Kolumna, portal IN4S, 20.12.2008.g.
Siguran seks Niklondruidisa (II)
Svojevremeno je u sali Rektorata Univerziteta Crne Gore održana tribina "Kultura – kultura bez modela". Podgoričke Vijesti su prenijele da je na njoj Andrej Nikolaidis govorio o neophodnosti da se na državnom nivou stvori "odbrambeni mehanizam za uspješno odupiranje velikosrpskom projektu stvaranja jedinstvenog srpskog duhovnog prostora".
Šou od predloga, bez dileme! Kakva "kulturna" klaunijada jednog pisca?! Na stranu činjenica da je jedinstveni duhovni i kulturni prostor bilo kog naroda nešto protiv čega se nema potrebe boriti, tim prije što je takva besmislena bitka očigledno unaprijed izgubljena. Samim tim je sintagma "odbrambeni mehanizam od srpskog duhovnog prostora", koju spominje Nikolaidis, ne samo znak temeljnog šovinizma ovog "pisca", već i dokaz njegove sposobnosti da rafalno ispaljuje budalaštine prve vrste. Dakle, na duhovni prostor nekog naroda se može uticati, i to je maksimum mogućnosti eventualne "borbe", bila ona dobronamjerna ili zlonamjerna. Pa dobro, hajde da vidimo kojom trasom ide teška borba Nikolaidisa, da "kvalitetom" sopstvenog pisanja i mišljenja pozitivno utiče na "srpski duhovni prostor", kojeg organski ne podnosi.
"Noć skuplja vijeka"
Evo jednog Niklondruidisovog pasusa iz Mimesisa, koji plastično pokazuje "kulturni model" koji on preferira:
"Epska svijest je kao sifilis – ne možete je se osloboditi. Ona čovjeka čini erektiranim i usmjerava ga ka herojstvu, a herojstvo i jeste – erektiranost prema smrti. Ali ga, kao i u slučaju sifilisa, na koncu upravo ta erektiranost košta života. I nije slučajno što najveći pjesnik epske Crne Gore, vladika Petar II Petrović Njegoš, skončava od posljedica sifilisa. Tako smrću zavodnika umire ovaj pravoslavni sveštenik, koji je u "Noći skuplja vijeka" našao za shodno da ispiše odu pički!"
Novinar Sead Vrana, na bošnjackom sajtu "Urban Bug", predstavlja Nikolaidisa ovako: "Grčko-cincarskog porijekla, po opredjeljenju Crnogorac, autor romana u kojem se raspetljava "Gorski vijenac" i crnogorska nacionalistička demagogija utemeljena u njemu"?! E pa, zaista je teško kod Nikolaidisa pronaći, poslije ovakvog tumačenja Njegoša, bio šta što liči na raspetljavanje tzv. "nacionalističke demagogije". Prije će biti da se Nikolaidis prilikom "raspetljavanja" Njegoša virtuozno sapleo i otužno pao, uzvisivši time sebe do zavidnog, književnog, porno nivoa.
Na drugoj strani, povodom izlaska Mimesisa, kritičar Dario Grgić je na hrvatskom radiju "101" rekao sljedeće: "Presvjestan grčkog porijekla da bi bio dokraja Crnogorac, Nikolaidis je napisao bijesan tekst kojim pokušava odraditi nedostatak identiteta nabrajanjem recentnih strahota." Zbilja, da li je hrvatski kritičar bio u pravu kada je procijenio da je upravo nedostatak identiteta izazvao provalu bjesnila kod Nikolaidisa. Jer, moguće je, da je taj nedostatak identiteta i doveo do ovakve pornografske interpretacije "Noći skuplja vijeka", gdje ovaj "crnogorski pisac" izigrava jeftinog porno kaskadera pisane riječi.
Gumica za Niklondruidisa
Umjesto isčitavanja Njegoševe "Noci skuplja vijeka" Nikolaidis nam nudi, kao zamjenu, svoje erotsko-filozofsko štivo o kondomu, gdje kaže: "Siguran seks, kažete? Navučete kodom i legnete sa nekim. Šta znate o toj osobi? Ništa osim da vas neće zaraziti – to vam jamči kondom. Osoba u koju prodirete može biti masovni ubica; možda je kriva za smrt roditelja; možda je kao dijete gurnula brata sa drveta; može biti ratni zločinac; može, napokon, biti zla, može biti ništarija. Ali to vas se ne tiče, sve dok imate kondom. Kondom je gumica, a gumicom smo još u školi sa papira brisali greške koje napravimo. Kondom - gumica – je dakle ono što nam omogućava da slobodno griješimo. I da nakon greške nastavimo spokojno da živimo. Svo zlo s kondomom. I u njegovu glavu. Siguran seks sa masovnim ubicom, kažete?"
Naravoučenije za praktičnu primjenu ovog seksualno-filosofskog "bljeska" Nikolaidisa može biti i ovako – ako se nekakav pretpostavljeni Niklondruidis odluči da prodire jezikom u nepoznate dame sistemom cunilingus ili analingus, ili ukoliko mu više prija upražnjavanje sličnih aktivnosti sa nepoznatom brkatom ili izbrijanom nastranom gospodom po sistemu irrumatio, obavezno mora projaviti tradicionalno seksualno čojstvo – stavljajuci kondom na svoj jezik. Jer, iako osoba u koju prodire "može biti masovni ubojica; možda je kriva za smrt roditelja; možda je kao dijete gurnula brata sa drveta; može biti ratni zločinac; može, napokon, biti zla, može biti ništarija", ta osoba kao bliski partner Niklondruidisa može neizostavno ostati zaražena od jezika dotičnog "crnogorsko – grčko – cincarsko – bosanskohercegovačkog" pisca. Jer, svi pobrojani grijesi "partnera sa lošom prošlošću", kojih je opisao Nikolaidis, teško da mogu biti veći od njegovih anticivilizacijskih huškačkih grjehova .
Zato, da ne bi zarazio druge od sebe – to mu jamči kondom. Jer, kondom – gumica – na sopstvenom jeziku je to što će mu omogućiti da i dalje griješi. I nakon greške da nastavi spokojno da živi, dopuštajući svojoj orginalnoj jezičkoj zarazi da i dalje evoluira i kulira u Crnogorskom društvu nezavisnih književnika. Siguran seks sa zlim jezicima, kažete?
Prva maska Kju-Kluks-Klana
Nikolaidis je za sajt "Urban Bug", između ostalog, skandalozno izjavio da bi "bio počastvovan ako bi njegov rad bio inspirativan za bilo koju fundamentalističku grupu, bilo islamsku ili protestantsku". E tu je pogodio u centar! Nema nikakve sumnje da je za sve ekstremiste, a pogotovo one najgore, koji imaju iracionalne patološke mržnje prema Srbima, on zaista inspirativan lik, čime je po automatizmu biva počastvovan u skladu sa svojim željama. Tako se dolazi do jasnog odgovora na njegov problem stvaranja modela "odbrambenog mehanizma za uspješno odupiranje velikosrpskom projektu stvaranja jedinstvenog srpskog duhovnog prostora". On je, izgleda, našao takav "mehanizam" u slovesnom ekstremizmu i izopačenosti, nadajući se da će fundamentalističke grupe, koje lično simpatiše, imati "snagu" da mu riješe ovaj sugubo lični problem, i završe posao na neki poznati način. Da li je pomislio, ikada, da se kao posledica takvog neodgovornog ponašanja može desiti da se izrode ekstremne grupe koje će one, koji su poput njega, staviti na tapet po principu da svaka batina ima dva kraja? Vjerovatno ne, jer ulogu žrtve, po njegovom scenariju, ne treba da odigra on, već predstavnici naroda koji pripadaju pravoslavnoj religiji koja "poput kužne lešine, smrdi sve do neba", kako se izrazio u Mimesisu. Iz perspektive takve ogavne knjižvnosti zaista otužno zvuči naziv tribine "Kultura – kultura bez modela". Pa, vjerovatno se trebala zvati – "Nekultura ekstremizma sa modelom"?! Na tribini pod takvim nazivom Niklondruidis bi s pravom imao status prave vedete, i još bi mu se na račun iskrenosti moglo odati priznanje. Kakvo? Prva puška Al-Kaide ili prva maska Kju-Kluks-Klana. A možda da se sam odluči između dva voljena fundamentalizma?
.............................................................................
Kolumna, portal IN4S, 24.11.2008.g.
Nikolaidis, neofekalna književnost (I)
Vjerovatno ste čuli da u Crnoj Gori trudbenički radi mladi i djelimično moderni crnogorski pisac Andrej Nikolaidis. Odlomci iz njegove knjige „Mimesis i drugi skandali" su objavljivani ne samo u Hrvatskoj i BiH, gdje ima svoje malobrojne ali iskrene obožavatelje, već i u podgoričkoj Pobjedi, kao i na sajtu Liberalno - demokratske partije u Kuli.
Upravo sa toga sajta sam i odabrao neke kratke pričice iz dotične knjige, koje vrlo plastično otkrivaju i odslikavaju lik, duh i književno djelo Andreja Nikolaidisa. Tim prije, što književne crtice ovog nadarenog ulcinjskog iluzioniste i bicikliste rijetko možete sresti tamo gdje se predstavlja "lijepa književnost", a zašto - vidjećete. Imate pred sobom, poštovani čitaoci, nekoliko tekstova iz te knjige, koji vrijede da se objave u par povezanih kolumni, uz relativno kraće propratne komentare.
Smrad do neba
Andrej Nikolaidis, “elitno pero” Crnogorskog društva nezavisnih književnika, je u stilu iskrenog altruiste, pacifiste i čovjeka koji uvažava osjećanja vjerujućih ljudi napisao u svom "Mimesisu" sljedeću mesijansku misao:
"Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lešina, sve do neba. Pastva je, kao i svuda, zločinacka - ali pravi zlikovci su popovi. Oni ionako kolosalnu crnogorsku mržnju dodatno uvećavaju. Svake godine za Božić, Crna Gora je na rubu građanskog rata, jer popovi huškaju svjetinu na klanje. Božić se u Crnoj Gori smatra najboljim datumom za masovna ubistva. Ako neko u Crnoj Gori ima potrebu da izvrši omanji genocid, to će svakako učiniti na Božić. I taj običaj ustanovio je sveštenik, onaj koji je volio da piše poeziju. Vladika Petar II Petrović je u „Gorskom vijencu" opjevao pokolj koji su Crnogorci izvršili nad muslimanima. Na Badnje veče, naravno."
