kolumna za portal IN4S, petak, 27 februar 2009 05:22 Vojin Grubač
Za devetnaest godina "demokratije" u Crnoj Gori rukovodstva srpskih i prosrpskih političkih organizacija su svu svoju energiju potrošila na jačanje ili osipanje svojih partija. Njima je međusobno otimanje i "prelivanje" glasačkog tijela bilo jedino mjerilo kvaliteta svoje nemušte i besmislene političke aktivnosti. Nekoliko poslanika više ili manje, je jedini rezultat ili antirezultat tog traumirajućeg političkog truda koji je narod bacao u očaj, ne računajući tamo nekakve referendume ili Ustave, koji su bili idealna prilika da prodemonstriraju originalne padove strmoglavog karaktera. Uprijevši oči samo u njih, srpski narod nije dobio nikakvu nacionalnu instituciju, niti nacionalne medije, niti organizacije za zaštitu svojih osnovnih građanskih i nacionalnih prava.
Kako je to radio Slavko Perović
Hajdemo da napravimo jednu paralelu – kako su drugi političari znali da građanima koji ih glasaju predlože i još ponešto, osim retorike i promašenih nada . Na primjer, svima poznati crnogorski političar i lider LSCG g. Slavko Perović je u tekstu "Matica i etika", objavljenog na autorovom blogu, napravio sljedeći osvrt: "Sad je trenutak da se prisjetimo, kako smo upravo zbog potrebe djelovanja u ovakvim odsudnim trenucima kao što je pucanje DPS, trenucima za koje smo slutili da će doći, osnivali ili obezbjeđivali logistiku za Monitor i Antenu M, Montenu TV i Montenu fax, P.E.N. centar i Udruženje nezavisnih pisaca, Udruženje slobodnih novinara i Helsinški komitet , list Liberal i Crkvu i… ".
U tekstu – "I dalje, kao, o Matici" g. Slavko Perović , konstatujući da su liberali osnovali i Maticu crnogorsku, pravi ovaj osvrt: "U Matici smo željeli da vidimo okupljene one ljude koji su smogli snage da se bave kulturom i naukom u dojanuarskom periodu, ljude kojima je istina bila iznad privilegija, a Crna Gora draža od trinaestojulskih nagrada,…".
O načinu kako su one mogle biti osnovane, gospodin Perović kaže: " Važno je razumjeti, da smo skoro sve ove institucije direktno mi osnovali, ili smo im pružili i pružali neophodnu logistiku. A mogle su biti osnovane samo na osnovu jedne prethodne stvari: činjenice postojanja aktivnog, promišljenog, snažnog djelovanja crnogorskih liberala koje je bilo takvo da je privuklo pažnju širom bivših jugoslovenskih prostora i šire, sve do Liberalne internacionale…".
Naravno, lider LSCG se osvrnuo i na njihovu dalju sudbinu rekavši: "Sa druge strane, uglavnom su te institucije brzo privatizovane sa neiscrpnim "savjetodavnim" ali nikakvim operativnim kapacitetima, bez volje za aktivnijim djelovanjem, ispunjene jadilom od gologa straha, pretvorile su se čeke za nove prilike ako ih vjetar nanese… I nanio ih je…".
Gdje su srpski političari?
Poslije ovih par primjera kreativnosti jedne, tada male, crnogorske opozicione partije, na koju je vršen nevjerovatni pritisak, nemilosrdni udari etiketama i fizičkim prijetnjama, šikaniranjima svakojake vrste, postavlja se pitanje – a gdje su i šta su srpski politički subjekti u Crnoj Gori uradili u smislu bar jednog stvaralačkog podviga koji je proizveo harizmatični lider LSCG. Odgovor je – ništa!
