Osnovan Srpski savjet u Crnoj Gori

portal IN4S, subota, 27 septembar 2008 17:00 in4s

Elektorska skupština povodom osnivanja Srpskog savjeta u Crnoj Gori održana je danas u Podgorici. U njenom radu učestovalo je 98 elektora, od pozvanih 106, iz cijele Crne Gore.
Na Skupštini je odabrano 35 članova koji će konstituisati Savjet. 

Članove Savjeta čine istaknuti intelektualci i priznati pojedinci iz društveno-političkog života.Od ukupnog broja članova, njih pet je izabrano po funkciji, a to su Duško Sekulić, predsjednik Stranke srpskih radikala, Jovanka Matković, poslanik u Skupštini Crne Gore, Borislav Marković, predsjednik kluba odbornika SRS-NS Berane, Miljana Perović, predsjednik kluba odbornika SRS Nikšić i Nebojša Vujović, predsjednik kluba odbornika SL Herceg Novi.

Skupštini se po redovnoj proceduri obratio Orhan Šahmanović, sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koji je cilj postojanja Srpskog nacionalnog savjeta vidio u poboljšanju statusa Srba u Crnoj Gori, i dodao da nema ništa časnije od borbe za očuvanje identiteta svoga naroda.

Na dnevnom redu Skupštine, koji je predložilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, našao se izbor radnog predsjedništva, koji broji pet članova, zatim Odluka o broju članova Savjeta koji se bira na elektorskoj skupštini, usvajanje Poslovnika o radu elektorske skupštine i izbor članova Izborne komisije.

Kao još jedna tačka dnevnog reda uvršteno je i usvajanje Deklaracije izborne (elektorske) skupštine Srpskog nacionalnog savjeta u kojoj se članovi Savjeta obavezuju na zaštitu srpskog naroda u Crnoj Gori, dok su drugi ključni zadaci ovog Savjeta "evidentiranje i procesuiranje svakog navoda diskriminacije, kršenja vjerskih, ljudskih ili građanskih prava Srba", zatim ostvarivanje prava školovanja na srpskom jeziku, proporcionalna zastupljenost Srba u javnim službama i državnim organima, organizovnanje medijuma na srpskom jeziku, ostvarivanje prava Srba na isticanje svojih nacionalnih simbola, obilježavanje nacionalnih praznika, kao i zastupljenost srpskog jezika i ćiriličnog pisma u svakom vidu komunikacije sa državom.
Kao osma tačka zadataka Savjeta naglašava se uspostavljanje i održavanje snažnijih odnosa sa institucijama i udruženjima Republike Srbije, Republike Srpske i regiona, kao i relevantnim međunarodnim subjektima zainteresovanim za položaj srpskog naroda.Formiranje Savjeta ima za cilj sveobuhvatnu zaštitu srpskog naroda u Crnoj Gori.

Izabrani članovi Srpskog nacionalnog savjeta su Momčilo Vuksanović sa najvećim brojem glasova 90, zatim su Predrag Vukić, Vojin Grubač, Radosav Vojinović, Todor Živaljević, Zagorka Vuković, Vidosava Ostojić, Bojan Strunjaš, Gojko Raičević, Radisav Karadžić, Vladimir Božović, Mlađan Mićović, Vukić Ilinčić, Radojka Vukčević, Nikola Minić, Vladimir Vuković, Velimir Zejak, Miodrag Ćupić, Nebojša Vuksanović, Nebojša Veličković, Novica Đurić, Olivera Doklestić, Radovan Božović, Milun Terzić, Drago Bakrač, Matija Dabović, Milidrag Majdov, Predrag Ražnjatović, Radan Nikolić i Stojan Mimović.

Zec je pušten - Alea iacta est!

Svijetla zora sumraka

Igrom istorijskih okolnosti, Crna Gora se prije nekoliko godina podijelila na dva teško suprotstavljena tabora. Jedni su bili za raspad državne zajednice, a drugi protiv nezavisnosti Crne Gore. Trenutno prolazno vrijeme pokazuje rezultat- raspad državne zajednice se desio, a Crna Gora je izgubila nezavisnost. Dakle, opet su svi pobijedili, a niko nije na dobitku. Svi zaslužuju čestitke i sućut.
Suverenisti su se, takođe, podijelili u dva tabora. Jedni su bili za ideju – prvo demokratija, pa država, drugi za – prvo država, pa demokratija. Dobili su državu bez demokratije. U stanju bez demokratskih sloboda - država je, zakonomjerno, izgubljena, jer se, očekivano, otcijepila od naroda koji živi u njoj. I u ovom slučaju su oba tabora pobijedila, jer su dobili “državu” i “demokratiju”, koju sada ne žele mijenjati. Zato im treba odati priznanje, i sućut.
Američke diplomate počinju davati izjave o potrebi razvoja stočarstva i šumarstva na sjeveru Crne Gore. A šta da rade, kad crnogorska vlast ispunjava sve njihove krupne želje čitajuci im misli. U takvom prostoru bezgranične i gorde poslušnosti, američke diplomate postaju čobani i šumari od nevolje, iz čiste dosade. Država se odvojila od naroda, a Amerikanci su odvojili vlast od države, tako da zavisna crnogorska vlast i nezavisne američke diplomate žive u simbiozi. Za tu čudnu konstrukciju dvojne vlasti , u državi fatamorgani, i jedni i drugi zaslužuju priznanje i sućut..
Što bi rekao jedan zaneseni suverenistički sabjesjednik- bitna je država, pa makar ona bila i fašisticka. Usput je zaboravio da fašisticka država može postojati samo ako nekom treba da smrkne. A u tom smrkavanju, opet i zakonomjerno – smrkava svima. Da li pri smrkavanju drugima, sopstveno smrkavanje izgleda kao početak “svijetle zore” sumraka? Po tumačenju takvih zanesenjaka , naravno, da! Zato, onima kojima je smrklo i onima kojima smrkava treba uputiti čestitke i sućut.
Država, pa čak i fašisticka, mora imati Policijsku akademiju u Danilovgradu, u koju su dobro došli samo pitomci iz arijevske nacije. Pa kad završe svoju školu, da pendrekom i jezikom bezakonja kontrolišu nepodobne narode, koje država dijeli na suverenisticke i unionisticke izgoje. Prvi su glasali za suverenu normalnu državu, a drugi za zajedničku normalnu državu. Svi su dobili suverenu državu, koja je zajednički nenormalna za njih. Zato, svim novopečenim narodima izgojima treba uputiti čestitike i sućut.
Država, pa čak i fašistička, mora imati svoju reperezentaciju. U reprezentaciji, svakako, ima mjesta i za nadarene sportiste iz redova naroda izgoja, da bi svojim uspjesima proslavljali državu koja proganja njihove sunarodnike. Reprezentacija dobro pliva, što je realno očekivati od reprezentacije države u tečnom agregatnom stanju. Jedni joj zvižde, drugi je slave. Svi su u pravu, jer tekuca država pokazuje znake ponornice. Zato svi zaslužuju i priznanje i sućut

