Jedan od autora jedne od verzija crnogorskog pravopisa, Adnan Čirgić, napustio Filozofski fakultet
http://dailynewsmn.wordpress.com/2009/09/15/jedan-od-autora-jedne-od-verzija-crnogorskog-pravopisa-adnan-cirgic-napustio-filozofski-fakultet/
MOJI KOMENTARI:
- Adnan Cirgic prosto pravi politicku karijeru, i tu se zavrsava sva prica o njegovom “jezickom geniju”. Zakasnio je par stotina godina sa tom pricom.Naravno, ne sporim nikom pravo da jezik naziva kako mu volja, ali pretpostavljam da ce se ta prica zavrsiti krahom.
Evo dva osvrta sa hrvatske strane, prvu je u “Vjesniku” predocio Srecko Radovic:
Među govornicima hrvatskog jezika vode se besciljne i neargumentirane javne polemike koje ne traže jezične odgovore, nego se pretvaraju u najobičnije jezične dogmatske floskule. To je razlog zašto govornici hrvatskog jezika iz dana u dan postaju sve nepismeniji. Zbog nepismenosti, oni se lošije razumiju, a to postaje veliki problem u međusobnom komuniciranju.Najodgovorniji za takvo stanje u hrvatskom jeziku su hrvatski vukovci koji, zbog svojih taština, ne mogu standardizirati ni hrvatsku vukovicu. Kako bi onda vukovci mogli normirati i standardizirati dva hrvatska dijalekta koje uopće ne razumiju, dok mali broj vukovaca može čitati glagoljicu.Oni, čini mi se, žive na drugom planetu, jer još nisu shvatili da je materinski jezik većine Hrvata u Hrvatskoj čakavica i kajkavica te da se ti dijalekti i danas koriste u svakodnevnom komuniciranju.Dakle, Hrvatima je nametnut ijekavizirani srpski jezik koji je iz hrvatskog jezika istisnuo izvorne hrvatske riječi i učinio ih arhaičnima. To je glavni uzrok hrvatske nepismenosti.Hrvatski vukovci se ne mogu složiti ni kad je riječ o vukovskom pravopisu. Jedni bi pisali greška, drugi bi pisali grješka, a treći bi pisali griješka. Koja varijanta je ispravna? Smatram da bismo trebali standardizirati varijantu greška jer na to upućuje etimologija. Ako nisam u pravu, zašto onda riječ grašak ne bismo pisali grjašak, jer obje riječi imaju istu etimologiju.
Drugu, u H-alteru Karmen Loncarek:
Odjeljivanje hrvatskog jezika od srpskoga i ostalih izvedeno je da ne može biti jednostavnije: gdje god su za neki pojam postojala dva izraza, jednoga se dodjeljivalo hrvatskome, a drugoga ostalim trima standardima. Tu smo metodu svi savladali vrlo rano, još u dječjoj dobi, a u znanosti i šire poznata je kao „jedna meni – jedna tebi.” Kao posljedica, hrvatski jezik ostao je osiromašen za mnoge riječi kojima upotreba kroz povijest daje puno pravo da se nazivaju hrvatskima. Na primjer, svaki dogmatik hrvatskog jezika ustvrdit će da je „gvožđe” srpska riječ, dok je hrvatska pravovjerna inačica „željezo”.
Sijamske blizance ne može se uvijek podijeliti na način „jedna meni – jedna tebi”, pogotovo kad se radi o vitalnim dijelovima tijela. No kad ih se odjeljuje, to se čini sofisticiranom kirurškom tehnologijom, a ne pilom i sjekirom
Da ironija bude veća, stotine riječi koje su iskovali hrvatski pisci i jezikoslovci (poput “sladoled”, “parobrod”, “zločin”…) s vremenom su ušli u srpski književni jezik. A nas su, eto, dopali suosnik, dalekovidnica i zrakomlat.
Ipak, izmišljanje novih hrvatskih riječi ostalo je razonoda za “intelektualnije” krugove, dok su takve riječi u širokom građanstvu – baš kao i titlovanje srpskih filmova – dočekivane s podsmijehom i ispraćene porugom montipajtonovskih kalambura (bicikl = međunožno guralo, kravata = okolovratni dopupnik).
Trijebljenje srbizama iz hrvatskoga nije urodilo samo osiromašenjem hrvatskog leksika, već je, postavši obavezom i znakom domoljublja, stvorilo opasnu iluziju da hrvatski građani ne znaju dobro svoj jezik. Zamisao da ljudi ne znaju svoj materinji jezik toliko je izvan zdrave pameti da nema smisla razglabati je.