Naravno, istina je da su se u ključnom momentu po LSCG sve te institucije, koje je stvorio Slavko Perović, okrenule i bacile protiv njega punom snagom. Eto prilike srpskim političarima da izvuku pogrešan zaključak da im taj "institucionalni hemoroid" nije bio uopšte potreban, jer bi se, moguće, okrenuo protiv njih kao osnivača. Ali, potrebno je poslije toga ipak javno reći – da ih upravo iz tog razloga ne interesuju srpski nacionalni projekti. Sve da bi se tako i desilo, ipak ih je moralo interesovati – stvaranje opozicionih medija, jer bez tih medija nisu mogli, niti će ikad moći osvojiti vlast. Bez medija su nemoćni, bez ikakvog mehanizma prelomnog uticaja na javnost i što je glavno – potvrđuju da su krajnje neozbiljni. Bez svojih medija opozicioni pokreti u Crnoj Gori neodoljivo podsjećaju na bacača kladiva kome su ruke svezane na leđima, a on kladivo ipak uzima svezanim rukama, i iz takvog nemogućeg položaja se nekako vrti oko svoje ose da ga "daleko baci". A vlast, u vidu vječnog pobjednika, poslije toga suludog čina nonšalantno kaže javnosti – eto vidite, pod istim uslovima oni opet ne mogu ništa da učine. A naši vječni opozicionari konstatuju – ovaj put su nas dobili, ali sljedeći put nece. Dodajući, sve smo učinjeli što smo mogli, negdje su nas prevarili, ali im ipak čestitamo na pobjedi!
Suština priče
A suština političke priče u koju su, silom nesrećnog slučaja, umiješani srpski lideri u Crnoj Gori je jednostavna. Da su stvorili samo dio onoga što je stvorio jedan jedini drugi lider, vođa samo jedne stranke, Slavko Perović, ali sve to sa drugim nacionalnim predznakom – danas bi bili "priznati građanski političari srpske provinijencije", što su uvijek sanjali – ali nisu znali kako!? Oslobođeni etikete "nacionalista" svi bi im putevi bili otvoreni. Postali bi političari evropskog profila, kao i njihove kolege – lažni građanski političari crnogorske provinijencije. U ekstremnoj političkoj varijanti mogli bi ličiti na Adolfa Krivokapića, ali bi i tada bili priznati Evropejci po važećim "crnogorskim standardima". Ne bi im se desio užasni osjećaj da se antiustavno bore za prava Srba garantovana čak i invalidnim Ustavom. Umjesto njih, taj zakonski posao, "prljav" za političare, radile bi srpske institucije i srpski mediji u Crnoj Gori, i to mnogo efikasnije od njih. Ko zna, možda je i dobro što nisu ni pokušali da za dvije decenije djelovanja stvore nekakav provizorijum od srpskih institucija ili medija, uračunavajući fakt da je do sada svaka njihova "stvaralačka aktivnost" bila unaprijed osuđena na sigurnu smrt, doduše mučeničku.
Vrativši se malo unazad, moram istaći da je moguća greška Slavka Perovića bila u tome da je smatrao da će institucije koje je stvorio biti pod njegovom kontrolom!? Institucija se stvori , i produžava da ide svojim autonomnim putem, služeći samo svrsi i programu svog rada. Naravno, njihova svrha apsolutno nije smjela biti vulgarne prirode, kao što se desilo u slučaju LSCG – da biju po političarima koji su ih stvorili, i to na svaki mig režima. Zato mi je drago što je na zadnjem potpisivanju ugovora o finansijskoj pomoći koju je Srpski savjet dao časopisu "Stvaranje", "Slovo" i "Srpski glas Boke", Književnoj zadruzi SNV i portalu IN4S istaknuto da – "korisnici nemaju obavezu na bilo kakvu koncepcijsku promjenu ili ustupak prema Savjetu, a obje stranke se obavezuju na čuvanje povjerenja i međusobno uvažavanje".
Nova etapa
Stvaranjem Srpskog nacionalnog savjeta krenulo se u jednu sasvim novu etapu. Cilj je da se stvori što vise očigledno neophodnih srpskih programa i institucija, koje bi u finalnoj izvjedbi bili bar zeru bolje i kvalitetnije od onoga što već postoji u Crnoj Gori. Srpski nacionalni savjet treba da uradi ono što je uradio Slavko Perović u procesu stvaranja svojih nacionalnih institucija, organizacija i medija. Savjet mora biti pokretač inicijativa, ali bi najcjelishodnije bilo da osnivači predviđenih nacionalnih projekata budu timovi kreativnih ljudi, a Savjet ta adresa koja se trudi da ih što korektnije i jače logistički podrži. Savjet mora u Crnoj Gori i izvan nje tražiti neophodne kadrove i lobirati finansijere konkretnih srpskih nacionalnih projekata u Crnoj Gori. Dakle, on mora da radi sve to što nisu radili srpski političari godinama, ne osvrćući se uopšte na njihovo mišljenje, koje je apsolutno nebitno. A luzeri neka i dalje svezanih ruku bacaju kladivo, "ruše vlast" i obećavaju naivnima da će već sljedećeg puta to sigurno učinjeti. Do tada će i hromi prohodati, slijepi progledati a besmislene poruke naći svoj smisao.