Zec je pušten

Nekad davno, ruski knjaz je skupio armiju da pobijedi nomadska plemena i osvoji nove prostore svoje knjaževine, u vidu stepa centralne Azije. Suočio se s problemom da nomadi nemaju armiju, i da su nezainteresovani za bitke. Počeo je lov na nomade, njihovo zbijanje u gomile, da se od nomadske mase napravi, bar na prvi pogled, dostojna armija - koju potom treba u čuvenom istorijskom sudaru pobijediti. Sve je urađeno kako je želio knjaz, ali, neposredno prije početka velikog boja – protrčao je iznenadni zec izmedju dvije čudne vojne sile. Nomadska armija se u trenu rasula, bacivši se, instiktivno, nomadski, na ganjanje zeca. Tako je, igrom jedne zečje sudbine, propala važna istorijska bitka, ostaviviši neprebolnu prazninu u istoriji ratovanja.
Otprilike je takva današnja srpsko - crnogorska opozicija Crne Gore. Neka “viša sila” im zbija redove, da bi se sudarili u velikom boju sa samoproklamovanim crnogorskim knjazom, koji ima svu silu zla, riznice pune blaga i državni aparat pakla, a oni nomadsku vojnu vještinu ganjanja zeca.
I tako, po prvoj verziji sobitija, pred početak zbijanja redova ujedinjeni nomadi su pripremili zajednički ražanj, a knjaz je greškom pustio zeca. Po drugoj verziji događaja, knjaz nije uopšte puštao zeca, već se zec pričinio nomadima.
Objektivni posmatrači tvrde da se jedan od nomada pretvorio u zeca, iz straha da to može uraditi neki drugi nomad prije njega. Kakva god verzija bila tačna – to je bilo dovoljno da se skoro ujedinjeni nomadi u magnovenju rasture po stepama uctanog prostora Montenegra, ganjajuci virtualnog zeca. Ipak, radi se o Crnoj Gori, u kojoj svi moraju biti pobjednici. Neko se igra sa nomadima, a neko izigrava ili lovi zeca. Na kraju će, zakonomjerno, svi biti pobjednici, koji zaslužuju čestitke i sućut.
U čast tog nejasnog, ali, svakako svijetlog događaja - rodila se nova sintagma. Kad treba nešto veliko da se desi, nomadski narod usklikne- Zec je pušten! Prevedeno na jezik Rimljana to znači- Kocka je bačena! Smisao riječi Cezara se, ipak, sasvim ne poklapa sa sintagmom izmučenog naroda Montenegra. Jer, taj narod, za razliku od Gaius Iuliusa – nije prešao Rubikon. Zbog velike želje, ali i nemogućnosti da prelomi skoro nemoguće, taj narod zaslužuje čestitke i sućut!

Sudnji dan u nastavcima

V.V. Putin - Slabe biju!

