Referendum i 1918.g - potiranje istorijskih nepravdi?

Novi Ustav CG:
- Član 1 : Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.
- Akt o promjeni Ustava usvojen je u Skupštini ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.
- Promjena članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157 konačna je ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača.

U navedim odredbama Ustava Crne Gore je ocigledno da je za eventualnu promjenu drzavnog statusa CG (definise je clan 1), potrebno da prethodno 2/3 poslanika izglasa Akt o promjeni Ustava, pa poslije toga da se 3/5 gradjana na referendumu izjasni za promjenu drzavnog statusa. Ako bi parlament usvojio takav Akt, poslije njega ide referendum, a sa njime i ova matematika…Pri istoj izlaznosti, koja je bila na proslom referendumu o drzavnom statusu - 86,3 odsto, potrebno bi bilo da za promjenu drzavnog statusa Crne Gore glasa ne 55 odsto izaslih biraca, kao sto je bilo na referendumu, niti 2/3 tj. 60 odsto izaslih biraca, vec 60 odsto gradjana sa pravom glasa, sto pri izlaznosti od 86.3 odsto cini nevjerovatnih 69,524 odsto izaslih glasaca koji bi glasali ZA.
Par zanimljivosti…
Ako bi svi do posljednjeg, koji su se na zadnjem Popisu stanovistva deklarisali kao Srbi i Crnogorci u CG, koji cine 71 odsto naroda u Crnoj Gori, ukljucujuci i one tvrde i nepokolebljive suvereniste, zeljeli promjenu drzavnog statusa Crne Gore, izasli na pretpostavljeni referendum sa izlaznoscu 86.3 odsto, a svi ostali gradjani raznih naroda bojkotovali taj referendum, ukupna izlaznost bi bila 61.273 odsto. Ako bi svi ti koji izlaze glasali ZA- referedum bi uspio jer je bi se prebacila kvota koja bi za tu izlaznost bila na nevjerovatnoj visini - 98. 36 odsto. Ako bi svi Srbi i svi Crnogorci glasali ZA ali sa izlaznoscu 84.5 odsto referendum bi propao, jer sa tom izlaznoscu doticna dva naroda ne premasuju 60 odsto upisanih biraca, koliko je potrebno da bi referedum uspio. S obzirom na to da je sasvim jasno da je Ustav CG nepromjenjiv, a to znaci da je nepromjenjiv i drzavni status - postavlja se pitanje - kakve su dodatne posledice takve situacije?

Crna Gora je - niti Srba, niti Crnogoraca, niti gradjana

Aspekti takve situacije su razni, a navescu najbanalnije. Recimo, po Ustavu Srbi i Crnogorci nisu konstitutivni narodi. Da je Ustavom navedeno da su ipak konstitutivni, mislim da bi se mogli sloziti da bi to bila cirkuska odredba Ustava koja znaciismijavanje zdravog razuma. Konstitutivnost naroda, po mojoj slobodnoj interpretaciji, znaci da se radi o narodu/ima koji su utemeljivaci drzave, i koji imaju mogucnost da tu drzavu u buducnosti mijenjaju u skladu sa svojim potrebama, dogovorima, zeljama, opstim pravilima, itd. Drzava se mijenja promjenom Ustava a sve ostalo ide potom. Ako, iz onog sto sam naveo, proizilazi da u realnosti nije moguce da Srbi i Crnogorci mijenjaju Ustav, to znaci da oni nisu konstitutivni narodi. Niti pojedinacno, niti zajedno.U Ustavu pise da je Crna Gora gradjanska drzava.Drzava je, po meni, gradjanska ako gradjani mogu da je mijenjaju u skladu sa svojim zeljama, pocevsi od Ustava. Ako je Ustav fakticki nepromjenjiv - tada slijedi da ona nije gradjanska drzava. Pri ogromnoj referendumskoj izlaznosti o eventualnoj izmjeni Ustava trecina gradjana moze s lakocom da pobijedi dvije trecine gradjana. Pri manjoj izlaznosti moze se desiti da deset odsto gradjana pobjedi 90 odsto gradjana. Pri izlaznosti 60 odsto minus jedan glas - svi da zaokruze DA - referendum je propao.