Za devetnaest godina "demokratije" u Crnoj Gori rukovodstva srpskih i prosrpskih političkih organizacija su svu svoju energiju potrošila na jačanje ili osipanje svojih partija. Njima je međusobno otimanje i "prelivanje" glasačkog tijela bilo jedino mjerilo kvaliteta svoje nemušte i besmislene političke aktivnosti. Nekoliko poslanika više ili manje, je jedini rezultat ili antirezultat tog traumirajućeg političkog truda koji je narod bacao u očaj, ne računajući tamo nekakve referendume ili Ustave, koji su bili idealna prilika da prodemonstriraju originalne padove strmoglavog karaktera. Uprijevši oči samo u njih, srpski narod nije dobio nikakvu nacionalnu instituciju, niti nacionalne medije, niti organizacije za zaštitu svojih osnovnih građanskih i nacionalnih prava.
Kako je to radio Slavko Perović
Hajdemo da napravimo jednu paralelu – kako su drugi političari znali da građanima koji ih glasaju predlože i još ponešto, osim retorike i promašenih nada . Na primjer, svima poznati crnogorski političar i lider LSCG g. Slavko Perović je u tekstu "Matica i etika", objavljenog na autorovom blogu, napravio sljedeći osvrt: "Sad je trenutak da se prisjetimo, kako smo upravo zbog potrebe djelovanja u ovakvim odsudnim trenucima kao što je pucanje DPS, trenucima za koje smo slutili da će doći, osnivali ili obezbjeđivali logistiku za Monitor i Antenu M, Montenu TV i Montenu fax, P.E.N. centar i Udruženje nezavisnih pisaca, Udruženje slobodnih novinara i Helsinški komitet , list Liberal i Crkvu i… ".
U tekstu – "I dalje, kao, o Matici" g. Slavko Perović , konstatujući da su liberali osnovali i Maticu crnogorsku, pravi ovaj osvrt: "U Matici smo željeli da vidimo okupljene one ljude koji su smogli snage da se bave kulturom i naukom u dojanuarskom periodu, ljude kojima je istina bila iznad privilegija, a Crna Gora draža od trinaestojulskih nagrada,…".
O načinu kako su one mogle biti osnovane, gospodin Perović kaže: " Važno je razumjeti, da smo skoro sve ove institucije direktno mi osnovali, ili smo im pružili i pružali neophodnu logistiku. A mogle su biti osnovane samo na osnovu jedne prethodne stvari: činjenice postojanja aktivnog, promišljenog, snažnog djelovanja crnogorskih liberala koje je bilo takvo da je privuklo pažnju širom bivših jugoslovenskih prostora i šire, sve do Liberalne internacionale…".
Naravno, lider LSCG se osvrnuo i na njihovu dalju sudbinu rekavši: "Sa druge strane, uglavnom su te institucije brzo privatizovane sa neiscrpnim "savjetodavnim" ali nikakvim operativnim kapacitetima, bez volje za aktivnijim djelovanjem, ispunjene jadilom od gologa straha, pretvorile su se čeke za nove prilike ako ih vjetar nanese… I nanio ih je…".
Gdje su srpski političari?
Poslije ovih par primjera kreativnosti jedne, tada male, crnogorske opozicione partije, na koju je vršen nevjerovatni pritisak, nemilosrdni udari etiketama i fizičkim prijetnjama, šikaniranjima svakojake vrste, postavlja se pitanje – a gdje su i šta su srpski politički subjekti u Crnoj Gori uradili u smislu bar jednog stvaralačkog podviga koji je proizveo harizmatični lider LSCG. Odgovor je – ništa!
Naravno, istina je da su se u ključnom momentu po LSCG sve te institucije, koje je stvorio Slavko Perović, okrenule i bacile protiv njega punom snagom. Eto prilike srpskim političarima da izvuku pogrešan zaključak da im taj "institucionalni hemoroid" nije bio uopšte potreban, jer bi se, moguće, okrenuo protiv njih kao osnivača. Ali, potrebno je poslije toga ipak javno reći – da ih upravo iz tog razloga ne interesuju srpski nacionalni projekti. Sve da bi se tako i desilo, ipak ih je moralo interesovati – stvaranje opozicionih medija, jer bez tih medija nisu mogli, niti će ikad moći osvojiti vlast. Bez medija su nemoćni, bez ikakvog mehanizma prelomnog uticaja na javnost i što je glavno – potvrđuju da su krajnje neozbiljni. Bez svojih medija opozicioni pokreti u Crnoj Gori neodoljivo podsjećaju na bacača kladiva kome su ruke svezane na leđima, a on kladivo ipak uzima svezanim rukama, i iz takvog nemogućeg položaja se nekako vrti oko svoje ose da ga "daleko baci". A vlast, u vidu vječnog pobjednika, poslije toga suludog čina nonšalantno kaže javnosti – eto vidite, pod istim uslovima oni opet ne mogu ništa da učine. A naši vječni opozicionari konstatuju – ovaj put su nas dobili, ali sljedeći put nece. Dodajući, sve smo učinjeli što smo mogli, negdje su nas prevarili, ali im ipak čestitamo na pobjedi!