Rat između Rusije i Gruzije oko Južne Osetije okrenuo je novu stranicu u odnosima Zapada i zvanične Moskve, jer je Rusija, iznenada, prebodila rijeku Rubikon po sistemu stariša Derviša: "Svud su brodi gdje god priđes vodi"!
Po mišljenju mnogih nezavisnih analiticara, uvelikoj mjeri se radi o neizbježnom dugotrajnom sukobu oko ogromnih rezervi nafte i gasa Kaspijskog mora, kao i zbog kontrole nad gasovodima i naftovodima, koji preko Gruzije nastavljaju put za Tursku i Jermeniju. Kontrola važnog Kavkazko - Kaspijskog regiona iCentralne Azije u sirem kontekstu je postao jedan od važnijih geostrateških ciljeva SAD i njihovog vojnog instrumenta pod nazivom NATO. Zapad je umjesto korektnog dogovora o pravilima igre sa državama tog regiona izabrao drugi put- pritiske na Rusiju i rat! Za topovsko meso su ovaj put upotrebljeni Gruzini, a sjutra već to mogu biti Ukrajinci.
Najnoviji ukaz predsjednika Ukrajine Viktora Jušćenka da operativno važna ruska Crnomorska flota, bazirana u Sevastopolju, mora tri dana unaprijed da obavjesti nadležne organe Ukrajine prije isplovljavanja ratnih brodova, predstavlja još jedan nerazumno loš signal koji su Amerikanci poslali Rusiji iz Kijeva. SAD u skladu sa svojim interesima bukvalo guraju u konflikt Ruse i Ukrajince, sto se može završiti ozbiljnim tenzijama i novim ratom čiji se kraj može već sad predvidjeti - raspad Ukrajine na zapadni i istočni dio, sa neizostavnom mržnjomizmeđu dva najveća slovenska naroda. Ruska strana je takav potez Kijeva ocijenila kao neprijateljski akt, napomenula Jušćenku da Crnomorska flota nije predviđena samo za parade i odbila bilo kakvu mogućnost da se povinuje tome ukazu.
U međuvremenu, Amerikanci su "probali ispravnost" balističke rakete Mintmen III, zveckajući pomalo svojim nuklearnim arsenalom, dovlačeći istovremeno svoju ratnu flotu u zonu konflikta. Rusi su odgovorili sa isprobavanjem usavršene balističke rakete Topolj – M, koja je „pogodila cilj” na Kamačatki. Nema sumnje da dolaze nestabilna vremena, te da se rat u trouglu Avganistan- Irak- Gruzija možesistematski prenijeti u njegovu unutrašnjost, sa teškim posljedicama po svjetski mir. U dvorištu smo tinjajućeg Trećeg svjetskog sukoba, čijisu povod – energenti i pokušaj definitivne prevlasti Zapada na svjetskom nivou bez ikakvog dogovaranja s bilo kim! Zato se može realnoočekivati davno priipremljeni napad Zapada na Iran, koji takođe “slučajno” izlazi na Kaspijsko more. U tom smislu, Rusi ojačavajuvazduhoplovne vojne baze u Turkmeniji i Tažikistanu, sa skoro izvjesnim otkrivanjem ratne luke u Siriji. Znaci, trupe se gužvaju!
Kakve su šanse SAD na “pobjedu ideje nedogovaranja” u eventualnom paklu rata slikovito govore nuklearni arsenali SAD i Rusije, gdje svaka od te dvije velike i moćne države ima po dvanaest hiljada atomskih bombi. Svaka ruska podmornice strateškog naznačenja klase Ajkula (po zapadnoj klasifikaciji „Tajfun“) nosi na dvadeset raketa KB Makejeva SS-N-20 Sturgeon ukupno dvjesta nuklearnih bombi, od kojih je svaka snage kao pet „Hirošima“. Šest takvih podmornica, koje se nalaze na dežurstvu ispod vječnog leda Sjevernog ledenog okeana, nosi nuklearna potencijale opšte snage šest hiljada bombi bačenih na Hirošimu. Rakete se mogu ispaliti iz dva plotuna, po deset raketa. A to je tek deseti dio ruskog nuklearnog potencijala. Protivraketni antibalistički sistemi tu ne pomažu, kao ni predviđene američke laserske platforme u kosmosu, jer aktiviranje malog dijela tog arsenala bilo gdje i od bilo koga znači kraj planete. Zbilja, kako je do svega ovoga došlo?
Zluradost Zapada promijenila Rusiju
Gorbačovljev SSSR i Jeljcinova Rusija su poklonili svim državama bivšeg socijalističkog lagera nacionalnu slobodu, a silna i svemoguća ruska armija je, samo dobrom voljom Kremlja, napustila njihove državne prostore. Evropa i SAD su “odahnuli od ruske opasnosti" i kao uzvratni “poklon” darovali Rusiji NATO na njenim granicama i huškanje susjednih "nezavisnih država" na samu Rusiju. Nema sumnje da su dobre namjere Gorbačova i Jeljcina Zapadne sile ocijenile kao teški poraz Rusije, koju treba potom do kraja dotući.
Poslje raspada SSSR, i pobjede režiranog anarholiberalizma u vrijeme Jeljcina, situacija u Rusiji je bila stravična. Rat u Čečeniji, rascvatterorizma, desetine miliona narkomana i bolesnih od SIDE, prostitucija i bijela kuga, opšte siromaštvo i beznadežna nezaposlenost, stanovništvo na granici gladi i očaja, oko pet miliona bezprizorne djece koja lutaju velikim gradovima - izbačena iz sopstvenih domova, od sopstvenih roditelja koji su se odali pijanstvu i narkoticima, država na granici tehnoloških katastrofa - je ona druga, manje znana strana Rusije poslije pada komunizma.
Umjesto da tada pruzi Rusiji ruku prijateljstva, saradnje i pomoći, Zapad je pokazao neviđenu zluradost i koristio svaki moment da joj nasoli otvorene rane. Zapad je izdao tu istu Rusiju kojoj je aplaudirao prilikom pada Berlinskog zida. Sprdao se s njenom nesrećom, pljuvajuci joj na čistu dusu i ruski idealizam o vrijednostima Zapada.
Iz tog haosa u Rusiji i sudbinskih ruševina lošeg starog i groznog novog sistema, igrom istorijskih okolnosti se pojavio Vladimir Putin, koji je ruskom narodu obećao da će Rusiju staviti na noge. Na pitanje - zašto Rusija mora stremiti ka novom velikom izrastanju na međunarodnoj sceni, te da li je to svrsishodno, Putin je svojevremeno dao sljedeći odgovor kao razlog: “Zato što slabe biju!" Samo ta izjava ruskog lidera govori sve! Haos u kome se našla Rusija poslije pada SSSR, i neskrivena želja Zapada da taj haos sto duže potraje, Rusi su osjećali kao oblik masakriranja njihove velike države i sistematskog rada na uništenju njihovog naroda. Svi parametri stradanja, na žalost, govore upravo to. To je bila gola, gorka istina. Zapad je, prosto, nastavio rat protiv Rusije, ali na drugi način, preferirajuci lagano urušavanje Rusije kao konačni cilj.

