Intervju za IN4S

Vojin Grubač: Formiranje Savjeta može samo radikalno popraviti položaj Srba

ponedjeljak, 25 avgust 2008 12:58 Aleksa Božović

"Ako se u toku sudskog postupka dokaže da je nestanak Srba u državnoj administraciji posledica aktivnosti SDP zakon je jasan. Znate, ne možete nositi evropski imidž, a ujedno, skriveno od očiju javnosti, pacovskim sistemima proganjati činovnike na nacionalnoj, jezickoj ili vjerskoj osnovi", kaže u intervjuu za IN4S portal predsjednik Akademske alternative Vojin Grubač


Formiranje Srpskog nacionalnog savjeta ustalasalo je duhove ne samo u srpskoj etničkoj zajednici u Crnoj Gori. Podjela na političkoj pozornici oko ovog pitanja je, ipak, najočiglednija između onih subjekata koji i u svom imenu nose srpsku nacionalnu odrednicu. Stav NVO Akademska alternativa, koju u Srpskoj listi zastupa njen predsjednik Vojin Grubač, je da osnivanje nacionalnog savjeta može samo da popravi položaj Srba u Crnoj Gori.

IN4S - Koliko formiranje Srpskog nacionalnog savjeta može popraviti položaj Srba u Crnoj Gori?

Formiranje Savjeta može radikalno popraviti položaj Srba u Crnoj Gori ukoliko rukovodstvo te instistucije bude vuklo ispravne poteze, praveći šire konsultacije sa srpskim intelektualcima i političkim subjektima srpskog naroda, pa čak i onima koji ne žele da se Savjet uopšte formira. Znači, sve zavisi od mudrosti, sposobnosti i pravilne ocjene – šta su glavni prioriteti!

IN4S - Šta su, po vama, glavni prioriteti?

Glavni prioriteti su otvaranje prve srpske televizije, srpskog političkog nedjeljnika i potezanje pitanja zastupljenosti pripadnika srpskog naroda u državnoj administraciji, sudstvu, policiji, ANB i Vladi. Po Ustavu Srba treba da bude u tim institucijama trećina. Tako da rješenje problema vidim u podnošenju tužbe protiv odgovornih za sadašnje stanje, nezavisno na kojem se položaju oni nalazili. Znači, nije samo cilj da se broj Srba u državnim ogranima poveća sa par procenata na trideset dva odsto, već i da neko odgovara i bude kažnjen za dosadašnje nepoštovanje zakona i Ustava, javno žigosan pa čak i odstranjen iz administracije za sva vremena.

IN4S - Znači li to da se ne radi o slučajnosti već o namjeri da se Srbi istisnu iz državnih organa?

Da, upravo znači to! Radi se o namjeri određenih političkih krugova ekstremne provinijencije, koji žele uvesti divlji princip podjele naroda na podobne i nepodobne, mada takvo uporište ne mogu naći u Ustavu kojeg su sami donijeli. Ustavom se garantuje svim narodima proporcionalna zastupljenost u administracji, a onima koji su protiv toga, sto znači da izazivaju nacionalnu mrznju i netrpeljivost – garantuje se zabrana političkog i javnog djelovanja. Čini nam se da je SDP bila glavni ideolog diskriminacije srpskog naroda u organima vlasti i administraciji.

IN4S - Da li tada smatrate da SDP može biti zabranjena zbog antiustavnog djelovanja?

Ako se u toku sudskog postupka dokaže da je nestanak Srba u državnoj administraciji posledica aktivnosti SDP zakon je jasan. Znate, ne možete nositi evropski imidž, a ujedno, skriveno od očiju javnosti, pacovskim sistemima proganjati činovnike na nacionalnoj, jezickoj ili vjerskoj osnovi. Ako bi se desilo da sticajem okolnosti Srpska lista osvoji apsolutnu vlast u Crnoj Gori zakonske i civilizacijske norme su jasne – etnički sastav činovika u državnoj administraciji mora odgovarati procentima etničkog sastava države. Znači, Srba moze biti maksimum trećina, uostalom, kao i minimum.