„Juk“ – rekla bi Persa, na ovo sirovo mlaćenje. Ipak, ako vam ove misli Nikolaidisa sliče pamfletu neke fašističke organizacije, u krivu ste. Na pepelu mekog fašizma Crnogorskog književnog lista, blistavo izrasta avangardni, neofekalni pravac crnogorske književnosti. U ovom slučaju se, dakle, radi o jednom prostom književnom nadgornjavanju ovovremenog Nikolaidisa sa svevremenim Njegošem. Gdje na riječi netrpeljivosti kneza Janka: "Kako smrde ove poturice!", moderni Nikolaidis tolerantno i trepetno, sa ljubavlju odgovara: "Pravoslavlje smrdi sve do neba!" Naravno, pri tom dodajući - da je pravoslavlje "smrdljiva, kužna, lešina", gdje riječ "lešina" daje trajnu i nepromjenjivu kategoriju pravoslavnom hrišćanstvu, po tumačenju samog autora. Na taj način je svojim glavnim čitaocima, onima islamske i katoličke vjeroispovjesti, koji eventualno uživaju u ovakvim mislima (pogodite zašto?), moderni crnogorski pisac pokazao smjer u kojem treba da ide uvijek galopirajuća balkanska međuvjerska idila. Naravno, o njegovom poznavanju Njegoša, i situacije u kojima su se radnje koje opisuje "svještenik koji je volio da piše poeziju" dešavale, ne treba trošiti riječi. On Njegoša poznaje koliko i gospodin Džordž Buš sa širom i užom porodicom, i pride Sarom Pejlin.
Prerušena svinja
Ova Nikolaidisova priča o Badnjoj večeri ima i svoj produžetak u Ulcinju, gdje su njegovi utisci bili ovakvi:
"U Ulcinju, pak, na Badnje veče ljudi dolaze pred crkvu da bi pucali u vazduh i plašili komšije Albance. Bijesni mužjaci s repetiranim automatskim puškama ulaze u crkvu i čim prije ponovo izlaze, da bi u dvorištu ispalili još jedan rafal. Puca se da bi se Albancima poslao signal da su Crnogorci naoružani i u svakom trenutku spremni za rat. Potom se bacaju bombe, koje često ubiju popove svinje i koze koje pasu iza crkve. Pop stoički izdržava pucnjavu, iako mu je život i imetak u opasnosti. Boce s rakijom kruže od ruke do ruke i ubrzo je dvorište crkve ispunjeno naoružanim ljudima koji psuju, teturaju i povraćaju po zidu hrama. Od teškog pijanstva tijelo im trne i oni gube kontrolu nad pokretima. Ruke u kojima drže puške sred rafala padaju i meci lete po svjetini. Još niko nije poginuo, ali..."
Neki zlobnici tvrde da je Nikolaidis, prilikom proslave dotičnog praznika, kojeg opisuje, bio prerušen u svinju i sa tog aspekta pokušao da zapamti i poveže sto vise detalja. Još je veća insinuacija da je ta prerušena svinja psovala, teturala i povraćala po zidovima hrama, da bi po inerciji svog karaktera druge optužila za to. Zlobnici nisu u pravu, jer oko hrama uopšte nije bilo svinja, teturanja i povraćanja. Prosto je moderni crnogorski pisac malo pretjerao u svojoj ljubavi prema pravoslavnim sugrađanima, slučajno pojevši gljivu ludaru prilikom pisanja Mimesisa. Poslije toga se, u svojoj iskrenoj i praseći animalnoj imaginaciji pisac zanio po spirali sopstvenog repa.
Kontraevolucija
U istom tekstu Nikolaidis produžava: "Dok traje pucnjava za Badnje veče, pristojni građani se zaključavaju u kuće. Djeci se brani da izlaze na ulicu. Meci padaju po krovovima, neki kroz prozor uleću u sobe. Ljudske žrtve za Božić ne smatraju se nepoželjnim. Žrtve pucnjave tolerišu se i u mnogo trivijalnijim prilikama, pa kako ne bi za vjerske praznike. U Cmoj Gori postoji izreka da nema bolje svadbe bez pet mrtvih. Život ovdje vrijedi malo. Poginuli prilikom šenlučenja smatraju se kolateralnom žrtvom slavlja. Život je zapravo kolateralna šteta smrti. Kao što je i pola stanovništva Crne Gore kolateralna šteta evolucije."
Interesantno! Ne mogu se oteti čudnom utisku da se prerušena svinja iz prošlog poglavlja ovaj put maskirala u Darvina. Da li se radi o prerušavanju, maskiranju, ili to vjekovni neprijatelji Crne Gore opet ogovaraju novog ulcinjskog Darvina, vidjećemo?! Jedno je sigurno, on temeljno mrzi one o kojima piše. Na osnovama te patologije pokusava razviti novi književni pravac, tražeći izopačene čitaoce takvog profila.
Mržnja i standardi
Podsjetimo se, kako je jedna karikatura proroka Muhameda, objavljena u nekom danskom časopisu, doživjela svjetsku antislavu. Gdje su protesti muslimana nekoliko puta obišli zemaljsku kuglu, poput prijetećeg cunamija. Podsjetimo se, šta se desilo sa romanom " Dragulj Medine" američke književnice Sherry Jones, koja je iz svoje perspektive tematizirala brak poslanika Muhameda s Ajšom. Jedan od najvećih svjetskih izdavača, američka kuća Random House, koja je potpisala ugovor sa autorkom, je panično odustala od objavljivanja ovog romana. Beogradska izdavačka kuća BeoBook ga je ipak objavila, i jos brže povukla iz prodaje.
Letvica, do koje može da ide "slobodna autorska misao", u slučaju diranja kanona islamskog svijeta je spuštena na minimalnu visinu. Pa, skoro da nema pravo na postojanje. Vremenom će to postati dio opšte civilizacijske prakse, nezavisno da li se neko slaže s tim ili ne. Dok bilo kakva, čak i bezazlena, neuvrjedljiva, karikatura proroka Muhameda, kao i roman “Dragulj Medine” nemaju pravo na objavljivanje u BiH, jer to srkrnavi osjećaje islamskih vjernika, Nikolaidisovi romani se ne samo objavljuje bez zamjerki iste te javnosti, već i konkurisu za nagradu “Meša Selimović?! Iako ono što sebi dozvoljava Nikolaidis ide izvan civilizacijskih normi i zdravog razuma, to se u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj predstavlja kao neka i nečija književnost. U ovom slučaju - crnogorska. Tim prije, Nikolaidis je „istaknuti“ član Crnogorskog društva nezavisnih književnika, i niko iz tog društva, takođe, nema primjedbi na njegovo pisanje, naprotiv! Zato ova priča o interesantnom nemoralu prostora i vulgarnih aktera mora imati svoj produžetak. ...........................................................................................
Arhiva PCNEN 10.05.2004.
BALKANSKI UDARNICI APSURDNIH IDEJA
Virtualni, ruzicasti svijet Andreja Nikolaidisa u kojem vazi geslo -"Sve se moze kada se hoce", dozivio je svoj prirodni logicki slom u tekstu: "Sto je bolje - Za govedima ili za Amfilohijem?" objavljenom u poslednjem broju CKL-a. Osim sto je mitropolit prisutan u naslovu (vjerovatno je to bio nacin gospodina Nikolaidisa da privuce vecu paznju citalackog publikuma), tekst g. Nikolaidisa je u cjelosti posvecen mojem analitickom osvrtu "Recite narodu da se javnost buni", objavljenom u PCNEN-u cetrnaestog aprila.
Rekao bih, da je tim tekstom g. Nikolaidis potvrdio moju tezu da je on u sustini jako los ideolog, a sada bih dodao i to da on svoju losu i krhku ideologiju cak ne umije ni osrednje odbraniti. U tom smislu je spreman da"citira" ono sto nijesam napisao, jer mu argumenata u domenu teme koju je sam pokrenuo izgleda fali.
Argumenti Nikolaidisa...
Evo, koji je kljucni"argument" g. Nikolaidis iznio u svom tekstu, u pokusaju oponiranja mojim stavovima: "Kao sto je i strucnjak iz Moskve, a sve pod firmom nekakve Nevladine organizacije, polazeci od premise da su i Romi iz nekog razloga grdji od drugih ljudi, poredeci Crnogorce sa Romima, ustvrdio zapravo kako su Crnogorci gori od drugih ljudi".
Da napomenem, u mom tekstu "Recite narodu da se javnost buni" ne postoji nikakva pretpostavka, ili"premisa", da su"Romi grdji od drugih ljudi". Narode u tom tekstu uopste nijesam uporedjivao niti kvalitativno ocjenjivao. Licno ne smatram da ima boljih i gorih naroda, te je samim tim i Nikolaidisov izvod besmislena konstrukcija. Doduse, moze biti da g.Nikolaidis tekst koji sam napisao nije citao u PCNEN-u, vec, kako sam rece -"na jednom sajtu". U tom smislu, moze biti da je u stilu"sve se moze kad se hoce" udarnicki prekucao moj tekst, ubacio u taj tekst svoju "premisu o Romima", napravio kojekakve izvode i takav tekst poslao na neki"lijevi" sajt. Gdje je taj"lijevi" sajt, sa mastovitim konstrukcijama Nikolaidisa, on naravno iz jasnih razloga - nije saopstio.
Nikolaidis i crnogorski Romi
Crnogorske Rome sam, inace, u svom tekstu spomenuo u kontekstu cinjenice da su pripadnici crnogorske vlasti natjerali crnogorske Rome (oko petnaest do sedamnaest hiljada gradjana) da se na zadnjem popisu stanovnistva izjasne kao Crnogorci, koji govore crnogorskim jezikom. S obzirom na to da se Nikolaidis i "dukljanska javnost" zalazu da svaki narod "treba i mora" govoriti jezikom "imena svoje nacije", postavio sam otvoreno pitanje: Kako to crnogorski Romi na zadnjem popisu stanovnistva nijesu mogli niti svoj jezik, niti svoju naciju, nazvati "svojim nacionalnim imenom" - romskim, vec su postali Crnogorci koji zbore crnogorski? Gdje je tu bila "dukljanska javnost" da stane u zastitu crnogorskih Roma od crnogorskih vlasti, da budu ono sto jesu - Romi koji zbore romski?
G.Nikolaidis tu moju zamjerku u svom tekstu u CKL-u ovako komentarise: "Sta jos veli crnogorski Moskovljanin, borcima za crnogorski jezik zamjera sto ne brane i - romski jezik. Pa kad se zalazemo za crnogorski jezik, sugerise ovaj jezikoustasa, mogli bismo i za romski. U fasistickoj svijesti,..., poredjenje Crnogoraca sa Romima treba biti - uvredljivo".
Da, zbilja, kakva gadost, kako nijesam shvatio da se ne moze ujedno boriti i za crnogorski i za romski jezik jer - jedan jezik iskljucuje drugi. Crnogorski jezik asimiluje i "guta" romski jezik kada popis stanovnistva organizuje crnogorska vlast, a ideoloski ih usmjerava"dukljanska javnost" i Nikolaidis.
Gospodinu Nikolaidisu je ocigledno vrlo neprijatno sto je objektivna crnogorska javnost saznala da su crnogorski Romi nasilno prevedeni u Crnogorce koji zbore crnogorski. Nije mu neprijatno sto su prevedeni, vec sto to crnogorska javnost - zna. Da mu je neprijatno sto su crnogorski Romi nasilno "asimilovani", ne bi u istom tekstu u CKL-u opet ponavljao da stopedeset hiljada gradjana CG zbori crnogorski. Od te sume bi oduzeo crnogorske Rome koji"zbore crnogorski"?!