Tektonski raspad dva svjetska poretka

Zato sada imaju posla sa izmijenjenom Rusijom koja je, nekako, čini mi se više igrom sudbine, preživjela njihov prezir, mržnju, zluradost, neosjetljivost, neprijateljstvo, kao i sopstveni transparentni mazohizam. Imaju posao sa trećom Rusijom, koja može u perspektivi, na žalost, postati njihova slika u ogledalu. Kao u carska imperijalna vremena sadašnje rukovodstvo Rusije se suočava sa potpuno istim sugestijama i prijetnjama Zapada- da Rusija može ostati bez prijatelja!? Ruski car Aleksandar III je, svojevremeno, na te opaske duhovito odgovarao Zapadu da Rusija ima samo dva vjerna druga - Armiju i Flotu! Vjerovatno se tome spisku pridodao i treći "vjerni drug" - Nuklearne sile strateškog naznačenja, bazirane na kopnu, u vazduhu, morima i okeanima? Da li su sada samo ta tri očigledna “vjerna druga Rusije” problem Zapada, ili je problem u tome što se iz duboko - alturističkih pobuda plaše za odlazak ”prijatelja” Rusije?
Smisao upozorenja da Rusija može “izgubiti sve prijatelje” predstavlja javnu prijetnju da se Zapad može transformisati od otvorenog u jos otvorenijeg neprijatelja Rusije. Ta ogorčenost intervencijom Rusa u Gruziji sastoji se u krahu ubjeđenja da se bez znanja Zapada bilo ko smije usuditi da samostalno opali iz puške na Evroazijskom kontinentu. Eto, desilo se da može, što je nanijelo težak udarac zapadnoj aroganciji i samodovoljnosti. Ratni poraz Gruzije je, bez sumnje, odjeknuo u svijetu kao težak psihološki šamar Vašingtonu, i dao jasan signal .svima da batina ima dva kraja. Pri čemu je sada drugi kraj te batine realan a ne fiktivan, a ogorčeni nosioc batine postao svjestan potrebe da se ona upotrijebi.
Kako se, globalno, svijet mijenja? Šta se to dešava? Nešto ranije, priznavanjem nezavisnosti Kosova, poput miniranja velikoljepne i monumentalne statue Bude u Avganistanu, srušen je ugaoni kamen smisla bivstovanja starog svjetskog poretka. Na drugoj strani, slomom ideje ljudskog humanizma pri izvođenju vojne intervencije SAD u Avganistanu i Iraku nanesena je nenednoknadiva šteta smislu postojanja nepravednog jednopolarnog svijeta. Upravo u tom, tektonskom racjepu između srušenog starog i naprslog novog svjetskog poretka ide tinjajuci sukob planetarnih razmjera, koji dobija nove forme.
Ruska blagorodnost, koja se projavila u najblistavijoj svojoj suštini poslije pada Berlinskog zida, ubijena je voljom zapadnih “prijatelja”. Zašto je to tako svi znaju, jer, “Svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj” – što bi rekao vladika Rade.
Zapad je gubitkom dobre i zapadno orjentisane Rusije izgubio glavnog strateškog prijatelja, koji je tužno držao dvadeset godina ispruženu ruku za saradnju. Ta ruka je ovaj put povučena, a svako ko je makar malo analizirao lidera Rusije V.V. Putina zna da se ne radi o avanturističkoj ličnosti, već.o vanredno racionalnoj i promišljenoj osobi. U njegovoj neobično složenoj političkoj biografiji teško se može naci komplikovana situacija u kojoj je imao lošu procjenu pravilnog rješenja. Ma koliko to čudno zvučalo, problem zvani NATO sliči dječjoj igrački u poređenju sa avetima protiv kojih se on do sada borio. Izbor pred SAD i Zapadom je vise nego lak- principjelno novi oblik saradnje sa Rusijom i ostalim državama u svijetu ili “ova naša planeta, koja ce možda biti mina u raskrvavljenom nebu”, što je govorio veliki srpski pjesnik Branko Miljkovic.

Policijska akademija zla

Sasvim je jasno da je u Policijskoj akademiji izvrsen brutalni nacionalisticki puc. Medjutim, Policijska akademija u Danilovgradu je samo vrh ledenog brijega, jer je skoro izvjesno da se razmah etnickih ciscenja u drzavnoj administraciji Crne Gore nije ogranicio samo na ovu ustanovu. Znaci, etnicka ciscenja u Crnoj Gori se nastavljaju, ali na drugi nacin i u drugom pakovanju. I sve to - u stremljenju ka Evropskoj uniji i NATO.

Poslije nevjerovatnih peripetija oko prijema polaznika Policijske akademije u Danilovgradu, gdje su Bosnjacka stranka i Bosnjacki savjet energicno ukazali na diskriminaciju pripadnika bosnjackog naroda prilikom odrzavanja prijemnog ispita u toj ustanovi, oglasio se i ministar policije Jusuf Kalamperovic. U izjavi za javnost, ministar policije je saopstio da su u zadnje tri generacije na prijemnom ispitu Policijske akademije, ukljucujuci i ovogodisnju generaciju, primljeni: devedeset jedan Crnogorac, devet Muslimana- Bošnjaka, jedan Albanac i dva Srbina.
Samim tim su se i potvrdile pretpostavke da je rukovodstvo Policijske akademije u Danilovgradu napravilo nacionalisticki puc u ovoj vaznoj drzavnoj ustanovi.
Dakle, u poslednje tri generacije polaznika Policijske akademije- Srbima su oteta trideset dva mjesta, Albancima pet, Muslimanima - Bosnjacima cetiri, Hrvatima dva, Romima jedno. Umjesto njih, primljeni su etnicki Crnogorci, koji u procentualnom smislu cine 88 odsto od ukupnog broja polaznika, a sa tri zalutala Srbina predstavljaju, u vjerskom smislu, preko 91 odsto pravoslavaca na akademiji.
Crnogorski ekstremisti, koji upravljaju Policijskom akademijom, pokazali su na djelu- kako se vrse etnicka i vjerska ciscenja u mirnodopskom periodu. Cak su spremni da spore sa javnoscu, utvrdjujuci da su primljeni Crnogorci zdravi i podobni, a svi ostali, pripadnici drugih naroda, pretjerano bolesni i neadekvatni za policiju takve Crne Gore.
Nema spora, ostali su ocigledno "bolesni" jer ne pripadaju adekvatnim nacijama i vjerama, sto u principu podrazumijeva da predstavljaju tzv. remetilacki faktor. Tako ispada da je u Crnoj Gori skoro sezdeset odsto stanovnistva nacionalno i vjerski nepodobno, takoreci- bolesno od pogresnog imena, pogresne nacije ili nepravovjernosti. Naravno, tako se to tretira u "multietnickoj" Crnoj Gori, u kojoj takvi "doktori" odredjuju dijagnoze.
Ministar policije predlaze da se pitanje eksplozije animoziteta prema raznim narodima u doticnoj akademiji rijesi dopunskim prijemom polaznika. Dakle, ako ce se postovati Ustav, koji jemci svim narodima pravo na proporcionalnu zastupljenost, desice se nesto nevjerovatno- morace biti primljeno dodatnih: 68 Srba, 22 Muslimana - Bosnjaka, 15 Albanaca, tri Hrvata, dva Roma, nula Crnogoraca,... Jasno je, i ocigledno, da je to nemoguce izvesti.
Zato, nema sumnje da se rezultati skandaloznog i vulgarnog prijemnog ispita trebaju ponistiti, a za novi prijemni ispit utvrditi etnicke kvote za pripadnike naroda koji su u prve dvije generacije osteceni, tacnije- etnicki ocisceni! Tako da je realno ocekivati, ako je drzava multietnicka a ima problem sa fasizmom koji je transparentan, da se na prijemnom ispitu u Policijsku akademiju konkurise u okviru kvote predvidjene za sopstvenu naciju. Inace, u protivnom, etnicke cistace u drzavnim mundirima niko ne moze zaustaviti u njihovim "patriotskim podvizima".
Naravno, prije toga je neophodno da rukovodioci Policijske akademije, prije podnosenja ostavki, saopšte javnosti - od koga su dobili naredjenja za direktno krsenje kljucnih normi Ustava, kojim se svim narodima u Crnoj Gori jemci ravnopravnost i proporcionalna zastupljenost. Jer, nema sumnje da ideolozi i organizatori nacionalistickog puca na Policijskoj akademiji moraju krivicno odgovarati za izvodjenje brutalnog etnickog ciscenja u drzavnim institucijama Crne Gore. Kazem, drzavnim institucijama, jer stanje na Policijskoj akademiji predstavlja obrazac ponasanja u drugim drzavnim organima, nacionalnom netrpeljivoscu zarazene, crnogorske administracije.
Igrom slucaja, Policijska akademija je pokazala samo vrh ledenog brijega ovaplocene nakaradne ideologije, koja se sifruje kao "velika drzavna tajna", koju svako zna.
U Crnoj Gori vlast pacovskim sistemima, i suptilnim mehanizmima nacionalne segregacije, dijeli narode na podobne i nepodobne. Nepodobne narode automatski cisti iz drzavne administracije, iako je takvo djelovanje antiustavna i anticivilizacijska kategorija. Ko ce kada biti nepodoban i zasto- to je zagonetka bez odgonetke!
Poslednji dogadjaji su pokazali da su sovinisticki zanesenjaci otisli nekoliko koraka dalje, i proglasili skoro dvije trecine gradjana Crne Gore - nepodobnima po nacionalnom "kljucu". Pripadnici nepodobnih naroda, a ispada da su to skoro svi, crnogorskim vlastima su potrebni, izgleda, jedino kao vrhunski sportisti, koji ce braniti boje drzave koja diskriminise njihove sunarodnike.
E sad, kada je to ocigledno, vidjecemo kolika ce biti cijena lijecenja Crne Gore od rascvjetalog drzavnog ekstremizma. Za lijecenje su nadlezni sudovi i javnost. Nema spora da ce indentifikovani problem biti rijesen, jer je to zakonomjerno. Samo je pitanje ko ce pasti, a ko opstati. Da li ce se desiti da veliki pacifisti, protivnici etnickih ciscenja u ratu, oni, kojima su puna usta "multietnicke, multivjerske i nacionalno ravnopravne" Crne Gore padnu licem u blato? Sigurno ce se i takve stvari desiti jer, vrijeme je izbora.