IN4S - U čemu je suština razilaženja onih koji su za formiranje Savjeta i protivnika te ideje?

Protivnici formiranja Savjeta žele da promijene vlast, pa da se situacija prirodno izblansira. Mi smatramo da je pitanje ljudskih prava nešto što se rješava nezavisno ko čini vlast. A šta ako sledeća koalicija ne vlasti, vidjevši da se može nekažnjeno protežiratii fašizam u državnoj administraciji, produži sa takvom politikom? Da li i tada čekati smjenu vlasti? Mi smo principu čekanja pretpostavili princip aktivnog djelovanja. Protagonisti diskiriminacije Srba u vlasti će odgovarati za već počinjeno, a isti takvi pritajeni u opoziciji ce znati da takva politika više ne prolazi. Srbi ce shvatiti da je Savjet instistucija koja postoji samo za to da štiti njihova prava i proganja maskirane prekrsitelje zakona koji obitavaju u vrhu vlasti.

Duhovni lider, projekt budućnosti

Neposredno prije izjave Svetozara Marovića da "Crnoj Gori ne treba ni srpska, ni crnogorska već jedna pravoslavna crkva, koja bi objedinila i Srbe i Crnogorce, i na čijem čelu bi mogla da bude Mitropolija crnogorsko-primorska i njen mitropolit Amfilohije", na stranicama dnevnika Vijesti osvanuo je tekst "SPC nema sluha za nova vremena" Predraga Malbaše, pomoćnika ministra za kulturu i prirodnu baštinu u Vladi Crne Gore. Za razliku od crnogorskog i budvanskog Martina Lutera (da li i Kinga?), Malbaša je mitropolitu Amfilohiju spočitao da je devedesetih godina bio pretendent na mjesto "pravoslavnog ajatolaha", i krenuo kroz tekst u potragu za novim "duhovnim" liderom.
Autor teksta, kao činovnik vladajuce koalicije koja sistematski proganja pravoslavnu crkvu i maltretira njene vjernike srpske i crnogorske nacionalnosti, kaže sljedeće:" Dopadalo se to nekom ili ne, lako je utvrditi da je uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna. Očita je potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini, institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati, i tako dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir."
U nastavku teksta autor tvrdi da takva potreba proizilazi iz posebnosti Crne Gore, kao i da riječ, vjera i jasnoća misije "duhovnog autoriteta" trebaju rezultovati "primamljivim lekcijama kako voljeti Crnu Goru"!?
Pažljivim čitanjem između redova može se uočiti da je "duhovni lider" prije svega neophodan zbog hroničnog nedostatka patriotizma, koji se, poput "zaraze", od integrističkih krugova temeljno širi i među tvrdim suverenistima. Pozivanje na posebnost Crne Gore (kakva posebnost?!), i potreba za lekcijama o ljubavi ka bogotvorenju države ( kakve države!?), nameće zaključak da bi taj "duhovni lider" trebao biti neki sumanuti, iracionalni suverenista koji bi “objedinio” narod kao – produhovljena faca!.
Pretpostavljam da je g. Malbaša svoj prvi zaključak, da je "uloga crkve kod Crnogoraca danas veoma važna", izveo na osnovu posmatranja samo jedne manifestacije u Nikšiću, gdje je više od deset hiljada etnickih Srba i Crnogoraca ucestvovalo u svečanoj litiji povodom dana sv. Vasilija Ostroškog u organizaciji Budimljansko - nikšićke eparhije SPC. Takav zaključak sigurno nije mogao izvesti na osnovu posmatranja rijetkih okupljanja osobitih Crnogoraca, poštovalaca i simpatizera NVO CPC, zbog relativno male brojnosti "skupljača perja" u tom postkomunističkom teatru apsurda.