Nikolaidisova floskula o"jeziku imena svoje nacije"
Crnogorski jezik, u skladu sa"svojim nacionalnim imenom", a saglasno filosofsko - ideoloskim preporukama Nikolaidisa, naziva oko sezdeset hiljada Crnogoraca. To sam realno i pokazao kratkom analizom u tekstu"Recite narodu da se javnost buni". Ostalih devedest hiljada su Muslimani-Bosnjaci i Romi. Nije problem"dukljanske javnosti" u tome sto tih devedest hiljada Muslimana-Bosnjaka i Roma nije poslusalo Nikolaidisa i nazvalo jezik kojim zbore"imenom svoje nacije". Cak je Nikolaidisu, reklo bi se, jako drago da ga ili nijesu poslusali (Muslimani - Bosnjaci), ili nijesu smjeli poslusati (crnogorski Romi?!), pa su prozborili crnogorski. Problem je u tome sto to objektivna crnogorska javnost zna. Dukljanski udarnici su po sistemu"sve se moze kad se hoce" dosli na svom "crvenom putu" do apsurda. A kad ideja u svom zakrivljavanju dodje do apsurda - ona se slama i dozivljava logicki krah. Nikolaidis u mom tekstu "Recite narodu da se javnost buni" nije vidio blage preporuke da se svi ti besmisleni stavovi"dukljanske javnosti" koriguju i distanciraju ( ili odlijepe ) od apsurda. Zelio sam, prosto, da im istrasiram novi put poplocan svojim dobrim namjerama.
Dukljanski Crnogorci - Nikolaidisa
U svom tekstu u CKL-u Nikolaidis mi jos spocitava da pod Dukljanima ja, i kako rece "ostali post-cetnici", podrazumijevam Crnogorce. To nije tacno, a to cu i pojasniti. Pod Dukljanima, u savremenom poimanju te rijeci (nacije, toponima, zanimanja, profesionalne sluzbe, oblika nacionalne netrpeljivosti, vida frustracije), se sigurno ne moze podrazumijevati dvjesta hiljada Crnogoraca koji su izjavili da im je maternji jezik - srpski. Zasto? Zato sto su Dukljani izraziti srbofobi, koji bi prije rekli da ne govore nikakvim jezikom - nego rekli da govore srpskim jezikom. Nikolaidis bi cak, po sopstvenom priznanju u istom tekstu CKL-a, "radije pasao travu i govedji mukao" nego rekao da zbori srpskim jezikom.
Dukljanima se ne moze smatrati niti petnaest do sedamnaest hiljada crnogorskih Roma, jer su oni zrtve dukljanskog nasilja. Kao u svakom solidnom teatru apsurda i Dukljani su postali zrtve dukljanskog nasilja nad Romima, jer ih sada objektivna crnogorska javnost moze ismijavati zbog toga sto su uradili.
Sedamdeset jedna hiljade Muslimana - Bosnjaka koji su izjavili da govore crnogorskim jezikom takodje se ne mogu svrstati u Dukljane. Niko od njih nije prozborio crnogorski zbog mrznje prema srpskom jeziku. Uglavnom se radi ili o radnoj akciji poznatih metoda pritiska crnogorske vlasti ili su se sami Muslimani - Bosnjaci sazalili nad nesretnim Dukljanima. Sazaljenja nad osjecanjima Dukljana i zeljama Nikolaidisa, u ovom slucaju, sigurno ima jako mnogo.
Nikako nemam pravo reci da su sezdeset hiljada Crnogoraca u CG koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski - pravi Dukljani. Medju tih sezdeset hiljada ljudi mnogo je onih koji su "prozborili crnogorski" zbog ljubavi prema biznisu, ili zbog radnog mjesta drzavnog cinovnika, sto je bio uslov da se"ne potone" i ne ostavi porodica bez hljeba. Dukljanima se, apsolutno, ne mogu smatrati oni Crnogorci koji nijesu srbofobi, a koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski iz razloga - sto tako misle da treba biti. Nikoga ne mrze, logicni su i racionalni, ali u toj oblasti imaju ljubav prema tome da jezik nazivaju - crnogorskim, jer misle da je to ispravno. Izvan te dvije kategorije, to malo sto preostane, to su Crnogorci - Dukljani. Doduse, da bi se postalo Dukljaninom nije obavezno potrebno biti Crnogorcem, primjer je u tom pravcu rukovodstvo Matice muslimanske, ali i sam Andrej Nikolaidis. Bas kao sto se gradjani mogu izjasniti da su Crnogorci koji zbore crnogorski, a da nijesu uopste Crnogorci. Primjeri u tome pravcu vec nijesu pojedinacni, radi se o desetinama hiljada ljudi. Naravno, tu mislim na crnogorske Rome. Taj haos je maslo dukljanske javnosti, koja se sada cudom ne moze iscuditi rezultatima svoga udarnickog posla. Posla, koji je od strane vlasti itekako dobro placen.
Odbrana"monopola na srpski jezik" !?
Nikolaidis, u tom zaista neobicnom tekstu CKL-a, me naziva"ustasom u odbrani monopola na srpski jezik u Crnoj Gori", pri cemu dodaje - "borci za monopol srpskog jezika zapravo jesu fasisti", zato sto kao navodno "nijesam prepoznao zahtjev za postovanje elementarnih ljudskih prava", dodajuci:"Ne znam kako u Moskvi, ali u zemljama zapadne demokratije...". Zbilja, sto je tamo na Zapadu? Mislim, u zemljama zapadne demokratije ne postoje ljudi balkanskog mentaliteta, kao sto je gospodin Nikolaidis. SAD su najveca ekonomska, finansijska i vojna supersila, Engleska se ponizno povija pred americkom administracijom, a sluzbeni jezik je - engleski. Austrija je naslednik nekadasnje supersile, velike Austro-Ugarske imperije, a sluzbeni jezik je - njemacki. Kirgizija je drzava u kojoj zivi zanemarljivih par procenata Rusa, ne granici se sa Rusijom, a sluzbeni jezik je ruski, iako imaju svoj. U svim tim drzavama postoji nesto sto Nikolaidis ne zna, ne razumije, to nesto se zove - tradicija. Njegov istomisljenik, "cuveni" jezikoslov Vojislav Nikcevic, tvrdi "srpski jezik koji je bio sluzbeni jezik u Crnoj Gori u zadnjih stopedeset godina je danas - zastario". Moze biti, bas kao sto je zastario engleski u SAD-u, Kanadi i Australiji, njemacki u Austriji, spanski i portugalski u zemljama Latinske Amerike, ruski u Kirgiziji? Iskreno prizeljkujem da"dukljanska javnost" krene u svjetsku borbu protiv zastarjelih jezika u zemljama"zapadne demokratije", pa da cujemo taj svjetski grohot podsmijeha. Ne bih se cudio da dukljanska javnost optuzi americkog konzula u Podgorici da je"post-cetnicki fasisticki jezikoustasa", zato sto je sigurno za monopol "zastarjelog" engleskog jezika u SAD-u. Kakva tek parada etiketa ceka diplomatski kor Kanade, Austrije, Australije, zemalja Latinske Amerike, ..., ko zna!?
Nesto o NVO Akademska alernativa...
Akademsku alternativu je prije pola godine osnovalo tridesetak gradjana Crne Gore, od kojih su dvadeset pet profesori i asistenti na fakultetima u Podgorici i Niksicu (deset doktora i petnaest magistara nauka), na cijem je celu izuzetno ugledni u nasim krugovima mr. Vladimir Bozovic, koji je bio inicijator te ideje. Akademska alternativa ima, za sada, svoje predstavnike u: Moskvi, Njujorku, Pitsburgu, Parizu i Melburnu. Osnovna ideja ove organizacije je data u njenoj Platformi u kojoj se jasno kaze:"Akademska alternativa je nevladina organizacija koja je osnovana sa ciljem da crnogorskom drustvu predstavi drugaciji stav, nacin razmisljanja, kompetentan i osmisljen program,..., kako bi uveli drustvo u niz promjena ciji bi krajnji cilj bilo njegovo evropsko povezivanje. AA je organizacija koja ce traziti nacin da u ovaj proces, cije je osnovno obiljezje globalno ubrzavanje, drustvo udje sa svojim korjenom i kulturnim vrijednostima, koje treba presvuci u ruho ovog vremena i zastititi od bezlicnog utapanja u amorfnu globalisticku masu". Gospodin Vladimir Bozovic je imao za kratko vrijeme sasvim dovoljno javnih nastupa, ukljucujuci i ucesce u programu formiranja ekspertsko-tehnicke prelazne vlade u Crnoj Gori, koji ce se kao ideja ponovo aktivirati u predstojecim dogadjajima. Toliko o opaskama Nikolaidisa, "pod firmom nekakve NVO", na racun Akademske alternative.
Sovinizam se sovinizmom sigurno ne izbija
Nikolaidis nije prihvatio moj predlog za otpocinjanjem polemike u uglednom nedjeljniku Monitor, u kojem se sigurno moze ozbiljno polemisati. Tamo ne prolaze tekstovi niskog nivoa profesionalizma i kulture, a visokog emotivnog naboja, koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u. Kada bi se iz tekstova koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u izbacile uvrede, etikete, citiranje onoga sto niko nije rekao i zakljuci koje je iz takvih konstrukcija izvlacio, od njegovih tekstova u CKL-u ostajao bi - cisti list. Zato je on, kao jedan od najslabijih analiticara Monitora, ubjedljivo prvo pero CKL-a. Nikolaidis kao i"dukljanska javnost" u koju spada : DANU, PEN, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja, CPC, Helsinski komitet,... predstavljaju onu malobrojnu ali bucnu grupaciju koja javnim maltretiranjem gradjana Crne Gore, obavlja funkciju sijaca magle i nacionalne netrpeljivosti. Nevazno sto su im rezultati nikakvi, sto im projekti propadaju, sto su drzeci se gesla"sovinizam se sovinizmom izbija" dosli u potpuno apsurdnu situaciju - oni ne posustaju. To su udarnici apsurdnih ideja. Sto se vise trude - to gore prolaze. Ukoliko se budu previse nervirali i sebe emotivno unosili u ostvarenje neostvarljivih projekata, pare koje dobijaju od vlasti za nesebicnu pomoc, nista im nece biti potrebne - od silnih stresova mogu prosto zdravlje izgubiti.
Vojin Grubac, Moskva, NVO Akademska Alernativa
...................................................................................................
Arhiva PCNEN 14.04.2004
RECITE NARODU DA SE JAVNOST BUNI
Prosto je interesantno kako u zadnjem Monitor-u Andrej Nikolaidis, za poraz ideje o brisanju srpskog jezika u CG, optuzuje sve: Crnogorski PEN Centar, DANU, SDP, DPS, a ne vidi u svemu tome veliki udio i svoje krivice kao - krivice ideologa, i to jako loseg ideologa.