Izjave NVO AKADEMSKA ALTERNATIVA, septembar 2008.g.

portal E - novosti

Изјава за јавност Војина Грубача, предсједника НВО Академска алтернатива

Подгорица, петак, 26. септембар 2008. године Оцјена Управног одбора Полицијске академије у Даниловграду, да су тестирања за упис на академију обављена у складу са потребама те институције, је вулгарна и антицивилизацијска. Очигледно је да се Управни одбор те институције ставио у позицију кадије, који тужи, суди и ослобађа себе одговорности по сопственом нахођењу.Сурова је збиља да је комисија на академији примала полазнике у складу са једнонационалним жељама и потребама руководилаца те институције, заборављајуци да је Црна Гора мултиетничка држава. Националистичко сито, које је промовисано на пријемном испиту, дало је јасну поруку полазницима Академије, да се они по ступању у државну службу понашају према грађанима у складу са таквим екстремистичким етничким принципима. Управни одбор те установе је, очигледно, погазио Устав државе и Правилник академије, који су децидни да структура полазника мора одражавати етничку структуру грађана Црне Горе. Ако су безскрупулозно погазили та два важна акта, на којима почива држава и Полицијска академије, тада њихов рад није регуларан, вец опасан и рушилачки.НВО АА позива министра полиције Каламперовића да се етничким чистацима на Полицијској акдемији у Даниловграду уруче откази, и забрани пријем у било које државне органе до краја њиховог радног вијека. Не видимо други начин одговора онима, који су газећи Устав и Правилник установе у којој раде, изазвали тешки медјунационални инцидент. Иначе, у противном, може се десити да етничку државну полицију, која се ствара пред лицем јавности, грађани с гнушањем одбаце као законске чуваре реда, и почну третирати као заштитинике антиграђанског нереда у Црној Гори.


........................................

dnevni list "Pobjeda"

Nacionalistički puč u Policijskoj akademiji

Podgorica, 18. septembra(Mina) - Rukovodstvo Policijske akademije napravilo je nacionalistički puč u ovoj važnoj ustanovi i rezultate poslednjeg prijemnog ispita treba poništiti, ocijenjeno je iz Srpske liste.
Predsjednik nevladine organizacije Akadamska alternative Vojin Grubač smatra da rukovodioci Policijske akademije trebaju da saopšte javnosti –od koga su dobili naređenje za direktno kršenje ključnih normi Ustava, kojima se svim narodima u Crnoj Gori jemči ravnopravnost.
“Nema sumnje da ideolozi i organizatori nacionalističkog puča na Policijskoj akademiji moraju krivično odgovarati za izvođenje brutalnog etničkog čišćenja u državnim institucijama Crne Gore”, ocjenjuje on.
Grubač ističe da rezultate poslednjeg prijemnog ispita treba u ubrzanom postupku poništiti, a prilikom raspisivanja novog prijemnog ispita tačno odrediti kvote polaznika koje dobija svaka etnička grupa u Crnoj Gori.
Frapantni podaci, koje je po pitanju rada Policijske akademije ministar policije Jusuf Kalamperović predočio javnosti, svjedoče, kaže on, da su prilikom prijema u ovu ustanovu čak više od Muslimana – Bošnjaka postradali ostali narodi.
“Srbima su oteta trideset dva mjesta, Albancima pet, Muslimanima – Bošnjacima četiri a Hrvatima dva. Umjesto njih, primljeni su isključivo Crnogorci, što je dokaz da je državni ektremizam udario po svim narodima, a najviše po Srbima i Albancima”, kaže Grubač.


...........................