Uzrok takvog stanja u našem jeziku, kao i mnogih drugih domaćih naopakosti, jest činjenica da budućnost u nas ustrajno kasni. Naime, u balkanskoj regiji još uvijek živi, inače nadvladana, romantičarsko-nacionalistička ideja s kraja 18. stoljeća o svetom trojstvu jezika, nacije i države, po kojoj svaki narod mora imati jezik koji pripada samo njemu.
- Cini mi se da je Glusica ukapirala ono o cemu pricaju hrvatski komentatori, a Cirgic to ne moze da razumje jer, iako je postiplomske studije zavrsio kod hrvatskih vukovaca on prosto ne voli Vuka.Zato ce uzeti razultate Vukove reforme i prosto na njima napisati svoje ime.To je isto kao da napravi fabriku automobila gdje ce kupovati Opelova auta, skidati oznaku Opel i stavljati oznaku Adnan.
- Inace, s obzirom na to da je doktorska disertacija Cirgica bila – ” Govor podgorickih muslimana” interesuje me da li se taj govor razlikuje od govora podgorickih pravoslavaca ili katolika?Da li samim tim priznaje da se govor u Crnoj Gori razlikuje od toga kojoj vjerskoj grupi pripada gradjanin, cak u okviru jednog grada?Da li to znaci da se u raznim gradovima govori razlicito?Zar nije logicno da je on doktor jezika podgorickih muslimana, a ne crnogorskog jezika?Ili se politicar Cirgic negdje sapleo?
- Da li postoji negdje elektronska verzija njegove disertacije, jer me interesuju ta istrazivanja?Sokirala bi me cinjenica da je jezik podgorickih muslimana fundamentalno razlicita od jezika rozajskih muslimana.
- Kada bih citao tu disertaciju bio bih jako koncentrisan, kao moj drug Banjo.Naime, prisustvovali smo izlozbi slika jedne poznate niksicke slikarke. On se pred jednom slikom zadrzao vise od pola sata. Iznerviran, pitao sam ga – Banjo sta vise to radis? Kaze – trazim. Sta? Penis.Pa ti si lud!Ne, mora biti tu negdje, na svakoj slici on postoji, mora postojati i na ovoj.Zbilja, a kako se kaze na jeziku…?
- Karmen Loncarek, H- alter:
Pa upotrijebimo onda znanstvene metode koje nas ne koštaju ništa (eto, još jedan dokaz da su najbolje stvari još uvijek besplatne), i usporedimo tvrdnju naših jezikoslovaca da su srpski i hrvatski dva odjelita jezika sa iskustvenom stvarnošću.
Jezikoslovni pokus prvi.
Prvi praktični eksperiment u razgraničenju hrvatskog od srpskog jezika bila je hrvatska premijera srpskog filma “Rane” režisera Srđana Dragojevića 1999. godine titlovanog (možda je ispravnije reći: titlanog? titliranog?) na hrvatski.
Kad je u prvoj minuti lik s filmskog platna rekao “Vežite se, polećemo”, i pojavio se titl „Vežite se, polijećemo”, kinodvoranom je prostrujao kikot.Kad se na filmskom platnu pojavio latinični natpis “Beograd, jesen 1991.”, a ispod njega je latinični titl objasnio: “Beograd, jesen 1991.”, dvoranom se zaorio takav smijeh da bi režiseru filma i autorima titlova pozavidio i besmrtni Charles Chaplin. Time su hrvatski građani odaslali vrlo jasnu poruku što misle o prevođenju sa srpskoga na hrvatski.
Titl u kojem je „p.z.a” prevedena kao „p.č.a” već je ušao u legendu, pa ćemo ga u ovom, strogo znanstvenom razmatranju pristojno zaobići.
- Dragan Jurak:(u rubrici Film & video)
“Vežite se, polećemo”, kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: Vežite se, polijećemo. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis “Beograd, jesen 1991.”, a ispod njega nam latinični titl objašnjava: “Beograd, jesen 1991.”… U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke nijeme komedije. Naravno, ovo su “Rane i titlovi”, prvi srpski film u službenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji…, a sve ostalo već je legenda. Kozmički happening dijaloga i titlova koji je nama naša borba i naša Partija dala.