Suština priče
A suština političke priče u koju su, silom nesrećnog slučaja, umiješani srpski lideri u Crnoj Gori je jednostavna. Da su stvorili samo dio onoga što je stvorio jedan jedini drugi lider, vođa samo jedne stranke, Slavko Perović, ali sve to sa drugim nacionalnim predznakom – danas bi bili "priznati građanski političari srpske provinijencije", što su uvijek sanjali – ali nisu znali kako!? Oslobođeni etikete "nacionalista" svi bi im putevi bili otvoreni. Postali bi političari evropskog profila, kao i njihove kolege – lažni građanski političari crnogorske provinijencije. U ekstremnoj političkoj varijanti mogli bi ličiti na Adolfa Krivokapića, ali bi i tada bili priznati Evropejci po važećim "crnogorskim standardima". Ne bi im se desio užasni osjećaj da se antiustavno bore za prava Srba garantovana čak i invalidnim Ustavom. Umjesto njih, taj zakonski posao, "prljav" za političare, radile bi srpske institucije i srpski mediji u Crnoj Gori, i to mnogo efikasnije od njih. Ko zna, možda je i dobro što nisu ni pokušali da za dvije decenije djelovanja stvore nekakav provizorijum od srpskih institucija ili medija, uračunavajući fakt da je do sada svaka njihova "stvaralačka aktivnost" bila unaprijed osuđena na sigurnu smrt, doduše mučeničku.
Vrativši se malo unazad, moram istaći da je moguća greška Slavka Perovića bila u tome da je smatrao da će institucije koje je stvorio biti pod njegovom kontrolom!? Institucija se stvori , i produžava da ide svojim autonomnim putem, služeći samo svrsi i programu svog rada. Naravno, njihova svrha apsolutno nije smjela biti vulgarne prirode, kao što se desilo u slučaju LSCG – da biju po političarima koji su ih stvorili, i to na svaki mig režima. Zato mi je drago što je na zadnjem potpisivanju ugovora o finansijskoj pomoći koju je Srpski savjet dao časopisu "Stvaranje", "Slovo" i "Srpski glas Boke", Književnoj zadruzi SNV i portalu IN4S istaknuto da – "korisnici nemaju obavezu na bilo kakvu koncepcijsku promjenu ili ustupak prema Savjetu, a obje stranke se obavezuju na čuvanje povjerenja i međusobno uvažavanje".
Nova etapa
Stvaranjem Srpskog nacionalnog savjeta krenulo se u jednu sasvim novu etapu. Cilj je da se stvori što vise očigledno neophodnih srpskih programa i institucija, koje bi u finalnoj izvjedbi bili bar zeru bolje i kvalitetnije od onoga što već postoji u Crnoj Gori. Srpski nacionalni savjet treba da uradi ono što je uradio Slavko Perović u procesu stvaranja svojih nacionalnih institucija, organizacija i medija. Savjet mora biti pokretač inicijativa, ali bi najcjelishodnije bilo da osnivači predviđenih nacionalnih projekata budu timovi kreativnih ljudi, a Savjet ta adresa koja se trudi da ih što korektnije i jače logistički podrži. Savjet mora u Crnoj Gori i izvan nje tražiti neophodne kadrove i lobirati finansijere konkretnih srpskih nacionalnih projekata u Crnoj Gori. Dakle, on mora da radi sve to što nisu radili srpski političari godinama, ne osvrćući se uopšte na njihovo mišljenje, koje je apsolutno nebitno. A luzeri neka i dalje svezanih ruku bacaju kladivo, "ruše vlast" i obećavaju naivnima da će već sljedećeg puta to sigurno učinjeti. Do tada će i hromi prohodati, slijepi progledati a besmislene poruke naći svoj smisao.
No comments:
Post a Comment