Evo sta je u predzadnjem MONITOR-u pisao Andrej Nikolaidis :
"Rjesenje o maternjem jeziku ma kako maglovito bilo, ipak kako - tako ispravlja nepravdu po kojoj 70 posto gradjana nuzno mora svoj jezik nazivati srpskim, po nacionalnom imenu 30 posto gradjana Crne Gore . Sta to onda brine studente Srbe? To sto ce drugi studenti, oni koji nijesu Srbi, nadalje svoj jezik moci nazivati svojim nacionalnim imenom."
Daliborka Pejovic, poslanik DPS-a je u obracanju javnosti isto to rekla u sledecem obliku:
"Niti ko ukida srpski jezik, niti im ga ko oduzima. Studenti patriote i dalje ce moci svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom, ali ga svojim nece morati nazivati oni koji nijesu Srbi u Crnoj Gori".
Da bi se sve to moglo prokomentarisati potrebno je ...
Malo statistike sa popisa stanovnistva
Srba koji govore srpskim jezikom u CG ima 201 892 ( 30.01%).
Crnogoraca koji govore srpskim jezikom ima 199 490 ( 29.66%).
Kada se sumiraju Srbi i Crnogorci u CG , i od toga broja oduzmu oni koji govore srpskim jezikom dobije se da:
Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom ima 73 876 ( 10.98% )
Ostalih koji govore crnogorskim jezikom a nijesu se izjasnili kao Crnogorci ima 70962 ( 10.55%), i uglavnom se tu radi o Muslimanima -Bosnjacima. To uostalom tvrdi i Matica muslimanska CG.
Ako uzmemo u obzir da Roma u CG ima izmedju sedamnaest i dvadeset dvije hiljade, a da se samo 2875 izjasnilo kao Romi koji govore romskim jezikom, i da je svima poznato da se razlika od nekih petnaestak hiljada Roma koji su "nestali" - nalazi u grupi Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom, to je realni broj Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom negdje oko 59 000 ili 8.75% stanovnika CG . Albanaca koji govore albanski ima 7.35%, Bosnjaka koji govore bosnjacki 4.36%, Hrvata hrvatskim 0.46%. Nije se po jeziku izjasnilo 6% stanovnistva.
Iz toga slijedi ...
Tacno je sto kaze Nikolaidis da 70% stanovnistva CG svoj jezik ne mora ( i nije moralo ) zvati srpskim, ali ipak, tako ga naziva 60% stanovnistva ( 200 000 Srba i 200 000 Crnogoraca ) u CG i to dobrovoljno, bez moranja i prisiljavanja. Samim tim i kostatacije da su u zastitu srpskog jezika ustali samo studenti Srbi nije tacna. Bar polovinu iz njih cine studenti Crnogorci. Uostalom, zar tri cetvrtine gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima na zadnjem popisu stanovnistva nije izjavilo da govori srpskim jezikom!? Zar je to novost!?
Ako je Daliborka Pejovic htjela da se izbori za princip "da oni koji nijesu Srbi mogu svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom", tada je trebala podici svoj glas po pitanju krsenja ljudskih prava crnogorskih Roma na nedavno zavrsenom popisu stanovnistva. Niko se zbog toga sto se desilo nije pobunio - niti Crnogorski PEN, DANU, Helsinski komitet, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja,...
Ti veliki borci za ljudska prava su prosto cutali kao zaliveni kada Romi u CG ne samo da nijesu mogli svoj jezik da nazovu romskim, niti svoju naciju "imenom svoje nacije", nego su bili primorani da budu garavi Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Ako su ovi "borci za crnogorski jezik" odlucili da im politicko - jezicki kredo bude da svaki narod treba da govori jezikom "imena svoje nacije", tada su trebali da pocnu od sebe i da se izbore za prava Roma i jos deset posto gradjana CG, koji su na popisu izjavili da govore crnogorskim jezikom, a ne spadaju u nacionalnu kategoriju - Crnogorci, da jezik nazovu drugim imenom - imenom svoje nacije.
Crna Gora mijenja ime u Drzava !?
Po istom principu, po kojem srpski jezik moze da promjeni ime u "maternji jezik", i Crna Gora moze promijeniti ime u Drzava, a u da zagradi stoji: Crna Gora, Srbija, Bosna, Albanija, Crvena Hrvatska, Karadag, Romale - ija? Moze li se desiti da Crnu Goru svako zove ( kao sto se predlaze za jezik ) "imenom svoje nacije": Srbi da je zovu Srbijom, Hrvati -Crvenom Hrvatskom, Crnogorci - Crnom Gorom , Albanci - Albanijom ili ne? Na Crnogorskom grbu, po istoj logici ravnopravnosti, mogao bi da se pojavi ne jedan,vec tri orla: crnojevicki, nemanjicki i albanski. Pri cemu ce velicina svakog orla ( radi ravnopravnosti ) odgovarati procentualnom ucescu stanovnistva u CG , i mijenjati se sa svakim novim popisom. Tako bi orao Crnojevica zauzimao 40% ,orao Nemanjica 30% a albanski orao 7.35 % prostora grba Crne Gore.Ali, opet, mogu se osjecati naravnopravno oni koji u tim orlovima ne vide identifikaciju svoje nacije - pa je, moze biti, najbolje da grb CG bude bijeli (znaci, neutralni) krug, na kojem ce pisati GRB. Sa zastavom isto tako, svakoj naciji procentualno ucesce u povrsini zastave, pa neka svako predlaze sta mu je volja. Ako se narodi ne sloze, neka to bude zastava neutralne bijele boje na kojoj pise ZASTAVA.
Ne, to nije Kurosavin film "Kapija Rasomona", to je komicno - placevna stvarnost Crne Gore .
Dukljanska javnost protiv vecinske Crne Gore
Naravno, ne zelim reci da naspram cetiri stotine hiljada Srba i Crnogoraca u CG, koji govore srpskim jezikom, stoji sezdeset hiljada Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom. Apsolutno, ne! Protiv sezdest posto stanovnistva CG (cetiri stotine hiljada Crnogoraca i Srba), koji govori srpskim jezikom, ocigledno stoji "dukljanska javnost": DANU, Crngorski PEN, Matica crnogorska, Matica muslimanska, CPC, Institut jezikoslovlja,... Iza te "javnosti" naroda skoro da uopste i nema!? Muslimani - Bosnjaci su svoju pomoc Dukljanima odradili na popisu, i tu je kraj zrtvovanja za crnogorski jezik koji ni Crnogorci u premocnom trocetvrtinskom omjeru ne prihvataju kao svoj jezik, i ne uzimaju ga u tom smislu za ozbiljno. Romi nece umrijeti od muke zbog neafirmisanja crnogorskog jezika, jer - iako su "dobrovoljno" postali Crnogorci koji zbore crnogorski, ipak su im evo, ovih dana, dali TV emisiju koja nece ici na, popisnom, "maternjem" jeziku Roma - crnogorskom, vec na romskom jeziku. Sto se tice sezdesetak hiljada Crnogoraca koji zbore crnogorskim jezikom, znatan dio iz njih je "prozborio crnogorski" ili zbog ljubavi prema biznisu, ili prema uvazenju ka mjestu cinovnika koje im je vlast dala (a moze i oduzeti). Ako bi ovi na vlasti prozborili na jeziku plemena Zulu, taj dio populacije bi takodje prozborio na zulu jeziku. Dukljanska javnost ne shvata prostu istinu - kada je na zadnjem popisu sedamdeset pet posto Crnogoraca svoj jezik definisalo tradicionalno - srpskim jezikom, ideja o crnogorskom jeziku je potpuno propala, pa sve da su svi Muslimani, Bosnjaci, Albanci, Romi i Hrvati rekli da govore crnogorskim jezikom. Sve da je cetrdeset posto stanovnistva CG izjavilo da govori crnogorskim jezikom, nista to ne vrijedi ako samo jedna cetvrtina Crnogoraca govori crnogorskim jezikom. I nikakvog tu krsenja ljudskih prava nema - to je zdrava logika i zdravi smisao koji prirodno poistice poslije suceljavanja sa ociglednim i bezspornim apsurdom.
Krah crnogorskog jezika kao sredstva politicke manipulacije
Vojislav Nikcevic, "jezikoslov crnogorskog jezika", istice da je srpski jezik poslije stotinu pedeset godina sluzbene upotrebe u CG "zastario". Po kojoj to ideoloskoj matrici jezik uopste moze zastarjeti!? Kako jezik koji je prosao tri epohe u CG - Petrovica, Karadjordjevica i Broza, tri potpuno razna drzavna sistema - apsolutisticku monarhiju, parlamentarnu monarhiju i komunisticki sistem, tri oblika drzavno - teritorijalnog statusa- nezavisna drzava, oblast ( banovina ), socijalisticka republika u savezu sa ostalim socijalistickim republikama, moze zastarjeti za samo dvanaest godina frustracija "dukljanske javnosti"!?
Ako je srpski jezik prosao sve te razne vjekove, epohe, sisteme,..., ako danas njime govori sedamdeset pet posto gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima i svi nacionalni Srbi u Crnoj Gori, ako srpskim jezikom govori sezdeset posto stanovnistva Crne Gore koji predstavljaju, bezsporno, drzavotvorni narod Crne Gore, bez kojih Crne Gore nema kao drzave, to znaci samo jedno - srpski jezik ne samo da nije nije "zastario", vec je ostao jedna od najjacih tradicionalnih vrijednosti Crne Gore. Nasuprot tome, prica o crnogorskom jeziku ne samo da je zastarjela, za samo dvanaestak godina neuspjesnih pokusaja njegove lingvisticke prezentacije, vec je dozivjela potpuni krah kao politicka ideja i sredstvo politicke manipulacije.
Uzroci poraza !?
Nikolaidis u zadnjem Monitoru trazi gdje je uzrok poraza crnogorskog jezika, i kako kaze - "nevidjene blamaze", tvrdeci da je razlog u tome sto je "citava akcija, ..., vodjena skandalozno, ..., sramno". Dukljanska javnost, koja je u svojoj sustini ne samo preambiciozna, bucna i nelogicna, vec i oslobodjena elementarnog osjecaja realnosti - opet nista ne shvata. Ona i dalje misli - "sve se moze kad se hoce". Zato i panicno salje poruke dezorjentisanim crnogorskim vlastima, u stilu cuvene krilatice Dzonija Stulica: "Pobogu, recite narodu da se javnost buni". Korumpiranoj crnogorskoj vlasti donekle je odgovaralo dizanje takve prasine, jer se tada manje vidjela ekonomska ( i sva druga ) katastrofa u kojoj se nasla ( i nalazi ) Crna Gora. Vlast svuda pravi nacionalne revolucije osim u jednoj oblasti - nacionalnoj ekonomiji. Tu, u toj oblasti, oni ne znaju bas nista, tako da sav taj teatar cudnih ideja, a jasnih namjera, neodoljivo podsjeca na - grotesku.
