Duhovni lider, projekt budućnosti

Neposredno prije izjave Svetozara Marovića da "Crnoj Gori ne treba ni srpska, ni crnogorska već jedna pravoslavna crkva, koja bi objedinila i Srbe i Crnogorce, i na čijem čelu bi mogla da bude Mitropolija crnogorsko-primorska i njen mitropolit Amfilohije", na stranicama dnevnika Vijesti osvanuo je tekst "SPC nema sluha za nova vremena" Predraga Malbaše, pomoćnika ministra za kulturu i prirodnu baštinu u Vladi Crne Gore. Za razliku od crnogorskog i budvanskog Martina Lutera (da li i Kinga?), Malbaša je mitropolitu Amfilohiju spočitao da je devedesetih godina bio pretendent na mjesto "pravoslavnog ajatolaha", i krenuo kroz tekst u potragu za novim "duhovnim" liderom.
Autor teksta, kao činovnik vladajuce koalicije koja sistematski proganja pravoslavnu crkvu i maltretira njene vjernike srpske i crnogorske nacionalnosti, kaže sljedeće:" Dopadalo se to nekom ili ne, lako je utvrditi da je uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna. Očita je potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini, institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati, i tako dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir."
U nastavku teksta autor tvrdi da takva potreba proizilazi iz posebnosti Crne Gore, kao i da riječ, vjera i jasnoća misije "duhovnog autoriteta" trebaju rezultovati "primamljivim lekcijama kako voljeti Crnu Goru"!?
Pažljivim čitanjem između redova može se uočiti da je "duhovni lider" prije svega neophodan zbog hroničnog nedostatka patriotizma, koji se, poput "zaraze", od integrističkih krugova temeljno širi i među tvrdim suverenistima. Pozivanje na posebnost Crne Gore (kakva posebnost?!), i potreba za lekcijama o ljubavi ka bogotvorenju države ( kakve države!?), nameće zaključak da bi taj "duhovni lider" trebao biti neki sumanuti, iracionalni suverenista koji bi “objedinio” narod kao – produhovljena faca!.
Pretpostavljam da je g. Malbaša svoj prvi zaključak, da je "uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna", izveo na osnovu posmatranja samo jedne manifestacije u Nikšiću, gdje je više od deset hiljada etnickih Srba i Crnogoraca ucestvovalo u svečanoj litiji povodom dana sv. Vasilija Ostroškog u organizaciji Budimljansko - nikšićke eparhije SPC. Takav zaključak sigurno nije mogao izvesti na osnovu posmatranja rijetkih okupljanja osobitih Crnogoraca, poštovalaca i simpatizera NVO CPC, zbog relativno male brojnosti "skupljača perja" u tom postkomunističkom teatru apsurda.
Malbašina procjena da je "očita potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini", proizvodi osjećaj da on želi reći da pravoslavna većina ne može postojati bez učešća već spomenute marginalne grupe pseudopravoslavne provinijencije. Jasno je da je i Marović to želio reci u svojoj, gore navedenoj, zvučnoj istorijskoj izjavi. Tako ispada da pravoslavna većina ne moze biti legitimna bez učešća nekoliko stotina pripadnika jedne pseudoreligiozne organizacije!? Ko zna, možda bi pomoćnik ministra želio da se pitanje novog "duhovnog autoriteta" riješi iznenadnom “reinkarancijom” sv. Petra Cetinjskog, ne shvatajući da to takođe ne rješava “problem skupljaca perja”? Izjava portparola NVO CPC Steva Vučinića: „Kad bi i Sveti Petar Cetinjski usta' i reka' da smo Srbi, ja bi bio protiv njega", svjedoči o tome da je simpatizerima CPC Miraš Dedeić slika i prilika "duhovnog autoriteta" kakav im je jedino neophodan, te da bi im svi drugi samo pokvarili merak.
NVO CPC je, doduše, pokušala svojevremeno da promoviše jednog “duhovnog lidera”, predlažući neoženjenom ( tvrdili su da je to važan factor?!) akademiku DANU, biologu dr. Vukiću Puleviću, da se zamonaši. Medjutim, crnogorski biolog je odbio tu ideju ustvrdivši da je “monaški posao tezak”, iako je priznao da je taj predlog bila velika čast i priznanje za njegov minuli rad.
Malo me je zbunila, otvoreno priznajem, konstatacija Malbaše da "duhovni lider", kojeg priziva, treba da bude "institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati". Prvo što mi je palo na pamet je da se pod "institucionalnom osposobljenošću za komunikaciju" podrazumijeva nabavka jakog megafona, i nekog velikog bureta na kojeg bi se "duhovni autoritet" popeo, te bio osposobljen da se bolje cuje i vidi u svom propatriotskom obraćanju legitimnoj, objedinjenoj “pravoslavnoj većini”. Ostavljam mogućnost da sam u krivu, te da je pod "institucionalnom osposobljenošću" zamjenik ministra za prirodnu baštinu podrazumijevao da se na Predsjedništvu Socijaldemokratske partije (SDP) većinom glasova donese odluka da se crkve i hramovi Pravoslavne crkve daju na raspolaganje novom, lojalnom propovjedniku ljubavi prema suverenom Montenegru.
Što se tiče zelje tekstopisca da duhovni lider bude "dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir", Malbaša je trebao poći od "drugog kraja", i predložiti za početak da svjetovni lider današnje Crne Gore bude bar približno takav, te da većini koja ga glasa ( uključujući i one davno preminule ili zauvijek odseljene, koji su najdisciplinovanii glasači) bude tvrdi "moralni orjentir".
Zašto je to važno? Upravo zbog toga što bi se u protivnom moglo desiti da duhovnog lidera privatizuje svemogući svjetovni lider, i od njega napravi akcionarsko društvo u vlasništvu poznatih crnogorskih biznismena. Time bi "duhovni lider" postao crnogorski ugaoni kamen novog investicionog projekta Prve banke, pod sloganom – “Da živimo bolje, da imamo više, da nam je duša na mjestu". Gdje bi vjerski turisti iz regiona i dalekih strana pohrlili na poklonjenje duhovnom autoritetu, da ga vide, dodirnu i dobiju blagoslov, uz placanje ulaznice – kao duhovne tarife. Ko bi cijepao bilete – zna se!?
Da li će Predrag Malbaša svojim vapajem preko dnevnika Vijesti prizvati duhove, koji bi ovaplotili Onoga za kojim DPS žudi, a SDP mu se nada, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, instistucionalizacija mu ne gine, pa makar morali otvarati muzej voštanih figura, gdje će otisak duhovnog lidera zauzimati počasno mjesto u galeriji nemuštih fikcija i propalih ideja novih tumača budućnosti.