Istorijski dogadjaji blizi i dalji

Bez ikakvih sumnji mogu ustvrditi da je u opstem smislu referendum bio apsurdan i kontradiktoran, kao i da je bio prilicno neregularan. Medjutim, ima jedna pogovorka koja kaze da u svemu losem ima i kap dobroga. Sta je u toj neregularnosti ta “kap” dobroga, ako je moze biti?Mislim da je nacin na koji je CG usla u Kraljevinu SHS takodje bio apsurdan i kontradiktoran, kao i da je bio prilicno neregularan. Izmedju te dvije neregularnosti ja stavljam znak jednakosti, nezavisno sto ce mi neko zbog toga mozda zamjeriti. Ko zna, mozda je u nekom istorijskom smislu jako dobro sto je referendum bio prilicno neregularan, jer se sudarom dvije neregularnosti stvorio nekakav balans koji ne opterecuje buducnost. Da je rezultat referenduma dostignut regularnim putem, neregularnost iz 1918 bi bila i dalje jako prisutna. Ovako je ona postala besmislena, poslije istog takvog dogadjaja istog pravca a drugog smjera. Naravno, ne smatram da je referendumski rezultat kazna za 1918.g., niti se radi o ispravljanju istorijske nepravde. Radi se, prosto, o cudnoj igri istorije da su se dvije nepravde razbile iznad Crne Gore na stetu opste ideje koja je carovala u vremenima Petrovica. Ideji ujedinjanja Crne Gore i Srbije u jednu drzavu.

Izjave - NVO Akademska aletrnativa, mart 2009.g.

Grubač: Brutalno kršenje Ustava od strane režima

nedjelja, 15 mart 2009 13:21 IN4S

Izjava poslaničkog kadidata Bošnjacke stranke Sulja Mustafića – da ta stranka "nije ušla u koaliciju sa DPS-om zbog ličnih i privatnih interesa, već zbog obezbjeđivanja većeg prisustva i zastupljenosti Bošnjaka u državnim institucijama", pokazuje do kakvog je jadnog apsurda nemogućnosti funkcionisanja doveden aktuelni Ustav Crne Gore.

Ta izjava dodatno potvrđuje realnost da proporcionalnu zastupljenost naroda u državnim institucijama, koju garantuje Ustav, po tumačenju vladajuće koalicije nije moguce dostići regularnim putem, već se o tim pravima narodi Crne Gore moraju na klizavoj političkoj pijaci protiustavno trgovati sa partijskim strukturama DPS-SDP.

Upravo zato, NVO Akademska alternativa najoštrije optužuje DPS i SDP za grubo kršenje Ustava, i vulgarno nacionalističko ucjenjivanje političkih predstavnika raznih naroda koji žive u Crnoj Gori. Prosto je nevjerovatno da jasne norme Ustava kojeg je napisao i izglasao prije svih DPS-SDP, dobijaju u crnogorskom političkom podzemlju drugu dimenziju. U četvrtoj dimenziji očigledno postoje dodatni ekstremistički uslovi koji u suštini dovode do gaženja drugih važnih normi Ustava – koje garantuju mogućnost smjene vlasti demokratskim putem.

NVO Akademska alternativa poziva sveukupnu javnost, ali prije svega nezavisne intelektualce crnogorske nacionalnosti, da se jasno odrede prema ovim brutalnim i nemogućim tendencijama. Ukoliko takva reakcija izostane, bićemo prinudjeni da konkretno optuzimo određene javne ličnosti i organizacije za otvoreni doprinos guranja Crne Gore van civilizacijskih normi. Ako uslov poštovanja nacionalnih i građanskih prava garantovanih Ustavom bude zaobilaznim putevima trajno preveden u političko polje, nije teško pretpostaviti da može doći do ulaska i srpskih partija u koaliciju sa DPS, čime bi se nesmjenjivost vlasti prolongirala bar pola vijeka, ako ne i mnogo duže.