Akademska alternativa : Opravdana reakcija Bošnjačkog savjeta

Podgorica, 16.09.2008.g.(MINA) – Reakcija Bošnjačkog savjeta, koji je zatražio od Upravnog odbora Policijske akademije Danilovgrad da poništi rezultate prijemnog ispita jer nije obavljen u skladu sa navodima iz konkursa, apsolutno je opravdana, saopšteno je danas iz nevladine organizacije Akademska alternativa (AA).Predsjednik AA Vojin Grubač rekao je da je poslije korektne i logične intervencije Bošnjačkog savjeta neophodno da se predstavi i etnička struktura polaznika Policijske akademije od početka njenog rada. “Prilično oštra reakcija Bošnjačkog savjeta po pitanju krupnog šovinističkog incidenta prema Bošnjacima, zabilježenog na prijemnom ispitu za Policijsku akademiju, je apsolutno opravdana i adekvatna ozbiljnosti problema”, naveo je Grubač u saopštenju dostavljenom agenciji MINA.U AA su ubijeđeni da na prijemnom ispitu nijesu bili “šikanirani” samo pripadnici bošnjačkog, već i drugih naroda. “Koje vlast u Crnoj Gori periodično ili stalno posmatra kao remetilački faktor ili nepodobne narode”. “Zato već drugi put javno pozivamo ministra Jusufa Kalamperovića da objelodani etničku strukturu policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), da bi javnost mogla da ocijeni da li je ta etnička struktura u skladu sa jasnim ustavnim obavezama o adekvatnoj nacionalnoj proporciji”, kazao je Grubač. Prema njegovim riječlima, AA je i ranije upozoravala javnost da u državnoj administraciji “burla paranoidni crnogorski šovinizam, od kojeg nije pošteđena policija i ANB”. Grubač je dodao da su glavni njegovi promoteri ekstremistički orijentisani visoki državni službenici, kojima etnička čišćenja administracije i državnih službi izgledaju kao oblik “patriotske obaveze” prema državi, ne shvatajući da se radi o teškom krivičnom djelu. “Upravo zato AA podržava zahtjev Bošnjačkog savjeta za poništenjem prijemnog ispita na Policijskoj akademiji, smjenu odgovornih i sankcionisanje diskriminatorskog ponašanja ekstremistički orijentisanih činovnika te ustanove”, pojasnio je on. AA je istovremeno pozvala zaštitnike ljudskih prava i političare kojima su “usta puna demokratije, multietničnosti i evropskih standarda da se suoče i suprotstave očiglednom državnom ekstremizmu u jasnom usponu i razmahu”.

.................................................................

Grubač: Siništaj bi do autonomije šireći nacionalnu i jezičku netrpeljivost

Utorak, 09 septembar 2008 21:40 in4s

Izjavu lidera Albanske alternative Vaselja Siništaja da je Crnoj Gori potreban novi popis na kojem bi se smanjio broj Srba i građana koji govore srpskim jezikom, predsjednik Akademske alternative Vojin Grubač ocijenio je kao prvorazredni skandal. Siništaj je u izjavi za agenciju MINA rekao da u Crnoj Gori i dalje opstaje podjela na osnovu toga što se dvije trećine stanovništva izjasnilo da govori srpskim jezikom, i da treba uraditi novi popis stanovništva.
“To treba uraditi i zato što smo samostalna država, da se vidi kakvo je trenutno stanje sa nacionalnom strukturom. Crna Gora treba da dobije, mislim, preko 50 odsto stanovništva koje će se izjašnjavati kao Crnogorci”, rekao je Siništaj.Reagujući na ovu izjavu Grubač je naveo da je „čudno da Vaselj Siništaj pored regionalizacije Crne Gore na etničkoj osnovi, sada traži izmjenu etničke i jezičke strukture Crne Gore kod naroda pravoslavne vjeroispovjesti“.“Ta izjava se moze svrstati u retoriku mržnje, i direktno je usmjerena ne širenje nacionalne, vjerske i jezičke netrpeljivosti. Kao posledica ovakve nerazumne politike se može javiti nepremostivi jaz animoziteta i netolerancije u odnosima Srba i Crnogoraca koji govore srpskim jezikom sa jedne strane, i malobrojne albanske populacije s druge strane. Upravo zato nam nije jasno na koje je druge efekte Siništaj računao kada je tu izjavu predočio javnosti“, prokomentarisao je Grubač.
Predsjednik AA je ocijenio da je politički promašaj ukoliko je predsjednik Albanske alternative navedenu izjavu plasirao smatrajući da će raspirivanjem razdora medju građanima koji govore srpskim jezikom lakše doći do albanske autonomije u Crnoj Gori. “Naprotiv, svojim gestom je taj politički projekat osudio na realno neostvarenje u dugom periodu. Ovo tim prije, što je projekat albanske autonomije očigledni pokušaj makedonizacije Crne Gore. Dakle, izgleda da je Siništaju malo albanska autonomja, već bi želio da politički i etnički uznemiri prostore izvan te hipotetičke autonomije sijanjem mržnje. Smatramo da je davanje ovakvih izjava jako opasno po bezbjednost gradjana Crne Gore. One realno mogu izazvati nekontrolisane reakcije ne samo radikalnih, već i veoma odmjerenih gradjana orjentisanih na normalne odnose medju narodima. Zato pozivamo Siništaja da svoju nekontrolisanu izjavu povuče, i prinese izvinjenje javnosti zbog grubog nasrtaja na njihove osnovne slobode i ljudska prava“, poručio je Grubač.

...........................................................................................

Grubač: Voljom PZP-a imamo inkvizitorski ustav

četvrtak, 04 septembar 2008 02:41 in4s

NVO AA smatra da PzP i LP nemaju racionalnu političku osnovu za plašenje javnosti Crne Gore unionističkim opozicionim strankama. Umjesto toga, pozivamo ih da racionalno i bez političkih strasti objasne narodu Crne Gore da su zajedno sa partijama na vlasti izglasali inkvizitorski Ustav po kojem je promjena državnog statusa Crne Gore praktično nemoguća.
Gospoda Medojević i Živković su podrzali Ustav u kome piše da je za promjenu Ustava i državnog statusa Crne Gore potrebna podrška tri petine upisanih birača. To znači da pri izlaznosti 86,49 odsto, kao na proslom referendumu, za promjenu državnog statusa i Ustava mora da se izjasni 70, 85 odsto izašlih građana. Prevedeno na jezik realnosti, nije dovoljno da za promjenu državnog statusa budu svi pravoslavni Srbi i Crnogorci kojih u Crnoj Gori ima 69,61 odsto. Pri manjoj izlaznosti glasača, kao na zadnjim predsjedničkim izborima, za promjenu Ustava ili državnog statusa bi bilo potrebno nevjerovatnih 88 odsto glasača. Takve ustavne norme se ne mogu nazvati normalnim i demokratskim, vec isključivim i revolucinarnim. One u sustini predstavljaju nepotrebni akt odmazde nad građanima Crne Gore.
Ako se PzP i LP zaista plaše promjene državnog statusa Crne Gore, tada je neophodno da objasne javnosti - na kojim se novim osnovama i saznanjima bazira taj strah. Čini nam se da je režirani "strah" ovih stranaka posledica politikantskih igara u dokazivanju svoje suvišne ideološke pravovjernosti.U vezi s tim smatramo da pravo građana Crne Gore, uključujući i veći dio glasača PzP, da maštaju o novoj državnoj zajednici teško ko može osporiti sa bilo kog aspekta, pogotovo u kontekstu rigidnih ustavnih normi.