Malbašina procjena da je "očita potreba za duhovnim autoritetom koji bi bio dovoljno tradicionalan da bude prihvatljiv većini", proizvodi osjećaj da on želi reći da pravoslavna većina ne može postojati bez učešća već spomenute marginalne grupe pseudopravoslavne provinijencije. Jasno je da je i Marović to želio reci u svojoj, gore navedenoj, zvučnoj istorijskoj izjavi. Tako ispada da pravoslavna većina ne moze biti legitimna bez učešća nekoliko stotina pripadnika jedne pseudoreligiozne organizacije!? Ko zna, možda bi pomoćnik ministra želio da se pitanje novog "duhovnog autoriteta" riješi iznenadnom “reinkarancijom” sv. Petra Cetinjskog, ne shvatajući da to takođe ne rješava “problem skupljaca perja”? Izjava portparola NVO CPC Steva Vučinića: „Kad bi i Sveti Petar Cetinjski usta' i reka' da smo Srbi, ja bi bio protiv njega", svjedoči o tome da je simpatizerima CPC Miraš Dedeić slika i prilika "duhovnog autoriteta" kakav im je jedino neophodan, te da bi im svi drugi samo pokvarili merak.
NVO CPC je, doduše, pokušala svojevremeno da promoviše jednog “duhovnog lidera”, predlažući neoženjenom ( tvrdili su da je to važan factor?!) akademiku DANU, biologu dr. Vukiću Puleviću, da se zamonaši. Medjutim, crnogorski biolog je odbio tu ideju ustvrdivši da je “monaški posao tezak”, iako je priznao da je taj predlog bila velika čast i priznanje za njegov minuli rad.
Malo me je zbunila, otvoreno priznajem, konstatacija Malbaše da "duhovni lider", kojeg priziva, treba da bude "institucionalno osposobljen da s tom većinom može komunicirati". Prvo što mi je palo na pamet je da se pod "institucionalnom osposobljenošću za komunikaciju" podrazumijeva nabavka jakog megafona, i nekog velikog bureta na kojeg bi se "duhovni autoritet" popeo, te bio osposobljen da se bolje cuje i vidi u svom propatriotskom obraćanju legitimnoj, objedinjenoj “pravoslavnoj većini”. Ostavljam mogućnost da sam u krivu, te da je pod "institucionalnom osposobljenošću" zamjenik ministra za prirodnu baštinu podrazumijevao da se na Predsjedništvu Socijaldemokratske partije (SDP) većinom glasova donese odluka da se crkve i hramovi Pravoslavne crkve daju na raspolaganje novom, lojalnom propovjedniku ljubavi prema suverenom Montenegru.
Što se tiče zelje tekstopisca da duhovni lider bude "dosljedno predan temeljnim ljudskim vrijednostima da toj većini može biti moralni orijentir", Malbaša je trebao poći od "drugog kraja", i predložiti za početak da svjetovni lider današnje Crne Gore bude bar približno takav, te da većini koja ga glasa ( uključujući i one davno preminule ili zauvijek odseljene, koji su najdisciplinovanii glasači) bude tvrdi "moralni orjentir".
Zašto je to važno? Upravo zbog toga što bi se u protivnom moglo desiti da duhovnog lidera privatizuje svemogući svjetovni lider, i od njega napravi akcionarsko društvo u vlasništvu poznatih crnogorskih biznismena. Time bi "duhovni lider" postao crnogorski ugaoni kamen novog investicionog projekta Prve banke, pod sloganom – “Da živimo bolje, da imamo više, da nam je duša na mjestu". Gdje bi vjerski turisti iz regiona i dalekih strana pohrlili na poklonjenje duhovnom autoritetu, da ga vide, dodirnu i dobiju blagoslov, uz placanje ulaznice – kao duhovne tarife. Ko bi cijepao bilete – zna se!?
Da li će Predrag Malbaša svojim vapajem preko dnevnika Vijesti prizvati duhove, koji bi ovaplotili Onoga za kojim DPS žudi, a SDP mu se nada, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, instistucionalizacija mu ne gine, pa makar morali otvarati muzej voštanih figura, gdje će otisak duhovnog lidera zauzimati počasno mjesto u galeriji nemuštih fikcija i propalih ideja novih tumača budućnosti.

Izjave NVO AKADEMSKA ALTERNATIVA, avgust 2008.g.

dnevnik Vijesti, 30.08.2008.g.