Vojin Grubac , Moskva, NVO Akademska Alternativa
Siguran seks Niklondruidisa (II)
Svojevremeno je u sali Rektorata Univerziteta Crne Gore održana tribina "Kultura – kultura bez modela". Podgoričke Vijesti su prenijele da je na njoj Andrej Nikolaidis govorio o neophodnosti da se na državnom nivou stvori "odbrambeni mehanizam za uspješno odupiranje velikosrpskom projektu stvaranja jedinstvenog srpskog duhovnog prostora".
Šou od predloga, bez dileme! Kakva "kulturna" klaunijada jednog pisca?! Na stranu činjenica da je jedinstveni duhovni i kulturni prostor bilo kog naroda nešto protiv čega se nema potrebe boriti, tim prije što je takva besmislena bitka očigledno unaprijed izgubljena. Samim tim je sintagma "odbrambeni mehanizam od srpskog duhovnog prostora", koju spominje Nikolaidis, ne samo znak temeljnog šovinizma ovog "pisca", već i dokaz njegove sposobnosti da rafalno ispaljuje budalaštine prve vrste. Dakle, na duhovni prostor nekog naroda se može uticati, i to je maksimum mogućnosti eventualne "borbe", bila ona dobronamjerna ili zlonamjerna. Pa dobro, hajde da vidimo kojom trasom ide teška borba Nikolaidisa, da "kvalitetom" sopstvenog pisanja i mišljenja pozitivno utiče na "srpski duhovni prostor", kojeg organski ne podnosi.
"Noć skuplja vijeka"
Evo jednog Niklondruidisovog pasusa iz Mimesisa, koji plastično pokazuje "kulturni model" koji on preferira:
"Epska svijest je kao sifilis – ne možete je se osloboditi. Ona čovjeka čini erektiranim i usmjerava ga ka herojstvu, a herojstvo i jeste – erektiranost prema smrti. Ali ga, kao i u slučaju sifilisa, na koncu upravo ta erektiranost košta života. I nije slučajno što najveći pjesnik epske Crne Gore, vladika Petar II Petrović Njegoš, skončava od posljedica sifilisa. Tako smrću zavodnika umire ovaj pravoslavni sveštenik, koji je u "Noći skuplja vijeka" našao za shodno da ispiše odu pički!"
Novinar Sead Vrana, na bošnjackom sajtu "Urban Bug", predstavlja Nikolaidisa ovako: "Grčko-cincarskog porijekla, po opredjeljenju Crnogorac, autor romana u kojem se raspetljava "Gorski vijenac" i crnogorska nacionalistička demagogija utemeljena u njemu"?! E pa, zaista je teško kod Nikolaidisa pronaći, poslije ovakvog tumačenja Njegoša, bio šta što liči na raspetljavanje tzv. "nacionalističke demagogije". Prije će biti da se Nikolaidis prilikom "raspetljavanja" Njegoša virtuozno sapleo i otužno pao, uzvisivši time sebe do zavidnog, književnog, porno nivoa.
Na drugoj strani, povodom izlaska Mimesisa, kritičar Dario Grgić je na hrvatskom radiju "101" rekao sljedeće: "Presvjestan grčkog porijekla da bi bio dokraja Crnogorac, Nikolaidis je napisao bijesan tekst kojim pokušava odraditi nedostatak identiteta nabrajanjem recentnih strahota." Zbilja, da li je hrvatski kritičar bio u pravu kada je procijenio da je upravo nedostatak identiteta izazvao provalu bjesnila kod Nikolaidisa. Jer, moguće je, da je taj nedostatak identiteta i doveo do ovakve pornografske interpretacije "Noći skuplja vijeka", gdje ovaj "crnogorski pisac" izigrava jeftinog porno kaskadera pisane riječi.
Gumica za Niklondruidisa
Umjesto isčitavanja Njegoševe "Noci skuplja vijeka" Nikolaidis nam nudi, kao zamjenu, svoje erotsko-filozofsko štivo o kondomu, gdje kaže: "Siguran seks, kažete? Navučete kodom i legnete sa nekim. Šta znate o toj osobi? Ništa osim da vas neće zaraziti – to vam jamči kondom. Osoba u koju prodirete može biti masovni ubica; možda je kriva za smrt roditelja; možda je kao dijete gurnula brata sa drveta; može biti ratni zločinac; može, napokon, biti zla, može biti ništarija. Ali to vas se ne tiče, sve dok imate kondom. Kondom je gumica, a gumicom smo još u školi sa papira brisali greške koje napravimo. Kondom - gumica – je dakle ono što nam omogućava da slobodno griješimo. I da nakon greške nastavimo spokojno da živimo. Svo zlo s kondomom. I u njegovu glavu. Siguran seks sa masovnim ubicom, kažete?"
Naravoučenije za praktičnu primjenu ovog seksualno-filosofskog "bljeska" Nikolaidisa može biti i ovako – ako se nekakav pretpostavljeni Niklondruidis odluči da prodire jezikom u nepoznate dame sistemom cunilingus ili analingus, ili ukoliko mu više prija upražnjavanje sličnih aktivnosti sa nepoznatom brkatom ili izbrijanom nastranom gospodom po sistemu irrumatio, obavezno mora projaviti tradicionalno seksualno čojstvo – stavljajuci kondom na svoj jezik. Jer, iako osoba u koju prodire "može biti masovni ubojica; možda je kriva za smrt roditelja; možda je kao dijete gurnula brata sa drveta; može biti ratni zločinac; može, napokon, biti zla, može biti ništarija", ta osoba kao bliski partner Niklondruidisa može neizostavno ostati zaražena od jezika dotičnog "crnogorsko – grčko – cincarsko – bosanskohercegovačkog" pisca. Jer, svi pobrojani grijesi "partnera sa lošom prošlošću", kojih je opisao Nikolaidis, teško da mogu biti veći od njegovih anticivilizacijskih huškačkih grjehova .
Zato, da ne bi zarazio druge od sebe – to mu jamči kondom. Jer, kondom – gumica – na sopstvenom jeziku je to što će mu omogućiti da i dalje griješi. I nakon greške da nastavi spokojno da živi, dopuštajući svojoj orginalnoj jezičkoj zarazi da i dalje evoluira i kulira u Crnogorskom društvu nezavisnih književnika. Siguran seks sa zlim jezicima, kažete?
Prva maska Kju-Kluks-Klana
Nikolaidis je za sajt "Urban Bug", između ostalog, skandalozno izjavio da bi "bio počastvovan ako bi njegov rad bio inspirativan za bilo koju fundamentalističku grupu, bilo islamsku ili protestantsku". E tu je pogodio u centar! Nema nikakve sumnje da je za sve ekstremiste, a pogotovo one najgore, koji imaju iracionalne patološke mržnje prema Srbima, on zaista inspirativan lik, čime je po automatizmu biva počastvovan u skladu sa svojim željama. Tako se dolazi do jasnog odgovora na njegov problem stvaranja modela "odbrambenog mehanizma za uspješno odupiranje velikosrpskom projektu stvaranja jedinstvenog srpskog duhovnog prostora". On je, izgleda, našao takav "mehanizam" u slovesnom ekstremizmu i izopačenosti, nadajući se da će fundamentalističke grupe, koje lično simpatiše, imati "snagu" da mu riješe ovaj sugubo lični problem, i završe posao na neki poznati način. Da li je pomislio, ikada, da se kao posledica takvog neodgovornog ponašanja može desiti da se izrode ekstremne grupe koje će one, koji su poput njega, staviti na tapet po principu da svaka batina ima dva kraja? Vjerovatno ne, jer ulogu žrtve, po njegovom scenariju, ne treba da odigra on, već predstavnici naroda koji pripadaju pravoslavnoj religiji koja "poput kužne lešine, smrdi sve do neba", kako se izrazio u Mimesisu. Iz perspektive takve ogavne knjižvnosti zaista otužno zvuči naziv tribine "Kultura – kultura bez modela". Pa, vjerovatno se trebala zvati – "Nekultura ekstremizma sa modelom"?! Na tribini pod takvim nazivom Niklondruidis bi s pravom imao status prave vedete, i još bi mu se na račun iskrenosti moglo odati priznanje. Kakvo? Prva puška Al-Kaide ili prva maska Kju-Kluks-Klana. A možda da se sam odluči između dva voljena fundamentalizma?
.............................................................................
Kolumna, portal IN4S, 24.11.2008.g.
Nikolaidis, neofekalna književnost (I)
Vjerovatno ste čuli da u Crnoj Gori trudbenički radi mladi i djelimično moderni crnogorski pisac Andrej Nikolaidis. Odlomci iz njegove knjige „Mimesis i drugi skandali" su objavljivani ne samo u Hrvatskoj i BiH, gdje ima svoje malobrojne ali iskrene obožavatelje, već i u podgoričkoj Pobjedi, kao i na sajtu Liberalno - demokratske partije u Kuli.
Upravo sa toga sajta sam i odabrao neke kratke pričice iz dotične knjige, koje vrlo plastično otkrivaju i odslikavaju lik, duh i književno djelo Andreja Nikolaidisa. Tim prije, što književne crtice ovog nadarenog ulcinjskog iluzioniste i bicikliste rijetko možete sresti tamo gdje se predstavlja "lijepa književnost", a zašto - vidjećete. Imate pred sobom, poštovani čitaoci, nekoliko tekstova iz te knjige, koji vrijede da se objave u par povezanih kolumni, uz relativno kraće propratne komentare.
Smrad do neba
Andrej Nikolaidis, “elitno pero” Crnogorskog društva nezavisnih književnika, je u stilu iskrenog altruiste, pacifiste i čovjeka koji uvažava osjećanja vjerujućih ljudi napisao u svom "Mimesisu" sljedeću mesijansku misao:
"Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lešina, sve do neba. Pastva je, kao i svuda, zločinacka - ali pravi zlikovci su popovi. Oni ionako kolosalnu crnogorsku mržnju dodatno uvećavaju. Svake godine za Božić, Crna Gora je na rubu građanskog rata, jer popovi huškaju svjetinu na klanje. Božić se u Crnoj Gori smatra najboljim datumom za masovna ubistva. Ako neko u Crnoj Gori ima potrebu da izvrši omanji genocid, to će svakako učiniti na Božić. I taj običaj ustanovio je sveštenik, onaj koji je volio da piše poeziju. Vladika Petar II Petrović je u „Gorskom vijencu" opjevao pokolj koji su Crnogorci izvršili nad muslimanima. Na Badnje veče, naravno."