Srpski savjet, lider liberala i bacači kladiva…

kolumna za portal IN4S, petak, 27 februar 2009 05:22 Vojin Grubač

Za devetnaest godina "demokratije" u Crnoj Gori rukovodstva srpskih i prosrpskih političkih organizacija su svu svoju energiju potrošila na jačanje ili osipanje svojih partija. Njima je međusobno otimanje i "prelivanje" glasačkog tijela bilo jedino mjerilo kvaliteta svoje nemušte i besmislene političke aktivnosti. Nekoliko poslanika više ili manje, je jedini rezultat ili antirezultat tog traumirajućeg političkog truda koji je narod bacao u očaj, ne računajući tamo nekakve referendume ili Ustave, koji su bili idealna prilika da prodemonstriraju originalne padove strmoglavog karaktera. Uprijevši oči samo u njih, srpski narod nije dobio nikakvu nacionalnu instituciju, niti nacionalne medije, niti organizacije za zaštitu svojih osnovnih građanskih i nacionalnih prava.

Kako je to radio Slavko Perović

Hajdemo da napravimo jednu paralelu – kako su drugi političari znali da građanima koji ih glasaju predlože i još ponešto, osim retorike i promašenih nada . Na primjer, svima poznati crnogorski političar i lider LSCG g. Slavko Perović je u tekstu "Matica i etika", objavljenog na autorovom blogu, napravio sljedeći osvrt: "Sad je trenutak da se prisjetimo, kako smo upravo zbog potrebe djelovanja u ovakvim odsudnim trenucima kao što je pucanje DPS, trenucima za koje smo slutili da će doći, osnivali ili obezbjeđivali logistiku za Monitor i Antenu M, Montenu TV i Montenu fax, P.E.N. centar i Udruženje nezavisnih pisaca, Udruženje slobodnih novinara i Helsinški komitet , list Liberal i Crkvu i… ".
U tekstu – "I dalje, kao, o Matici" g. Slavko Perović , konstatujući da su liberali osnovali i Maticu crnogorsku, pravi ovaj osvrt: "U Matici smo željeli da vidimo okupljene one ljude koji su smogli snage da se bave kulturom i naukom u dojanuarskom periodu, ljude kojima je istina bila iznad privilegija, a Crna Gora draža od trinaestojulskih nagrada,…".
O načinu kako su one mogle biti osnovane, gospodin Perović kaže: " Važno je razumjeti, da smo skoro sve ove institucije direktno mi osnovali, ili smo im pružili i pružali neophodnu logistiku. A mogle su biti osnovane samo na osnovu jedne prethodne stvari: činjenice postojanja aktivnog, promišljenog, snažnog djelovanja crnogorskih liberala koje je bilo takvo da je privuklo pažnju širom bivših jugoslovenskih prostora i šire, sve do Liberalne internacionale…".
Naravno, lider LSCG se osvrnuo i na njihovu dalju sudbinu rekavši: "Sa druge strane, uglavnom su te institucije brzo privatizovane sa neiscrpnim "savjetodavnim" ali nikakvim operativnim kapacitetima, bez volje za aktivnijim djelovanjem, ispunjene jadilom od gologa straha, pretvorile su se čeke za nove prilike ako ih vjetar nanese… I nanio ih je…".

Gdje su srpski političari?

Poslije ovih par primjera kreativnosti jedne, tada male, crnogorske opozicione partije, na koju je vršen nevjerovatni pritisak, nemilosrdni udari etiketama i fizičkim prijetnjama, šikaniranjima svakojake vrste, postavlja se pitanje – a gdje su i šta su srpski politički subjekti u Crnoj Gori uradili u smislu bar jednog stvaralačkog podviga koji je proizveo harizmatični lider LSCG. Odgovor je – ništa!
Naravno, istina je da su se u ključnom momentu po LSCG sve te institucije, koje je stvorio Slavko Perović, okrenule i bacile protiv njega punom snagom. Eto prilike srpskim političarima da izvuku pogrešan zaključak da im taj "institucionalni hemoroid" nije bio uopšte potreban, jer bi se, moguće, okrenuo protiv njih kao osnivača. Ali, potrebno je poslije toga ipak javno reći – da ih upravo iz tog razloga ne interesuju srpski nacionalni projekti. Sve da bi se tako i desilo, ipak ih je moralo interesovati – stvaranje opozicionih medija, jer bez tih medija nisu mogli, niti će ikad moći osvojiti vlast. Bez medija su nemoćni, bez ikakvog mehanizma prelomnog uticaja na javnost i što je glavno – potvrđuju da su krajnje neozbiljni. Bez svojih medija opozicioni pokreti u Crnoj Gori neodoljivo podsjećaju na bacača kladiva kome su ruke svezane na leđima, a on kladivo ipak uzima svezanim rukama, i iz takvog nemogućeg položaja se nekako vrti oko svoje ose da ga "daleko baci". A vlast, u vidu vječnog pobjednika, poslije toga suludog čina nonšalantno kaže javnosti – eto vidite, pod istim uslovima oni opet ne mogu ništa da učine. A naši vječni opozicionari konstatuju – ovaj put su nas dobili, ali sljedeći put nece. Dodajući, sve smo učinjeli što smo mogli, negdje su nas prevarili, ali im ipak čestitamo na pobjedi!