Grubač: PzP se DPS-u ponudio na prodaju

Podgorica, 30.08.2008.g.- Predsjednik NVO Akademska alternativa Vojin Grubač ocijenio je juče da je predlog potpredsjednika PzP o podjeli opozicije na takozvane "evropski orijentisane" i "radikalne snage" otvoreni poziv DPS-u da raspiše javnu političku licitaciju za svog budućeg koalicionog partnera. “Goran Batrićević je svoju stranku očigledno otvoreno ponudio na prodaju DPS-u, doduše, ovaj put u 'demokratskom paketu' sa SNP-om i LP-om. Vjerovatno mu se kolektivna prodaja 'evropski orijentisane’ opozicije vlastima učinjela bezbolnijom varijantom”, ocjenjuje Grubač u saopštenju dostavljenom “Vijestima”. On dodaje da je ovim postupkom „jedna frakcija PzP odlučila da pred DPS nedostojno klekne moleći za milost pri izboru novog koalicionog partnera“. „Smatramo da je potpuno uniženje PzP –a samo nastavak politike koju je Medojević odigrao oko Ustava, na štetu građana Crne Gore i građanskog mira u njoj. AA nije iznenađena takvim podjelama u PzP, čijem licemjernom političkom radikalizmu nema premca na političkoj sceni Crne Gore“, ocjenjuje Grubač.

............................................

dnevnik Republika, 18.08.2008.g.

NVO ‘’Akademska alternativa’’ zatražila je juče od poslanika Miodraga Vukovića objašnjenje za njegov stav

Ko su “propitivači”?

Podgorica, 18.08.2008.g.- Nevladina organizacija ‘’Akademska alternativa’’ zatražila je juče od poslanika crnogorskog parlamenta Miodraga Vukovića da objasni svoj stav, po kojem, oni koji su glasali i protiv Ustava i protiv države zavrjeđuju propitivanje i kod nekih drugih organa.- Nas interesuje da li su ti "drugi organi": ANB, policija, tužilastvo, Ustavni sud ili partijska policija jedne stranke, kojoj on pripada, kako je kazao predsjednik ove NVO Vojin Grubač. Bilo šta da je u pitanju, želimo napomenuti Miodragu Vukoviću da pravo na slobodni stav o državnom statusu ili Ustavu spada u domen osnovnih političkih sloboda i prava građana, koja su propisana Ustavom. To znači da je zalaganje za promjenu Ustava ili državnog statusa Crne Gore potpuno legitimno pravo, koje niko ne može osporiti. U tom smislu su "drugi organi" kojima prijeti Vuković apsolutno nenadležni, a samim tim se prijetnja Vukovića može smatrati nedemokratskom i ekstremističkom. Vuković, očigledno, ima neku unutrašnju političku potrebu da demokratska prava i slobode građana ograničava po svom nahođenju, a da Ustav Crne Gore brani kršenjem odredbi o političkim slobodama garantovanim tim Ustavom - kako je kazao Grubač. - Ukoliko se jednog dana formira kritična masa glasača zainteresovanih za promjenu državnog statusa Crne Gore i njenog Ustava, mi ne vidimo zakonske prepreke ostvarenju volje građana. Izjave Vukovića i sličnih političara predstavljaju najbolje "pogonsko gorivo" za razvoj scenarija u tom pravcu. To je najbolji dokaz da loši suverenistički političari mogu “kreativnije i energičnije” podstaći proces nove promjene državnog statusa Crne Gore od najboljih unionističkih političara.

........................................................

dnevnik Republika, 16.08.2008.g.