„Juk“ – rekla bi Persa, na ovo sirovo mlaćenje. Ipak, ako vam ove misli Nikolaidisa sliče pamfletu neke fašističke organizacije, u krivu ste. Na pepelu mekog fašizma Crnogorskog književnog lista, blistavo izrasta avangardni, neofekalni pravac crnogorske književnosti. U ovom slučaju se, dakle, radi o jednom prostom književnom nadgornjavanju ovovremenog Nikolaidisa sa svevremenim Njegošem. Gdje na riječi netrpeljivosti kneza Janka: "Kako smrde ove poturice!", moderni Nikolaidis tolerantno i trepetno, sa ljubavlju odgovara: "Pravoslavlje smrdi sve do neba!" Naravno, pri tom dodajući - da je pravoslavlje "smrdljiva, kužna, lešina", gdje riječ "lešina" daje trajnu i nepromjenjivu kategoriju pravoslavnom hrišćanstvu, po tumačenju samog autora. Na taj način je svojim glavnim čitaocima, onima islamske i katoličke vjeroispovjesti, koji eventualno uživaju u ovakvim mislima (pogodite zašto?), moderni crnogorski pisac pokazao smjer u kojem treba da ide uvijek galopirajuća balkanska međuvjerska idila. Naravno, o njegovom poznavanju Njegoša, i situacije u kojima su se radnje koje opisuje "svještenik koji je volio da piše poeziju" dešavale, ne treba trošiti riječi. On Njegoša poznaje koliko i gospodin Džordž Buš sa širom i užom porodicom, i pride Sarom Pejlin.
Prerušena svinja
Ova Nikolaidisova priča o Badnjoj večeri ima i svoj produžetak u Ulcinju, gdje su njegovi utisci bili ovakvi:
"U Ulcinju, pak, na Badnje veče ljudi dolaze pred crkvu da bi pucali u vazduh i plašili komšije Albance. Bijesni mužjaci s repetiranim automatskim puškama ulaze u crkvu i čim prije ponovo izlaze, da bi u dvorištu ispalili još jedan rafal. Puca se da bi se Albancima poslao signal da su Crnogorci naoružani i u svakom trenutku spremni za rat. Potom se bacaju bombe, koje često ubiju popove svinje i koze koje pasu iza crkve. Pop stoički izdržava pucnjavu, iako mu je život i imetak u opasnosti. Boce s rakijom kruže od ruke do ruke i ubrzo je dvorište crkve ispunjeno naoružanim ljudima koji psuju, teturaju i povraćaju po zidu hrama. Od teškog pijanstva tijelo im trne i oni gube kontrolu nad pokretima. Ruke u kojima drže puške sred rafala padaju i meci lete po svjetini. Još niko nije poginuo, ali..."
Neki zlobnici tvrde da je Nikolaidis, prilikom proslave dotičnog praznika, kojeg opisuje, bio prerušen u svinju i sa tog aspekta pokušao da zapamti i poveže sto vise detalja. Još je veća insinuacija da je ta prerušena svinja psovala, teturala i povraćala po zidovima hrama, da bi po inerciji svog karaktera druge optužila za to. Zlobnici nisu u pravu, jer oko hrama uopšte nije bilo svinja, teturanja i povraćanja. Prosto je moderni crnogorski pisac malo pretjerao u svojoj ljubavi prema pravoslavnim sugrađanima, slučajno pojevši gljivu ludaru prilikom pisanja Mimesisa. Poslije toga se, u svojoj iskrenoj i praseći animalnoj imaginaciji pisac zanio po spirali sopstvenog repa.
Kontraevolucija
U istom tekstu Nikolaidis produžava: "Dok traje pucnjava za Badnje veče, pristojni građani se zaključavaju u kuće. Djeci se brani da izlaze na ulicu. Meci padaju po krovovima, neki kroz prozor uleću u sobe. Ljudske žrtve za Božić ne smatraju se nepoželjnim. Žrtve pucnjave tolerišu se i u mnogo trivijalnijim prilikama, pa kako ne bi za vjerske praznike. U Cmoj Gori postoji izreka da nema bolje svadbe bez pet mrtvih. Život ovdje vrijedi malo. Poginuli prilikom šenlučenja smatraju se kolateralnom žrtvom slavlja. Život je zapravo kolateralna šteta smrti. Kao što je i pola stanovništva Crne Gore kolateralna šteta evolucije."
Interesantno! Ne mogu se oteti čudnom utisku da se prerušena svinja iz prošlog poglavlja ovaj put maskirala u Darvina. Da li se radi o prerušavanju, maskiranju, ili to vjekovni neprijatelji Crne Gore opet ogovaraju novog ulcinjskog Darvina, vidjećemo?! Jedno je sigurno, on temeljno mrzi one o kojima piše. Na osnovama te patologije pokusava razviti novi književni pravac, tražeći izopačene čitaoce takvog profila.
Mržnja i standardi
Podsjetimo se, kako je jedna karikatura proroka Muhameda, objavljena u nekom danskom časopisu, doživjela svjetsku antislavu. Gdje su protesti muslimana nekoliko puta obišli zemaljsku kuglu, poput prijetećeg cunamija. Podsjetimo se, šta se desilo sa romanom " Dragulj Medine" američke književnice Sherry Jones, koja je iz svoje perspektive tematizirala brak poslanika Muhameda s Ajšom. Jedan od najvećih svjetskih izdavača, američka kuća Random House, koja je potpisala ugovor sa autorkom, je panično odustala od objavljivanja ovog romana. Beogradska izdavačka kuća BeoBook ga je ipak objavila, i jos brže povukla iz prodaje.
Letvica, do koje može da ide "slobodna autorska misao", u slučaju diranja kanona islamskog svijeta je spuštena na minimalnu visinu. Pa, skoro da nema pravo na postojanje. Vremenom će to postati dio opšte civilizacijske prakse, nezavisno da li se neko slaže s tim ili ne. Dok bilo kakva, čak i bezazlena, neuvrjedljiva, karikatura proroka Muhameda, kao i roman “Dragulj Medine” nemaju pravo na objavljivanje u BiH, jer to srkrnavi osjećaje islamskih vjernika, Nikolaidisovi romani se ne samo objavljuje bez zamjerki iste te javnosti, već i konkurisu za nagradu “Meša Selimović?! Iako ono što sebi dozvoljava Nikolaidis ide izvan civilizacijskih normi i zdravog razuma, to se u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj predstavlja kao neka i nečija književnost. U ovom slučaju - crnogorska. Tim prije, Nikolaidis je „istaknuti“ član Crnogorskog društva nezavisnih književnika, i niko iz tog društva, takođe, nema primjedbi na njegovo pisanje, naprotiv! Zato ova priča o interesantnom nemoralu prostora i vulgarnih aktera mora imati svoj produžetak. ...........................................................................................
Arhiva PCNEN 10.05.2004.
BALKANSKI UDARNICI APSURDNIH IDEJA
Virtualni, ruzicasti svijet Andreja Nikolaidisa u kojem vazi geslo -"Sve se moze kada se hoce", dozivio je svoj prirodni logicki slom u tekstu: "Sto je bolje - Za govedima ili za Amfilohijem?" objavljenom u poslednjem broju CKL-a. Osim sto je mitropolit prisutan u naslovu (vjerovatno je to bio nacin gospodina Nikolaidisa da privuce vecu paznju citalackog publikuma), tekst g. Nikolaidisa je u cjelosti posvecen mojem analitickom osvrtu "Recite narodu da se javnost buni", objavljenom u PCNEN-u cetrnaestog aprila.
Rekao bih, da je tim tekstom g. Nikolaidis potvrdio moju tezu da je on u sustini jako los ideolog, a sada bih dodao i to da on svoju losu i krhku ideologiju cak ne umije ni osrednje odbraniti. U tom smislu je spreman da"citira" ono sto nijesam napisao, jer mu argumenata u domenu teme koju je sam pokrenuo izgleda fali.
Argumenti Nikolaidisa...
Evo, koji je kljucni"argument" g. Nikolaidis iznio u svom tekstu, u pokusaju oponiranja mojim stavovima: "Kao sto je i strucnjak iz Moskve, a sve pod firmom nekakve Nevladine organizacije, polazeci od premise da su i Romi iz nekog razloga grdji od drugih ljudi, poredeci Crnogorce sa Romima, ustvrdio zapravo kako su Crnogorci gori od drugih ljudi".
Da napomenem, u mom tekstu "Recite narodu da se javnost buni" ne postoji nikakva pretpostavka, ili"premisa", da su"Romi grdji od drugih ljudi". Narode u tom tekstu uopste nijesam uporedjivao niti kvalitativno ocjenjivao. Licno ne smatram da ima boljih i gorih naroda, te je samim tim i Nikolaidisov izvod besmislena konstrukcija. Doduse, moze biti da g.Nikolaidis tekst koji sam napisao nije citao u PCNEN-u, vec, kako sam rece -"na jednom sajtu". U tom smislu, moze biti da je u stilu"sve se moze kad se hoce" udarnicki prekucao moj tekst, ubacio u taj tekst svoju "premisu o Romima", napravio kojekakve izvode i takav tekst poslao na neki"lijevi" sajt. Gdje je taj"lijevi" sajt, sa mastovitim konstrukcijama Nikolaidisa, on naravno iz jasnih razloga - nije saopstio.
Nikolaidis i crnogorski Romi
Crnogorske Rome sam, inace, u svom tekstu spomenuo u kontekstu cinjenice da su pripadnici crnogorske vlasti natjerali crnogorske Rome (oko petnaest do sedamnaest hiljada gradjana) da se na zadnjem popisu stanovnistva izjasne kao Crnogorci, koji govore crnogorskim jezikom. S obzirom na to da se Nikolaidis i "dukljanska javnost" zalazu da svaki narod "treba i mora" govoriti jezikom "imena svoje nacije", postavio sam otvoreno pitanje: Kako to crnogorski Romi na zadnjem popisu stanovnistva nijesu mogli niti svoj jezik, niti svoju naciju, nazvati "svojim nacionalnim imenom" - romskim, vec su postali Crnogorci koji zbore crnogorski? Gdje je tu bila "dukljanska javnost" da stane u zastitu crnogorskih Roma od crnogorskih vlasti, da budu ono sto jesu - Romi koji zbore romski?
G.Nikolaidis tu moju zamjerku u svom tekstu u CKL-u ovako komentarise: "Sta jos veli crnogorski Moskovljanin, borcima za crnogorski jezik zamjera sto ne brane i - romski jezik. Pa kad se zalazemo za crnogorski jezik, sugerise ovaj jezikoustasa, mogli bismo i za romski. U fasistickoj svijesti,..., poredjenje Crnogoraca sa Romima treba biti - uvredljivo".
Da, zbilja, kakva gadost, kako nijesam shvatio da se ne moze ujedno boriti i za crnogorski i za romski jezik jer - jedan jezik iskljucuje drugi. Crnogorski jezik asimiluje i "guta" romski jezik kada popis stanovnistva organizuje crnogorska vlast, a ideoloski ih usmjerava"dukljanska javnost" i Nikolaidis.
Gospodinu Nikolaidisu je ocigledno vrlo neprijatno sto je objektivna crnogorska javnost saznala da su crnogorski Romi nasilno prevedeni u Crnogorce koji zbore crnogorski. Nije mu neprijatno sto su prevedeni, vec sto to crnogorska javnost - zna. Da mu je neprijatno sto su crnogorski Romi nasilno "asimilovani", ne bi u istom tekstu u CKL-u opet ponavljao da stopedeset hiljada gradjana CG zbori crnogorski. Od te sume bi oduzeo crnogorske Rome koji"zbore crnogorski"?!
