao je kao logična posljedica jedne ratoborne, agresivne i primitivne retorike predstavnika ove političke grupacije. Retorike koja se na ovim prostorima mogla čuti ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Treba li podsjećati na činjenicu kako su prošli svi oni koje su branili samoproklamovani zaštitnici srpskih interesa?"
Ovo je zaista fenomenalno!?
Ako se zna da su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili crnogorske perjanice "zaštite srpskih interesa" ranih devedesetih godina prošlog vijeka, to bi bilo logicno da ih pokorni sluga Savić Jovanović direktno upita, "brk u brk" :"Pa, drugovi, kako su prošli oni koji u išli za vama"?
E, ovdje ću se djelimično složiti sa novinarom Jovanovićem - oni koji su išli za Đukanovićem i Marovićem loše su prošli. Doduše, Đukanović i Marović su odlično prošli, ali su zato svi oni koji su išli za njima, ili protiv njih (kao npr. neprodati liberali) vrlo loše prošli! Rezultat je vidljiv- objedinjeni ratni i antiratni profiteri su izvukli maksimum iz ratne i antiratne retorike ranih devedesetih. Eno ih, sada igraju oligarhijsko kozaračko kolo (elem, “ko ga ne bi vol'o”?) širom Crne Gore, prepuštajuci novinarima poput Savića Jovanovića da kreče istoriju i, mašuci novocrvenom državnom maramom, tranformišu kozaračko kolo u novocrnogorski oro.
Medojevićev ustavni Frankeštajn brana mitomaniji?
Zato me ne čudi nebulozni zaključak na kraju ovog ogledanja u zrcalu novinara Pobjede:" Novi Ustav predstavljaće, sigurno je, veliku branu bilo čijem nacionalizmu i mitomaniji na ovim prostorima. Kako? Tako što odredbe najvišeg pravnog akta ove zemlje moraju svi poštovati, bez izuzetka. Da tako bude, u Crnoj Gori, napokon, treba primijeniti poznato Ciceronovo pravilo da smo "svi sluge zakona da bismo bili slobodni". Volšebni zakljucak, kakva poenta! Ciceron u borbi protiv mitomanije “ove zemlje” i slično, zar ne?
Pa da ocijenim - novi Ustav Crne Gore je očigledni pravni Frankenštajn, kome je Nebojša Medojević vezao kravatu, počistio cokule, izglancao šinjel, uskliknuvši: "Ovo je maksimum mogućeg u ovom trenutku", umjesto da je pošteno rekao: “Ovo je maksimum nemogućeg u ovom trenutku”! Zbog toga Medojevićevog maksimuma nemogućeg se i desila situacija da ustavnom Frankenštajnu u realnom životu počinju otpadati slavni ustavni organi, nespretno zakrpljeni lošim politickim hirurzima suverenog Montenegra. Zato i slijedi pitanje - kako može Ustav, koji je nastao na dukljanskoj mitomaniji i crnogorskom nacionalizmu, biti "brana bilo čijoj mitomaniji i nacionalizmu"? Zamislite uragan koji je opuštosio obalu Kalifornije, i prozvan “branom” sledećim uraganima. Ovakav zakljucak novinara Pobjede me navodi na to da mu iz predmeta Prirodna logika i zdravi smisao ucrtam čistu nulu, blago osjećajući da je i to previsoka ocjena.
Ako izuzmemo ključne identitetske odredbe, kao i sulude odredbe o načinu promjene Ustava, ne mogu a da ne zaključim da su ostale odredbe pocijepanog Ustava Crne Gore dovoljno regularne. U odredbi o Zastiti prava manjinskih naroda, između ostalog stoji punkt da svaki građanih može koristiti u službenoj upotrebi i u školama svoj jezik. Samo tom odredbom crnogorski jezik će, kao službeni i uopšte, prirodno i logično biti odbačen od dvije trećine građana Crne Gore koji govore srpski. Isti je slučaj i kada je riječ o korišćenju nacionalnih zastava i drugih nacionalnih obilježja svakog naroda, koji praktično potiskuju, silom bezobrazluka i netolerancije nametnuta, državna obilježja.
Zaključujem da pozitivne ustavne odredbe brutalno potiru ključne, nelogične, identitetske odredbe Ustava. U takvoj situaciji vlast se trudi da u realnom životu protivzakonito eliminiše pozitivne odredbe Ustava kojeg je sama donijela. Sama činjenica da Ustav uskače sebi u stomak plastično govori o kakvom je dokumentu riječ. Ustav je, očigledno, neznaveni i smiješni Džek Trbosjek u stanju trajnog harakirija, a eto, bio je zamisljen da bude strašni Džek Srbosjek u punoj snazi! Savić Jovanović te apsurde ne primjećuje, i zato je njegov tekst promašio cilj. Kakva ironija, tekst ovog “alkara” u rubrici "Direktno" koja izlazi "u sridu" pogodio je "u ništa". Direktno u ništa! A kako bi bilo da se vrati na sami početak priče “i jopet“ nam pokuša objasniti smisao već viđenog?
No comments:
Post a Comment