//
Miljenko Jergović: Hrvatski prijevod srpskog filma “Rane” ili kako zapakirati isti nježnik u drugi tetrapakMARŠ U SPORNI ORGAN!
U Hrvatskoj već devet godina traje čupanje jezika. Do 1990. smo, mišljenja su naši jezikotvorci, uglavnom govorili srpski, a nakon što je došla demokracija propisano nam je što zapravo hrvatski jezik jest. To je onaj jezik kojim nitko, pa ni sam Tuđman, ne govori, ali je njegova golema lingvistička prednost u tomu što taj jezik nije srpski. A kakav god neki jezik bio, on postaje hrvatski čim prestaje biti srpski.
Jezična osnovica “Rana” je beogradski sleng, ispunjen popriličnom količinom živopisnih psovki, a tu leži i prvo iskušenje prevoditelja. Naime, naši su jezikotvorci u proteklih devet godina izmislili čak tri hrvatske riječi za helikopter (uvrtnjak, vrtolet i zrakomlat), ali nisu nas do dana današnjega izvijestili kako stoje stvari sa spolnim radnjama i organima, koji se, valjda igrom slučaja, i u Srba i u Hrvata najčešće rabe za tvorbu psovki. I tako, ostavljen na suhom i od akademika Brozovića i od akademika Babića i od svih drugih jezikotvornih bojovnika, naš se prevoditelj našao u grdnom čudu kad mu se odmah na početku dijalog-liste ukazala rečenica: “Neću da bežim ko pička!” Tko zna koliko mu je samo trebalo vremena i konzultiranja s literaturom da dođe do ovakvog prevodilačkog rješenja: “Neću bježati kao pizda!”
Nešto kasnije eto nam deminutiva iste riječi, ali tu je prevoditelj baš sasvim doveo u pitanje naše poznavanje materinskog jezika i tvorbe riječi u njemu. Naime, ako ste mislili da bi hrvatski bilo reći pizdica, e tu ste se grdno prevarili: kaže se – pičkica! Ej, gdje ste sad, Brozovići i Babići, pa da nam objasnite zašto se mala pizda zove pičkica!
U biti, nije se dogodilo ništa strašno. Dragojevićev film ovim titlovima nije ništa izgubio, gledateljstvo je dobilo priliku da se u prvih deset minuta filma smije na račun hrvatske državne i jezične politike, a priča o apokalipsi koju je Beogradu donio Slobodan Milošević samo je, ispod slike, nadograđena jednim malim i slatkim Tuđmanovim prilogom. Gledano iz perspektive narodnih paranoika i zaslužnika, moglo bi se reći da je Srđan Dragojević gadno ocrnio svoju zemlju i uopće nije nastojao da mrak traži i na drugim stranama, ali su se Hrvati ipak pobrinuli da njegovo djelo učine politički korektnijim. Zašto bi, naime, samo Srbi bili degenerirani manijaci i zašto i sami ne bismo našli svoje mjesto u priči, barem u dnu platna, barem u titlu.
Na kraju ostaje mjesta i za jedno zgodno pitanje. Ne narušavaju li “Gruntovčani” hrvatski jezični identitet u većoj mjeri od Dragojevićevih “Rana”? Nije li Boris Dvornik u “Velom mistu” gledatelju iz Krapine manje razumljiv od Dragana Bjelogrlića u “Ranama”? Pa, zašto se onda i hrvatski filmovi i serije ne bi titlovali u skladu s vladajućom jezičnom politikom? Ako se već ne razumijemo, hajde onda da se ne razumijemo totalno. Bila bi to krajnja konzekvenca čupanja hrvatskoga jezika.
- Maja- Zasto su u bosni a i u sjevernim krajevima cg muslimani vecinom plavi a srbi crni,vjerovatno sto su srbi imali obavezu da svoje zene prvu noc poslju ko turcina,dok srbi koji su uzeli islam nijesu.Ispada da su ovi sto danas srbuju velikoturci a ne srbi.
- Odgovor Maji:
Majo, da li nam mozete temeljnije pojasniti tu vasu teoriju?Na primjer. Rekli ste – Srbi morali?Da li su morali Bugari, Makedonci, Hrvati, Grci, Cincari, Albanci …Da li ste vi plavusa, pa zelite istaci cistotu svoje rase?Ako ste plavusa, onda ispada da ste Srpkinja? Ili Crnogorka?Ako niste plavusa, onda se ne isticete prevelikom inteligencijom jer su vasi preci morali da, sta?
No comments:
Post a Comment