Suština priče

A suština političke priče u koju su, silom nesrećnog slučaja, umiješani srpski lideri u Crnoj Gori je jednostavna. Da su stvorili samo dio onoga što je stvorio jedan jedini drugi lider, vođa samo jedne stranke, Slavko Perović, ali sve to sa drugim nacionalnim predznakom – danas bi bili "priznati građanski političari srpske provinijencije", što su uvijek sanjali – ali nisu znali kako!? Oslobođeni etikete "nacionalista" svi bi im putevi bili otvoreni. Postali bi političari evropskog profila, kao i njihove kolege – lažni građanski političari crnogorske provinijencije. U ekstremnoj političkoj varijanti mogli bi ličiti na Adolfa Krivokapića, ali bi i tada bili priznati Evropejci po važećim "crnogorskim standardima". Ne bi im se desio užasni osjećaj da se antiustavno bore za prava Srba garantovana čak i invalidnim Ustavom. Umjesto njih, taj zakonski posao, "prljav" za političare, radile bi srpske institucije i srpski mediji u Crnoj Gori, i to mnogo efikasnije od njih. Ko zna, možda je i dobro što nisu ni pokušali da za dvije decenije djelovanja stvore nekakav provizorijum od srpskih institucija ili medija, uračunavajući fakt da je do sada svaka njihova "stvaralačka aktivnost" bila unaprijed osuđena na sigurnu smrt, doduše mučeničku.
Vrativši se malo unazad, moram istaći da je moguća greška Slavka Perovića bila u tome da je smatrao da će institucije koje je stvorio biti pod njegovom kontrolom!? Institucija se stvori , i produžava da ide svojim autonomnim putem, služeći samo svrsi i programu svog rada. Naravno, njihova svrha apsolutno nije smjela biti vulgarne prirode, kao što se desilo u slučaju LSCG – da biju po političarima koji su ih stvorili, i to na svaki mig režima. Zato mi je drago što je na zadnjem potpisivanju ugovora o finansijskoj pomoći koju je Srpski savjet dao časopisu "Stvaranje", "Slovo" i "Srpski glas Boke", Književnoj zadruzi SNV i portalu IN4S istaknuto da – "korisnici nemaju obavezu na bilo kakvu koncepcijsku promjenu ili ustupak prema Savjetu, a obje stranke se obavezuju na čuvanje povjerenja i međusobno uvažavanje".

Nova etapa

Stvaranjem Srpskog nacionalnog savjeta krenulo se u jednu sasvim novu etapu. Cilj je da se stvori što vise očigledno neophodnih srpskih programa i institucija, koje bi u finalnoj izvjedbi bili bar zeru bolje i kvalitetnije od onoga što već postoji u Crnoj Gori. Srpski nacionalni savjet treba da uradi ono što je uradio Slavko Perović u procesu stvaranja svojih nacionalnih institucija, organizacija i medija. Savjet mora biti pokretač inicijativa, ali bi najcjelishodnije bilo da osnivači predviđenih nacionalnih projekata budu timovi kreativnih ljudi, a Savjet ta adresa koja se trudi da ih što korektnije i jače logistički podrži. Savjet mora u Crnoj Gori i izvan nje tražiti neophodne kadrove i lobirati finansijere konkretnih srpskih nacionalnih projekata u Crnoj Gori. Dakle, on mora da radi sve to što nisu radili srpski političari godinama, ne osvrćući se uopšte na njihovo mišljenje, koje je apsolutno nebitno. A luzeri neka i dalje svezanih ruku bacaju kladivo, "ruše vlast" i obećavaju naivnima da će već sljedećeg puta to sigurno učinjeti. Do tada će i hromi prohodati, slijepi progledati a besmislene poruke naći svoj smisao.