Harkiri Džeka Trbosjeka

Dva dana poslije usvajanja pocijepanog Ustava Crne Gore, tačnije 24. oktobra 2007.g., na stranicama dnevnika Pobjeda se oglasio novinar Savić Jovanović da u tekstu "Ogledalo zlih vremena" izrazi svoje ogorčenje ponašanjem Srba u crnogorskom parlamentu. Naravno, uočio je da svečanom činu proglašenja najvišeg pravnog akta “države” nisu prisustvovali predstavnici srpskih partija, mada su se na početku sjednice pojavili poslanici Srpske liste (SL) da bi sjedeći saslušali crnogorsku himnu, a potom otišli u nepoznatom pravcu. Novinar je to ocijenio kao "politički bezobrazluk", kojim su predstavnici SL "htjeli da stave do znanja svima kako će poštovati novi Ustav ove zemlje i njene simbole". E pa zaista, kakve to “ove zemlje” i kakvih simbola?
Smisao osvrta na ostatak ovog teksta se nalazi u "univerzalnosti" razmišljanja novinara Pobjede, jer, u tako važnim momentima za suvereni Montenegro, Savić Jovanović je dobio zadatak da zacementira "neprijatelje države" neodrživom logikom "pobjednika".Pa da počnemo sa predstavljanjem tzv. "Ogledala zlih vremena", i da u tom zrcalu pronađemo lik zabludjelog tektopisca.

Konstatujuci da iz Evrope stižu priznanja za donošenje Ustava dvotrećinskom većinom u parlamentu, Savić Jovanović je izrazio ogorčenje sto lider Srpske liste Andrija Mandić poziva pripadnike srpskog naroda u Crnoj Gori da "javno i u svakoj prilici iskažu prezir i nepoštovanje prema ovom lažnom i nasilničkom dokumentu, da nastave sa izgradnjom i, još odlučnije, rašire mrežu naših paralelnih kulturnih, obrazovnih, ekonomskih, zavičajnih i drugih institucija". Izjava Mandića je toliko razgoropadila Savića Jovanovića da je u tekstu uskliknuo:"Još samo fali da formiraju SAO po Crnoj Gori. Prosto rečeno, ova skupina navodnih predstavnika srpskog naroda traži od svojih sunarodnika da iskažu prezir prema dvotrećinskoj većini u Crnoj Gori i, prema već objavljenim, stavovima evropskih institucija.", zakljucivsi: " Da nije malo mnogo?"

Naravno, novinarska uzrujanost je u ovom slučaju bila izlišna, jer su politički predstavnici Srba pokazali prezir prema nesavjesnoj dvotrećinskoj parlamentarnoj većini sasvim opravdano, a fućkalo im se za mišljenje "evropskih institucija" po tom pitanju. Zaista, "malo je mnogo" poistovjećivati dvotrećinsku većinu naroda sa tom i takvom fluidnom većinom u parlamentu! Ovo pogotovo, što ta parlamentarna većina nije smjela da raspiše referendum, jer se plašila da potrebna polovina naroda po pitanju Ustava neće podržati njihove koještarije. Zakljucite sami- da li je moguće poštovati dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja se plaši da po nekom važnom pitanju (hej, Ustavu!) ne može dobiti samo polovinu glasača Crne Gore?

Nedvosmisleno se može zaključiti – neodgovorna i siledžijska parlamentarna većina se uplašila referenduma iako je, za takav pocijepani Ustav, imala iza sebe groznu silu: "svemogući" DPSDP blok, partije svih manjina, PZP, LP, ANB, sve državne medije, uključujuci i Vijesti sa Monitorom, sve moguće crnogorske PEN-ove, Matice crnogorske, bošnjacke, muslimanske, Crnogorska društva nezavisnih književnika, DANU, CEDEM, NVO CPC, DAMAR, Helsinške komitete, "nezavisne i ubjedljive" suverenističke intelektualce, avione Montenegroerlajnza da dovuku zauvijek odseljene državljane, glanc nove lične karte za davno upokojene glasače svjesne ozbiljnosti trenutka. Zbilja, kako tada poštovati tu dvotrećinsku većinu, o kojoj hvalospjeve pise Savic Jovanovic, dajući joj neopravdani status "dvotrećinske većine naroda"? Narod, očigledno, ne postoji u ovoj priči i ne figuriše u bilo kom obliku.

Mala digresija, parlamentarna većina je u oktobru prošle godine, a to je bilo koliko juče, izbjegla narod u vezi Ustava, a već koliko sjutra će isto to uraditi po pitanju pristupanja NATO paktu ili priznanju nezavisnosti Kosova. Te zato, u kom grmu leži zec? U većinskom ili manjinskom, svenarodnom ili parlamentarnom, dvotrećinskom ili polovinskom, gdje je taj Zec? Da nije našao svoje logovo u glavama svevidećih podržavalaca tamne strane apsurda parlamentarnog vilajeta Montenegra?


"Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh,..."
 
Zaobilazeci te važne momante, nije ni čudo da je Savić Jovanović u nastavku teksta zajapureno rekao:" Ova skupina je borbu za implementaciju, tobože, srpskih interesa u Ustavu, pretvorila u borbu protiv države Crne Gore, u kojoj žive i rade. Zato što su pokušali da i najozbiljnije događaje po državu i njene građane (donošenje Ustava) pretvore u cirkusku predstavu." Obratite pažnju na sintagmu "borba protiv države Crne Gore u kojoj žive i rade"?! To je već pravi cirkus! Sjajno, zar ne? Primjetili ste da novinar nije rekao "dobro žive i rade", baš kao što nije podsjetio čitaoca da u crnogorskoj državnoj administraciji, sudstvu, tužilastvu, policiji, diplomatiji uopšte nema crnogorskih Srba da "žive i rade". Srbi u Crnoj Gori zaista žive, piju vodu, dišu vazduh, hodaju, pa čak I raygovaraju,…, ali to rade izvan crnogorske države čije se granice poklapaju samo sa granicama institucija nanormalnog sistema. U tim granicama Srba nema, izopšteni su, jer se premrtvi Kju Kluks Klan.reinkarnirao u živahni SDP, što Savić Jovanović ne želi da vidi. Na takav način je, u odnosu prema Srbima, došlo do jasnog razgraničenja Crne Gore i crnogorske države, koja se moze alternativno nazvati i nekim slovom alfabeta. Kojim?

