Vojin Grubac na DNMN: Reakcija povodom fokusiranja redakcija Srpskih novina na LSCG

DNMN- on March 20, 2010 at 22:03

Mislim da je redakcija Srpskih novina fokusiranjem na LSCG, koji je zamrznuo svoj rad, napravila rogobatan i besmislen potez, pri cemu je tragikomicna retorika, bez sumnje, trebala biti niza za par oktava.Optuzivati “politickog protivnika” za nesto sto je bilo prije dvadeset godina, doduse – pred “svojom citalackom publikom”, ne moze biti objektivno ako se paralelno ne vrsi analiza “sopstvene politike”. Dakle, ako je bilo nesto u politici LSCG s cime se ne slazes, gdje smatras da elementi takve politike logicki nisu moglli stojati, osnovno je pitanje – na koji nacin si to demantovao, pravilno prezentovao kontrastav, da javnost ubijedis u suprotno i taj problem stavis “ad akta”?!Recimo, ako tvrdis da je nesto bijelo a tvoj politicki protivnik tvrdi da je to isto crno, pa cak i solidno ubijedjuje javnost da je to tako, a ti ne uspijevas ono sto je bijelo da predstavis takvim, iako si u mnogo boljoj poziciji da dokazujes nesto “sto je ocigledno” – tada si kriv ti i tvoja nesposobnost, a ne tvoj politicki protivnik.
Ono sto smeta redakciji Srpskih novina danas udruzeni govore Stevo Vucinic, Novak Adzic, Ranko Krivokapic, Novak Kilibarda, Milo Djukanovic,…, te redakcija opet ima jos jednu “istorijsku” mogucnost da upravo sada “iz novog pocetka” sve ubijedi da je bijelo zaista bijelo, i da njihove teze vrlo lako, na analiticki nacin, isijece i stavi na “mjesto koje im pripada”!To mogu da rade skoro svaki dan, jer izjava sustize izjavu. U govorima tih likova, a posebno Kilibarde, vide se takve logicke rupe koje njihove teze cine nistavnim, gdje cak i prosjecno sposoban polemicar moze od tih njihovih govora “napraviti froncle” u magnovenju. Te reakcije doticne redakcije, koliko vidim, nema u onom obliku koji bi bio adekvatan, a skoro da je pravilo – da je uopste i nema. Jer, ne treba gospodin Aleksic da se obrati Kilibardi, vec treba redakcija Srpskih novina da se obrati tome politickom dubleru DPS-a, koji je vukao za nos ne samo svoje glasace vec i LSCG.
Medjutim, umjesto toga, redakcija Srpskih novina se vraca u istoriju, te govori o nekim pocetcima koji vise nikom nisu interesantni, pogotovo u uslovima gdje se mnogo cega promijenilo do neprepoznavanja. Nije lijepo svoju nesposobnost pravdati protivnikom, tim prije ako se taj protivnik povukao iz politickog zivota, a dio ljudi iz tog nekadasnjeg pokreta iz interesa prisao vlastima, gdje sada vrlo aktivno nesto pricaju i obrazlazu, drze nekakve nelogicne govore, a ti cutis na sve to i tupo gledas u prapocetke.
Upravo zato mislim da je takva redakcijska politika Srpskih novina losa, neprihvatljiva – te samim tim zahtijeva temeljno preispitivanje.