Komentari koje sam postovao na PCNEN

Sta je - Maticna drzava?
na pcnen 13.03.2009.g.
Maticna drzava svakog naroda je ona drzava koje uvazava, cijeni, sve svoje gradjane i narode, nezavisno od njihovog politickog ubjedjenja ili ljubavi prema bilo kojoj drugoj drzavi, i stara se da taj narod ili gradjani je osjete kao svoju. Ako toga nema - maticna drzava je tamo gdje si jednak sa svim drugim gradjanima, nezavisno od svoje nacionalne opredjeljenosti, gdje te postuju i ne prave ti probleme. Da li je to Srbija, Hrvatska, BiH, Rusija, EU ili Saudijska Arabija nema nikakvog znacenja.To je stvar licnog afiniteta ili igre slucaja - gdje se osjecas u toj drzavi uvazenim i postovanim. Jednakim!
Dakle, to nije stvar uslovljavanja - ja tebi a ti meni - to je stvar vezana za postovanje Zakona. Prosao sam mnogo drzava, i nisam nikad osjetio da me neko tjera da navijam za neke timove, obracam paznju na neke simbole, a svima je bilo vazno da placam takse i vize, poreze, ne remetim javni red i mir, ne pusim cigarete u djecjim parkovima, postujem pravila kretanja na putevima, i posebno sam imao uvazenje ako ustanem u Metrou ili tramvaju ili autobusu starim osobama, majkama sa djecom i invalidima. Tu se zavrsavala moja obaveza prema drzavi. U drzavi koja je drzava. Poslije Izvjestaja Crnovrsanina, i poslije svih mogucih neprijatnosti koje sam imao kao gradjanin i drzavljanin nesolidne drzave , mogu konstatovati da mi je matica...
Pratim razne sajtove i mogu utvrditi da je velikom broju gradjana Crne Gore, nezavisno od nacionalne i politicke oprijedljenosti matica takodje...
Naravno, suznjima je matica tamo gdje su im lanci, verige ........................................

Glasacemo za opozicione nase, da bi pobjedili vladajuci vasi!

na PCNEN, uoci izbora - 26.02.09.g.

Draga gospodo sto navijate za koaliciju DPS-SDP, glasacemo za nase da bi opet pobijedili vasi. Jer, kad na ovim izborima pobijede nasi - potuci ce se izmedju sebe ko ce uci u koaliciju sa vasima. S obzirom na to da mi vise nije jasno ko su nasi, a ko vasi - tretiracu ih sve kao da su vasi. Medjutim, ako slucajno pobijede oni na koje vec sumnjam da su nasi, a ne potuku se izmedju sebe ko ce sa vasima, tada ce dio vasih da preleti nasima, jer su vec rekli da ce sigurno uci u vlast ma ko da pobijedi - iako su sad sa vasima.
Tada ce ostatak vasih da jurne u nase i da im se prikljucuje izbacujuci dio nasih, jer bogati uvijek potiskuju sirotinju. Desice se obicno cudo, gdje ce porazeni vasi u produzecima razbiti pobjednike nase!
Ovo pricam samo vama, jer me g. Vjecnosumnjajuci nece razumjeti, a ako sta bude razumio to ce biti pogresno, tako da ce me svojim komentarom obavezno izbaciti, katapultirati, u sazvezdje Orion.
Kako ce nas razbiti vasi? Vrlo lako!
Da bi se nasi lakse bili izmedju sebe, obavezno ce poslije pobjede krenuti u krvolocni sukob sa tematikom - kome ce vise pripasti vasih. Ali, vasi su spretni i u takvim mometima, tako da ce najsposobniji vasi, koji mogu najvise ljudi povuci sa sobom, ulaziti u vrhove nasih - koji ce im u slucaju velikih vrucina mahati palmama nad glavom da im bude prijatno. I kada nasi osjete da su vasi postali nasi, i da je raspodjela gotova, to ce se nasi baciti na nase - i izmedju njih ce pobijediti onaj koji ima vise vasih. Ipak, vasi ce prilikom izbora pogledati ko je od nasih blizi Gospodaru americkom ambasadoru, i sestim culom ce znati ko je od njih najponiziji da mu se pridruze. Zato na ove izbore treba izaci relaksirano, i posmatrati ovu vrhunsku farsu bluda i srama - gdje se glas vrhunskog intelektualca, gospodje Mirjane Kuljak, ne moze cuti od deratizacije koju sprovode davno deratizirani pacovi, misevi i misoliki glodari.

