Referendum i 1918.g - potiranje istorijskih nepravdi?

Novi Ustav CG:
- Član 1 : Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.
- Akt o promjeni Ustava usvojen je u Skupštini ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.
- Promjena članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157 konačna je ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača.

U navedim odredbama Ustava Crne Gore je ocigledno da je za eventualnu promjenu drzavnog statusa CG (definise je clan 1), potrebno da prethodno 2/3 poslanika izglasa Akt o promjeni Ustava, pa poslije toga da se 3/5 gradjana na referendumu izjasni za promjenu drzavnog statusa. Ako bi parlament usvojio takav Akt, poslije njega ide referendum, a sa njime i ova matematika…Pri istoj izlaznosti, koja je bila na proslom referendumu o drzavnom statusu - 86,3 odsto, potrebno bi bilo da za promjenu drzavnog statusa Crne Gore glasa ne 55 odsto izaslih biraca, kao sto je bilo na referendumu, niti 2/3 tj. 60 odsto izaslih biraca, vec 60 odsto gradjana sa pravom glasa, sto pri izlaznosti od 86.3 odsto cini nevjerovatnih 69,524 odsto izaslih glasaca koji bi glasali ZA.
Par zanimljivosti…
Ako bi svi do posljednjeg, koji su se na zadnjem Popisu stanovistva deklarisali kao Srbi i Crnogorci u CG, koji cine 71 odsto naroda u Crnoj Gori, ukljucujuci i one tvrde i nepokolebljive suvereniste, zeljeli promjenu drzavnog statusa Crne Gore, izasli na pretpostavljeni referendum sa izlaznoscu 86.3 odsto, a svi ostali gradjani raznih naroda bojkotovali taj referendum, ukupna izlaznost bi bila 61.273 odsto. Ako bi svi ti koji izlaze glasali ZA- referedum bi uspio jer je bi se prebacila kvota koja bi za tu izlaznost bila na nevjerovatnoj visini - 98. 36 odsto. Ako bi svi Srbi i svi Crnogorci glasali ZA ali sa izlaznoscu 84.5 odsto referendum bi propao, jer sa tom izlaznoscu doticna dva naroda ne premasuju 60 odsto upisanih biraca, koliko je potrebno da bi referedum uspio. S obzirom na to da je sasvim jasno da je Ustav CG nepromjenjiv, a to znaci da je nepromjenjiv i drzavni status - postavlja se pitanje - kakve su dodatne posledice takve situacije?

Crna Gora je - niti Srba, niti Crnogoraca, niti gradjana

Aspekti takve situacije su razni, a navescu najbanalnije. Recimo, po Ustavu Srbi i Crnogorci nisu konstitutivni narodi. Da je Ustavom navedeno da su ipak konstitutivni, mislim da bi se mogli sloziti da bi to bila cirkuska odredba Ustava koja znaciismijavanje zdravog razuma. Konstitutivnost naroda, po mojoj slobodnoj interpretaciji, znaci da se radi o narodu/ima koji su utemeljivaci drzave, i koji imaju mogucnost da tu drzavu u buducnosti mijenjaju u skladu sa svojim potrebama, dogovorima, zeljama, opstim pravilima, itd. Drzava se mijenja promjenom Ustava a sve ostalo ide potom. Ako, iz onog sto sam naveo, proizilazi da u realnosti nije moguce da Srbi i Crnogorci mijenjaju Ustav, to znaci da oni nisu konstitutivni narodi. Niti pojedinacno, niti zajedno.U Ustavu pise da je Crna Gora gradjanska drzava.Drzava je, po meni, gradjanska ako gradjani mogu da je mijenjaju u skladu sa svojim zeljama, pocevsi od Ustava. Ako je Ustav fakticki nepromjenjiv - tada slijedi da ona nije gradjanska drzava. Pri ogromnoj referendumskoj izlaznosti o eventualnoj izmjeni Ustava trecina gradjana moze s lakocom da pobijedi dvije trecine gradjana. Pri manjoj izlaznosti moze se desiti da deset odsto gradjana pobjedi 90 odsto gradjana. Pri izlaznosti 60 odsto minus jedan glas - svi da zaokruze DA - referendum je propao.

Istorijski dogadjaji blizi i dalji

Bez ikakvih sumnji mogu ustvrditi da je u opstem smislu referendum bio apsurdan i kontradiktoran, kao i da je bio prilicno neregularan. Medjutim, ima jedna pogovorka koja kaze da u svemu losem ima i kap dobroga. Sta je u toj neregularnosti ta “kap” dobroga, ako je moze biti?Mislim da je nacin na koji je CG usla u Kraljevinu SHS takodje bio apsurdan i kontradiktoran, kao i da je bio prilicno neregularan. Izmedju te dvije neregularnosti ja stavljam znak jednakosti, nezavisno sto ce mi neko zbog toga mozda zamjeriti. Ko zna, mozda je u nekom istorijskom smislu jako dobro sto je referendum bio prilicno neregularan, jer se sudarom dvije neregularnosti stvorio nekakav balans koji ne opterecuje buducnost. Da je rezultat referenduma dostignut regularnim putem, neregularnost iz 1918 bi bila i dalje jako prisutna. Ovako je ona postala besmislena, poslije istog takvog dogadjaja istog pravca a drugog smjera. Naravno, ne smatram da je referendumski rezultat kazna za 1918.g., niti se radi o ispravljanju istorijske nepravde. Radi se, prosto, o cudnoj igri istorije da su se dvije nepravde razbile iznad Crne Gore na stetu opste ideje koja je carovala u vremenima Petrovica. Ideji ujedinjanja Crne Gore i Srbije u jednu drzavu.