Savić Jovanović, potom zapaža da je lider SL Andrija Mandić ustvrdio da će država Crna Gora, poslije usvajanja Ustava, "za Srbe biti nepoznata, koju možemo označiti sa iks", a da je Dobrilo Dedic, poslanik SL, napomenuo da ce poštovati "novi Ustav državolike tvorevine onoliko koliko je ova vlast poštovala najviši pravni akt državne zajednice". Osvrćući se na simboliku cijepanja Predloga Ustava od strane Dobrila Dedeića, kojeg je ocijenio kao "političku i svaku druga drskost prvog reda", dotični novinar je rekao najvažniju misao teksta: Ovaj opskurni čin nastao je kao logična posljedica jedne ratoborne, agresivne i primitivne retorike predstavnika ove političke grupacije. Retorike koja se na ovim prostorima mogla čuti ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Treba li podsjećati na činjenicu kako su prošli svi oni koje su branili samoproklamovani zaštitnici srpskih interesa?"

Ovo je zaista fenomenalno!?

Ako se zna da su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili crnogorske perjanice "zaštite srpskih interesa" ranih devedesetih godina prošlog vijeka, to bi bilo logicno da ih pokorni sluga Savić Jovanović direktno upita, "brk u brk" :"Pa, drugovi, kako su prošli oni koji u išli za vama"?

E, ovdje ću se djelimično složiti sa novinarom Jovanovićem - oni koji su išli za Đukanovićem i Marovićem loše su prošli. Doduše, Đukanović i Marović su odlično prošli, ali su zato svi oni koji su išli za njima, ili protiv njih (kao npr. neprodati liberali) vrlo loše prošli! Rezultat je vidljiv- objedinjeni ratni i antiratni profiteri su izvukli maksimum iz ratne i antiratne retorike ranih devedesetih. Eno ih, sada igraju oligarhijsko kozaračko kolo (elem, “ko ga ne bi vol'o”?) širom Crne Gore, prepuštajuci novinarima poput Savića Jovanovića da kreče istoriju i, mašuci novocrvenom državnom maramom, tranformišu kozaračko kolo u novocrnogorski oro.

Medojevićev ustavni Frankeštajn brana mitomaniji?
 
Zato me ne čudi nebulozni zaključak na kraju ovog ogledanja u zrcalu novinara Pobjede:" Novi Ustav predstavljaće, sigurno je, veliku branu bilo čijem nacionalizmu i mitomaniji na ovim prostorima. Kako? Tako što odredbe najvišeg pravnog akta ove zemlje moraju svi poštovati, bez izuzetka. Da tako bude, u Crnoj Gori, napokon, treba primijeniti poznato Ciceronovo pravilo da smo "svi sluge zakona da bismo bili slobodni". Volšebni zakljucak, kakva poenta! Ciceron u borbi protiv mitomanije “ove zemlje” i slično, zar ne?

Pa da ocijenim - novi Ustav Crne Gore je očigledni pravni Frankenštajn, kome je Nebojša Medojević vezao kravatu, počistio cokule, izglancao šinjel, uskliknuvši: "Ovo je maksimum mogućeg u ovom trenutku", umjesto da je pošteno rekao: “Ovo je maksimum nemogućeg u ovom trenutku”! Zbog toga Medojevićevog maksimuma nemogućeg se i desila situacija da ustavnom Frankenštajnu u realnom životu počinju otpadati slavni ustavni organi, nespretno zakrpljeni lošim politickim hirurzima suverenog Montenegra. Zato i slijedi pitanje - kako može Ustav, koji je nastao na dukljanskoj mitomaniji i crnogorskom nacionalizmu, biti "brana bilo čijoj mitomaniji i nacionalizmu"? Zamislite uragan koji je opuštosio obalu Kalifornije, i prozvan “branom” sledećim uraganima. Ovakav zakljucak novinara Pobjede me navodi na to da mu iz predmeta Prirodna logika i zdravi smisao ucrtam čistu nulu, blago osjećajući da je i to previsoka ocjena.

Ako izuzmemo ključne identitetske odredbe, kao i sulude odredbe o načinu promjene Ustava, ne mogu a da ne zaključim da su ostale odredbe pocijepanog Ustava Crne Gore dovoljno regularne. U odredbi o Zastiti prava manjinskih naroda, između ostalog stoji punkt da svaki građanih može koristiti u službenoj upotrebi i u školama svoj jezik. Samo tom odredbom crnogorski jezik će, kao službeni i uopšte, prirodno i logično biti odbačen od dvije trećine građana Crne Gore koji govore srpski. Isti je slučaj i kada je riječ o korišćenju nacionalnih zastava i drugih nacionalnih obilježja svakog naroda, koji praktično potiskuju, silom bezobrazluka i netolerancije nametnuta, državna obilježja.

Zaključujem da pozitivne ustavne odredbe brutalno potiru ključne, nelogične, identitetske odredbe Ustava. U takvoj situaciji vlast se trudi da u realnom životu protivzakonito eliminiše pozitivne odredbe Ustava kojeg je sama donijela. Sama činjenica da Ustav uskače sebi u stomak plastično govori o kakvom je dokumentu riječ. Ustav je, očigledno, neznaveni i smiješni Džek Trbosjek u stanju trajnog harakirija, a eto, bio je zamisljen da bude strašni Džek Srbosjek u punoj snazi! Savić Jovanović te apsurde ne primjećuje, i zato je njegov tekst promašio cilj. Kakva ironija, tekst ovog “alkara” u rubrici "Direktno" koja izlazi "u sridu" pogodio je "u ništa". Direktno u ništa! A kako bi bilo da se vrati na sami početak priče “i jopet“ nam pokuša objasniti smisao već viđenog?