(Vojin Grubac)

..................................................................................................................

Postoji vise vrsta laznih ambasadora u Crnoj Gori

na PCNEN, 26.02.09.g.

Ocigledno je da postoji vise vrsta laznih ambasadora u Crnoj Gori. Postavlja se pitanje - koji je ambasador najlazniji od svih laznih? Recimo, ambasador koji ne obavlja funkciju ambasadora, vec predstavlja realnu vlast u drzavi u kojoj je "ambasador". Kome moraju "predsjednik" i "premijer" te drzave predati akreditive, pa da on odluci da li ce oni biti na tim funkcijama. Ako ta personalna rjesenja on prihvati, tada, gle cuda, i narod proglasa bas njih. S obzirom da slucajnosti ne postoje, to ispada da je taj Gospodar ambasador pomalo i vidovlnjak. Zato takvom ambasadoru vidovnjaku idu na noge siroke mase radnicke klase, sto je njemu, svakako, drago - jer je to potvrda da uzalud ne nosi zezlo vlasti u toj drzavi. Zato bih dao sljedeci predlog radnickoj klasi... Kada narodne mase krenu pred ambasadu ambasadora vidovnjaka i Gospodara Crne Gore, da se na transparentu - Hocemo plate i posao, doda jos ponesto.
Pa da pise - Hocemo plate, posao i u NATO zdaj!
Ili - Miting gladnih za NATO!
Moglo bi se desiti cudo od takvog poltronstva, pa da se odrzi referendum, po volji Zapada, gdje ce narod da bira DPS ili NATO. E, tu bih i ja bio vidovnjak i pogodio da ce, kako god narod glasa, pobijediti NATO i pasti DPS. Mada, kakva je to demokratija kada se sve unaprijed zna?(Vojin Grubac)

Neobjavljena izjava povodom napada na profesoricu Mirjanu Kuljak


Uopšte nas ne iznenađuje najava Medijskog pula DPS da će, poslije nadljudske borbe sa šakalima, ogorčeno produžiti bitku protiv štetnih glodara- štakora, miševa i mišolikih glodara kroz proces tzv. političke deratizacije. Ipak, obavezni smo primjetiti da gospoda iz DPS ne znaju osnovnu naučnu istinu da borbu protiv poznatih štetnih glodara niko da sada nije mogao dobiti, bez obzira što oni izazivaju instiktivni strah kod plašljivih covjekolikih politickih stvorenja.
Nema dvojbe da je cjelokupnoj javnosti Crne Gore od neprocjenjive važnosti svaki stav profesorice Mirjane Kuljak, za razliku od naručenog stava raznih prorežimskih intelektualaca i analitičara. Upravo zato, NVO Akademska alternativa poziva DPS da se javno izvini vrhunskom intelektualcu gospodji Mirjani Kuljak, prihvatajuci fakt da je ona jedna od bitnijih ličnosti u javnosti Crne Gore. Tim izvinjenjem bi DPS pokazao da ipak ima civilizacijske snage da se suoči sa svojim čudnovatim zabludama o slobodnim ljudima kao nekakvom obliku štetnih glodara. A medijskom pulu DPS preporučujemo da predoci fakte o eventualnoj povezanosti pripadnika organizovanog kriminala sa određenim važnim državnim funkcionerima Crne Gore.



Izjava Vojina Grubača, predsjednika NVO Akademska alternativa