Nikolaidisova floskula o"jeziku imena svoje nacije"
Crnogorski jezik, u skladu sa"svojim nacionalnim imenom", a saglasno filosofsko - ideoloskim preporukama Nikolaidisa, naziva oko sezdeset hiljada Crnogoraca. To sam realno i pokazao kratkom analizom u tekstu"Recite narodu da se javnost buni". Ostalih devedest hiljada su Muslimani-Bosnjaci i Romi. Nije problem"dukljanske javnosti" u tome sto tih devedest hiljada Muslimana-Bosnjaka i Roma nije poslusalo Nikolaidisa i nazvalo jezik kojim zbore"imenom svoje nacije". Cak je Nikolaidisu, reklo bi se, jako drago da ga ili nijesu poslusali (Muslimani - Bosnjaci), ili nijesu smjeli poslusati (crnogorski Romi?!), pa su prozborili crnogorski. Problem je u tome sto to objektivna crnogorska javnost zna. Dukljanski udarnici su po sistemu"sve se moze kad se hoce" dosli na svom "crvenom putu" do apsurda. A kad ideja u svom zakrivljavanju dodje do apsurda - ona se slama i dozivljava logicki krah. Nikolaidis u mom tekstu "Recite narodu da se javnost buni" nije vidio blage preporuke da se svi ti besmisleni stavovi"dukljanske javnosti" koriguju i distanciraju ( ili odlijepe ) od apsurda. Zelio sam, prosto, da im istrasiram novi put poplocan svojim dobrim namjerama.
Dukljanski Crnogorci - Nikolaidisa
U svom tekstu u CKL-u Nikolaidis mi jos spocitava da pod Dukljanima ja, i kako rece "ostali post-cetnici", podrazumijevam Crnogorce. To nije tacno, a to cu i pojasniti. Pod Dukljanima, u savremenom poimanju te rijeci (nacije, toponima, zanimanja, profesionalne sluzbe, oblika nacionalne netrpeljivosti, vida frustracije), se sigurno ne moze podrazumijevati dvjesta hiljada Crnogoraca koji su izjavili da im je maternji jezik - srpski. Zasto? Zato sto su Dukljani izraziti srbofobi, koji bi prije rekli da ne govore nikakvim jezikom - nego rekli da govore srpskim jezikom. Nikolaidis bi cak, po sopstvenom priznanju u istom tekstu CKL-a, "radije pasao travu i govedji mukao" nego rekao da zbori srpskim jezikom.
Dukljanima se ne moze smatrati niti petnaest do sedamnaest hiljada crnogorskih Roma, jer su oni zrtve dukljanskog nasilja. Kao u svakom solidnom teatru apsurda i Dukljani su postali zrtve dukljanskog nasilja nad Romima, jer ih sada objektivna crnogorska javnost moze ismijavati zbog toga sto su uradili.
Sedamdeset jedna hiljade Muslimana - Bosnjaka koji su izjavili da govore crnogorskim jezikom takodje se ne mogu svrstati u Dukljane. Niko od njih nije prozborio crnogorski zbog mrznje prema srpskom jeziku. Uglavnom se radi ili o radnoj akciji poznatih metoda pritiska crnogorske vlasti ili su se sami Muslimani - Bosnjaci sazalili nad nesretnim Dukljanima. Sazaljenja nad osjecanjima Dukljana i zeljama Nikolaidisa, u ovom slucaju, sigurno ima jako mnogo.
Nikako nemam pravo reci da su sezdeset hiljada Crnogoraca u CG koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski - pravi Dukljani. Medju tih sezdeset hiljada ljudi mnogo je onih koji su "prozborili crnogorski" zbog ljubavi prema biznisu, ili zbog radnog mjesta drzavnog cinovnika, sto je bio uslov da se"ne potone" i ne ostavi porodica bez hljeba. Dukljanima se, apsolutno, ne mogu smatrati oni Crnogorci koji nijesu srbofobi, a koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski iz razloga - sto tako misle da treba biti. Nikoga ne mrze, logicni su i racionalni, ali u toj oblasti imaju ljubav prema tome da jezik nazivaju - crnogorskim, jer misle da je to ispravno. Izvan te dvije kategorije, to malo sto preostane, to su Crnogorci - Dukljani. Doduse, da bi se postalo Dukljaninom nije obavezno potrebno biti Crnogorcem, primjer je u tom pravcu rukovodstvo Matice muslimanske, ali i sam Andrej Nikolaidis. Bas kao sto se gradjani mogu izjasniti da su Crnogorci koji zbore crnogorski, a da nijesu uopste Crnogorci. Primjeri u tome pravcu vec nijesu pojedinacni, radi se o desetinama hiljada ljudi. Naravno, tu mislim na crnogorske Rome. Taj haos je maslo dukljanske javnosti, koja se sada cudom ne moze iscuditi rezultatima svoga udarnickog posla. Posla, koji je od strane vlasti itekako dobro placen.
Odbrana"monopola na srpski jezik" !?
Nikolaidis, u tom zaista neobicnom tekstu CKL-a, me naziva"ustasom u odbrani monopola na srpski jezik u Crnoj Gori", pri cemu dodaje - "borci za monopol srpskog jezika zapravo jesu fasisti", zato sto kao navodno "nijesam prepoznao zahtjev za postovanje elementarnih ljudskih prava", dodajuci:"Ne znam kako u Moskvi, ali u zemljama zapadne demokratije...". Zbilja, sto je tamo na Zapadu? Mislim, u zemljama zapadne demokratije ne postoje ljudi balkanskog mentaliteta, kao sto je gospodin Nikolaidis. SAD su najveca ekonomska, finansijska i vojna supersila, Engleska se ponizno povija pred americkom administracijom, a sluzbeni jezik je - engleski. Austrija je naslednik nekadasnje supersile, velike Austro-Ugarske imperije, a sluzbeni jezik je - njemacki. Kirgizija je drzava u kojoj zivi zanemarljivih par procenata Rusa, ne granici se sa Rusijom, a sluzbeni jezik je ruski, iako imaju svoj. U svim tim drzavama postoji nesto sto Nikolaidis ne zna, ne razumije, to nesto se zove - tradicija. Njegov istomisljenik, "cuveni" jezikoslov Vojislav Nikcevic, tvrdi "srpski jezik koji je bio sluzbeni jezik u Crnoj Gori u zadnjih stopedeset godina je danas - zastario". Moze biti, bas kao sto je zastario engleski u SAD-u, Kanadi i Australiji, njemacki u Austriji, spanski i portugalski u zemljama Latinske Amerike, ruski u Kirgiziji? Iskreno prizeljkujem da"dukljanska javnost" krene u svjetsku borbu protiv zastarjelih jezika u zemljama"zapadne demokratije", pa da cujemo taj svjetski grohot podsmijeha. Ne bih se cudio da dukljanska javnost optuzi americkog konzula u Podgorici da je"post-cetnicki fasisticki jezikoustasa", zato sto je sigurno za monopol "zastarjelog" engleskog jezika u SAD-u. Kakva tek parada etiketa ceka diplomatski kor Kanade, Austrije, Australije, zemalja Latinske Amerike, ..., ko zna!?
Nesto o NVO Akademska alernativa...
Akademsku alternativu je prije pola godine osnovalo tridesetak gradjana Crne Gore, od kojih su dvadeset pet profesori i asistenti na fakultetima u Podgorici i Niksicu (deset doktora i petnaest magistara nauka), na cijem je celu izuzetno ugledni u nasim krugovima mr. Vladimir Bozovic, koji je bio inicijator te ideje. Akademska alternativa ima, za sada, svoje predstavnike u: Moskvi, Njujorku, Pitsburgu, Parizu i Melburnu. Osnovna ideja ove organizacije je data u njenoj Platformi u kojoj se jasno kaze:"Akademska alternativa je nevladina organizacija koja je osnovana sa ciljem da crnogorskom drustvu predstavi drugaciji stav, nacin razmisljanja, kompetentan i osmisljen program,..., kako bi uveli drustvo u niz promjena ciji bi krajnji cilj bilo njegovo evropsko povezivanje. AA je organizacija koja ce traziti nacin da u ovaj proces, cije je osnovno obiljezje globalno ubrzavanje, drustvo udje sa svojim korjenom i kulturnim vrijednostima, koje treba presvuci u ruho ovog vremena i zastititi od bezlicnog utapanja u amorfnu globalisticku masu". Gospodin Vladimir Bozovic je imao za kratko vrijeme sasvim dovoljno javnih nastupa, ukljucujuci i ucesce u programu formiranja ekspertsko-tehnicke prelazne vlade u Crnoj Gori, koji ce se kao ideja ponovo aktivirati u predstojecim dogadjajima. Toliko o opaskama Nikolaidisa, "pod firmom nekakve NVO", na racun Akademske alternative.
Sovinizam se sovinizmom sigurno ne izbija
Nikolaidis nije prihvatio moj predlog za otpocinjanjem polemike u uglednom nedjeljniku Monitor, u kojem se sigurno moze ozbiljno polemisati. Tamo ne prolaze tekstovi niskog nivoa profesionalizma i kulture, a visokog emotivnog naboja, koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u. Kada bi se iz tekstova koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u izbacile uvrede, etikete, citiranje onoga sto niko nije rekao i zakljuci koje je iz takvih konstrukcija izvlacio, od njegovih tekstova u CKL-u ostajao bi - cisti list. Zato je on, kao jedan od najslabijih analiticara Monitora, ubjedljivo prvo pero CKL-a. Nikolaidis kao i"dukljanska javnost" u koju spada : DANU, PEN, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja, CPC, Helsinski komitet,... predstavljaju onu malobrojnu ali bucnu grupaciju koja javnim maltretiranjem gradjana Crne Gore, obavlja funkciju sijaca magle i nacionalne netrpeljivosti. Nevazno sto su im rezultati nikakvi, sto im projekti propadaju, sto su drzeci se gesla"sovinizam se sovinizmom izbija" dosli u potpuno apsurdnu situaciju - oni ne posustaju. To su udarnici apsurdnih ideja. Sto se vise trude - to gore prolaze. Ukoliko se budu previse nervirali i sebe emotivno unosili u ostvarenje neostvarljivih projekata, pare koje dobijaju od vlasti za nesebicnu pomoc, nista im nece biti potrebne - od silnih stresova mogu prosto zdravlje izgubiti.
Vojin Grubac, Moskva, NVO Akademska Alernativa
...................................................................................................
Arhiva PCNEN 14.04.2004
RECITE NARODU DA SE JAVNOST BUNI
Prosto je interesantno kako u zadnjem Monitor-u Andrej Nikolaidis, za poraz ideje o brisanju srpskog jezika u CG, optuzuje sve: Crnogorski PEN Centar, DANU, SDP, DPS, a ne vidi u svemu tome veliki udio i svoje krivice kao - krivice ideologa, i to jako loseg ideologa.