Akademska alternativa reagovala na stavove vladajuće partije o dvojnom državljanstvu

Prvo poštujte sopstveni Ustav

PODGORICA, 16.08.08g. - Predsjednik Akademske alternative Vojin Grubač, nevladine organizacije koja djeluje u okviru Srpske liste ocijenio je juče da se sugestija Miodraga Vukovića da Srbija treba izmijeniti svoj Zakon o državljanstvu zbog Crne Gore nalazi u domenu izvitoperene političke misli.- Smatramo da bi se Vuković trebao založiti da vlast kojoj pripada za početak počne da poštuje sopstveni Ustav, po kojem trećina administracije Crne Gore treba da bude sastavljena od Srba - rekao je Grubač u izjavi dostavljenoj medijima.On je istakao da je ''vulgarno i nevaspitano diskriminisati Srbe u Crnoj Gori, a istovremeno tražiti od Srbije da ona diskriminiše Srbe svuda po svijetu po pitanju sopstvenog državljanstva''. - Ali, Vuković, čini se, pripada onoj sorti političara koja misli da je sve moguće. Smatramo da prije razgovora o državljanstvu Srbija treba da kod pregovarača sa crnogorske strane dobije informaciju o statusu Srba u Crnoj Gori - navodi Grubač.- Ako Vuković traži izmjenu fundamentalnih zakona u Srbiji, tada je obavezan da svoju inicijativu objasni javnosti u svjetlu očiglednog etničkog čiscenja Srba u državnoj administraciji Crne Gore. Jedno je sigurno - Srbi u Crnoj Gori neće prihvatiti da pitanje dvojnog državljanstva u njihovo ime, a protiv njihovih nacionalnih interesa, vode crnogorski političari diskriminatorske provinijencije - navodi Grubač.On je pozvao Vukovića da ultimatume Srbiji preusmjeri ka Hrvatskoj, pa da vidimo kako će proći, te da li će zbog stava DPS-a Hrvatska u panici od “te sile” promijeniti svoj Zakon o državljanstvu

...............................................

dnevnik Vijesti, 06.08.2008

Srbima ista prava kao što su imali Hrvati

GRUBAČ PORUČIO KALAMPEROVIĆU DA JE CRNA GORA RANIJE DOPUŠTALA DVOJNO DRŽAVLJANSTVO

Podgorica, 06. avgust. 2008.g. – Kada su u Crnoj Gori bili šikanirani Hrvati došlo je do masovnog uzimanja hrvatskog državljanstva, poručili su juče ministru unutrašnjih poslova Jusufu Kalamperoviću iz Akademske alternative i zatražili da Srbi imaju isto pravo dvojnog državljanstva kao nekada Hrvati.
“Sada, kada se u Crnoj Gori šikaniraju Srbi i dio Crnogaca koji govori srpskim jezikom, što je politika ekstremne Socijaldemokratske partije koja je samo zbog toga u vlasti, logično je da dio te populacije teži ka državljanstvu Srbije”, navodi se u saopštenjui Akademske alternative dostavljenom “Vijestima” koje potpisuje predsjednik te NVO Vojin Grubač.
Grubač je odgovorio na Kalamperovićevu izjavu da će po zakonu svako lice koje stekne drugo državljanstvo, automatski biti lišeno crnogorskog. Po Ustavnom zakonu, izuzetak od tog pravila mogu biti samo oni građani koji su drugo državljanstvo stekli prije proglašenja nezavisnosti 3. juna 2006. godine.
Grubač je rekao da ga čudi što Kalamperović “još nije shvatio da građani žele imati, ili imaju dvojno državljanstvo isključivo zbog osjećaja da se u Crnoj Gori tretiraju kao građani ili narodi drugog reda”.
“U Crnoj Gori treba promijeniti ambijent i uzroke zbog kojih građani žele državljanstvo drugih država, a ne posljedice liječiti predlaganjem nekog rigidnog kvazizakona, koji je u suštini besmisleni pokušaj prolaska glavom kroz zid. Neka, za početak, gospodin Kalamperović prouči nacionalnu strukturu službenika policije i ANB, pa će mu, nadamo se, biti jasno o kakvom šikaniranju mi otvoreno govorimo”, rekao je Grubač.
On je predložio Kalamperoviću da Zakon o dvojnom državljanstvu baci u koš, “a zakonopisce uputi na potrebu da država treba da bude u službi građana i naroda, a ne ekstremističkih ideja diskriminacije nekulturnih jastrebova iz SDP-a”.
Grubač je ocijenio da državljanstvo Srbije želi i dio Crnogoraca koji su na popisu kazali da govore srpskim jezikom