Evo sta je u predzadnjem MONITOR-u pisao Andrej Nikolaidis :
"Rjesenje o maternjem jeziku ma kako maglovito bilo, ipak kako - tako ispravlja nepravdu po kojoj 70 posto gradjana nuzno mora svoj jezik nazivati srpskim, po nacionalnom imenu 30 posto gradjana Crne Gore . Sta to onda brine studente Srbe? To sto ce drugi studenti, oni koji nijesu Srbi, nadalje svoj jezik moci nazivati svojim nacionalnim imenom."
Daliborka Pejovic, poslanik DPS-a je u obracanju javnosti isto to rekla u sledecem obliku:
"Niti ko ukida srpski jezik, niti im ga ko oduzima. Studenti patriote i dalje ce moci svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom, ali ga svojim nece morati nazivati oni koji nijesu Srbi u Crnoj Gori".
Da bi se sve to moglo prokomentarisati potrebno je ...
Malo statistike sa popisa stanovnistva
Srba koji govore srpskim jezikom u CG ima 201 892 ( 30.01%).
Crnogoraca koji govore srpskim jezikom ima 199 490 ( 29.66%).
Kada se sumiraju Srbi i Crnogorci u CG , i od toga broja oduzmu oni koji govore srpskim jezikom dobije se da:
Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom ima 73 876 ( 10.98% )
Ostalih koji govore crnogorskim jezikom a nijesu se izjasnili kao Crnogorci ima 70962 ( 10.55%), i uglavnom se tu radi o Muslimanima -Bosnjacima. To uostalom tvrdi i Matica muslimanska CG.
Ako uzmemo u obzir da Roma u CG ima izmedju sedamnaest i dvadeset dvije hiljade, a da se samo 2875 izjasnilo kao Romi koji govore romskim jezikom, i da je svima poznato da se razlika od nekih petnaestak hiljada Roma koji su "nestali" - nalazi u grupi Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom, to je realni broj Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom negdje oko 59 000 ili 8.75% stanovnika CG . Albanaca koji govore albanski ima 7.35%, Bosnjaka koji govore bosnjacki 4.36%, Hrvata hrvatskim 0.46%. Nije se po jeziku izjasnilo 6% stanovnistva.
Iz toga slijedi ...
Tacno je sto kaze Nikolaidis da 70% stanovnistva CG svoj jezik ne mora ( i nije moralo ) zvati srpskim, ali ipak, tako ga naziva 60% stanovnistva ( 200 000 Srba i 200 000 Crnogoraca ) u CG i to dobrovoljno, bez moranja i prisiljavanja. Samim tim i kostatacije da su u zastitu srpskog jezika ustali samo studenti Srbi nije tacna. Bar polovinu iz njih cine studenti Crnogorci. Uostalom, zar tri cetvrtine gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima na zadnjem popisu stanovnistva nije izjavilo da govori srpskim jezikom!? Zar je to novost!?
Ako je Daliborka Pejovic htjela da se izbori za princip "da oni koji nijesu Srbi mogu svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom", tada je trebala podici svoj glas po pitanju krsenja ljudskih prava crnogorskih Roma na nedavno zavrsenom popisu stanovnistva. Niko se zbog toga sto se desilo nije pobunio - niti Crnogorski PEN, DANU, Helsinski komitet, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja,...
Ti veliki borci za ljudska prava su prosto cutali kao zaliveni kada Romi u CG ne samo da nijesu mogli svoj jezik da nazovu romskim, niti svoju naciju "imenom svoje nacije", nego su bili primorani da budu garavi Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Ako su ovi "borci za crnogorski jezik" odlucili da im politicko - jezicki kredo bude da svaki narod treba da govori jezikom "imena svoje nacije", tada su trebali da pocnu od sebe i da se izbore za prava Roma i jos deset posto gradjana CG, koji su na popisu izjavili da govore crnogorskim jezikom, a ne spadaju u nacionalnu kategoriju - Crnogorci, da jezik nazovu drugim imenom - imenom svoje nacije.
Crna Gora mijenja ime u Drzava !?
Po istom principu, po kojem srpski jezik moze da promjeni ime u "maternji jezik", i Crna Gora moze promijeniti ime u Drzava, a u da zagradi stoji: Crna Gora, Srbija, Bosna, Albanija, Crvena Hrvatska, Karadag, Romale - ija? Moze li se desiti da Crnu Goru svako zove ( kao sto se predlaze za jezik ) "imenom svoje nacije": Srbi da je zovu Srbijom, Hrvati -Crvenom Hrvatskom, Crnogorci - Crnom Gorom , Albanci - Albanijom ili ne? Na Crnogorskom grbu, po istoj logici ravnopravnosti, mogao bi da se pojavi ne jedan,vec tri orla: crnojevicki, nemanjicki i albanski. Pri cemu ce velicina svakog orla ( radi ravnopravnosti ) odgovarati procentualnom ucescu stanovnistva u CG , i mijenjati se sa svakim novim popisom. Tako bi orao Crnojevica zauzimao 40% ,orao Nemanjica 30% a albanski orao 7.35 % prostora grba Crne Gore.Ali, opet, mogu se osjecati naravnopravno oni koji u tim orlovima ne vide identifikaciju svoje nacije - pa je, moze biti, najbolje da grb CG bude bijeli (znaci, neutralni) krug, na kojem ce pisati GRB. Sa zastavom isto tako, svakoj naciji procentualno ucesce u povrsini zastave, pa neka svako predlaze sta mu je volja. Ako se narodi ne sloze, neka to bude zastava neutralne bijele boje na kojoj pise ZASTAVA.
Ne, to nije Kurosavin film "Kapija Rasomona", to je komicno - placevna stvarnost Crne Gore .
Dukljanska javnost protiv vecinske Crne Gore
Naravno, ne zelim reci da naspram cetiri stotine hiljada Srba i Crnogoraca u CG, koji govore srpskim jezikom, stoji sezdeset hiljada Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom. Apsolutno, ne! Protiv sezdest posto stanovnistva CG (cetiri stotine hiljada Crnogoraca i Srba), koji govori srpskim jezikom, ocigledno stoji "dukljanska javnost": DANU, Crngorski PEN, Matica crnogorska, Matica muslimanska, CPC, Institut jezikoslovlja,... Iza te "javnosti" naroda skoro da uopste i nema!? Muslimani - Bosnjaci su svoju pomoc Dukljanima odradili na popisu, i tu je kraj zrtvovanja za crnogorski jezik koji ni Crnogorci u premocnom trocetvrtinskom omjeru ne prihvataju kao svoj jezik, i ne uzimaju ga u tom smislu za ozbiljno. Romi nece umrijeti od muke zbog neafirmisanja crnogorskog jezika, jer - iako su "dobrovoljno" postali Crnogorci koji zbore crnogorski, ipak su im evo, ovih dana, dali TV emisiju koja nece ici na, popisnom, "maternjem" jeziku Roma - crnogorskom, vec na romskom jeziku. Sto se tice sezdesetak hiljada Crnogoraca koji zbore crnogorskim jezikom, znatan dio iz njih je "prozborio crnogorski" ili zbog ljubavi prema biznisu, ili prema uvazenju ka mjestu cinovnika koje im je vlast dala (a moze i oduzeti). Ako bi ovi na vlasti prozborili na jeziku plemena Zulu, taj dio populacije bi takodje prozborio na zulu jeziku. Dukljanska javnost ne shvata prostu istinu - kada je na zadnjem popisu sedamdeset pet posto Crnogoraca svoj jezik definisalo tradicionalno - srpskim jezikom, ideja o crnogorskom jeziku je potpuno propala, pa sve da su svi Muslimani, Bosnjaci, Albanci, Romi i Hrvati rekli da govore crnogorskim jezikom. Sve da je cetrdeset posto stanovnistva CG izjavilo da govori crnogorskim jezikom, nista to ne vrijedi ako samo jedna cetvrtina Crnogoraca govori crnogorskim jezikom. I nikakvog tu krsenja ljudskih prava nema - to je zdrava logika i zdravi smisao koji prirodno poistice poslije suceljavanja sa ociglednim i bezspornim apsurdom.
Krah crnogorskog jezika kao sredstva politicke manipulacije
Vojislav Nikcevic, "jezikoslov crnogorskog jezika", istice da je srpski jezik poslije stotinu pedeset godina sluzbene upotrebe u CG "zastario". Po kojoj to ideoloskoj matrici jezik uopste moze zastarjeti!? Kako jezik koji je prosao tri epohe u CG - Petrovica, Karadjordjevica i Broza, tri potpuno razna drzavna sistema - apsolutisticku monarhiju, parlamentarnu monarhiju i komunisticki sistem, tri oblika drzavno - teritorijalnog statusa- nezavisna drzava, oblast ( banovina ), socijalisticka republika u savezu sa ostalim socijalistickim republikama, moze zastarjeti za samo dvanaest godina frustracija "dukljanske javnosti"!?
Ako je srpski jezik prosao sve te razne vjekove, epohe, sisteme,..., ako danas njime govori sedamdeset pet posto gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima i svi nacionalni Srbi u Crnoj Gori, ako srpskim jezikom govori sezdeset posto stanovnistva Crne Gore koji predstavljaju, bezsporno, drzavotvorni narod Crne Gore, bez kojih Crne Gore nema kao drzave, to znaci samo jedno - srpski jezik ne samo da nije nije "zastario", vec je ostao jedna od najjacih tradicionalnih vrijednosti Crne Gore. Nasuprot tome, prica o crnogorskom jeziku ne samo da je zastarjela, za samo dvanaestak godina neuspjesnih pokusaja njegove lingvisticke prezentacije, vec je dozivjela potpuni krah kao politicka ideja i sredstvo politicke manipulacije.
Uzroci poraza !?
Nikolaidis u zadnjem Monitoru trazi gdje je uzrok poraza crnogorskog jezika, i kako kaze - "nevidjene blamaze", tvrdeci da je razlog u tome sto je "citava akcija, ..., vodjena skandalozno, ..., sramno". Dukljanska javnost, koja je u svojoj sustini ne samo preambiciozna, bucna i nelogicna, vec i oslobodjena elementarnog osjecaja realnosti - opet nista ne shvata. Ona i dalje misli - "sve se moze kad se hoce". Zato i panicno salje poruke dezorjentisanim crnogorskim vlastima, u stilu cuvene krilatice Dzonija Stulica: "Pobogu, recite narodu da se javnost buni". Korumpiranoj crnogorskoj vlasti donekle je odgovaralo dizanje takve prasine, jer se tada manje vidjela ekonomska ( i sva druga ) katastrofa u kojoj se nasla ( i nalazi ) Crna Gora. Vlast svuda pravi nacionalne revolucije osim u jednoj oblasti - nacionalnoj ekonomiji. Tu, u toj oblasti, oni ne znaju bas nista, tako da sav taj teatar cudnih ideja, a jasnih namjera, neodoljivo podsjeca na - grotesku.
Vojin Grubac , Moskva, NVO Akademska Alternativa
