SRPSKI JEZIK: Oj svijetla, zoro aparthejda

Usvajanjem crnogorskog, kao sluzbenog jezika, aktuelna vlast u Crnoj Gori je pokazala da joj je stalo do postovanja ljudskih prava gradjana, u koje spada i pravo na jezicki identitet, kao do lanjskog snijega. U ovoj ruznoj prici nijesu postradali samo etnicki Srbi i etnicki Crnogorci, vec je pukla provalija nasred Crne Gore, cije granice realno sezu do poslednjih njenih iseljenika. Udar na srpski jezik je bio udar i na pravoslavno stanovnistvo Crne Gore.
Konkretno se moze reci- ko je to uradio.
To su uradili politicari u Crnoj Gori, lideri partija pozicije i opozicije, koji se u nacionalno- jezickom smislu izjasnjavaju kao Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom. Oni su ti koji ne priznaju pravo gradjanima Crne Gore na jezicki identitet, koji svoje identitetske frustracije zele nametnuti svima oko sebe. To sto ne priznaju realnost - njihov je problem, a nas je problem sto su iskoristili vulgarni drzavni sistem da ukidaju, progone, omalovazavaju ljudska osjecanja- i to sasvim konkretno i brutalno.

Srpski jezik Srba i Crnogoraca
U Crnoj Gori zivi 468 000 pravoslavnih gradjana, od kojih su Crnogorci - 266 000, a Srbi - 202 000. U Srbiji zivi 263 000 nepriznatih crnogorskih drzavljana, od kojih su Crnogorci - 69 000, a Srbi - 194 000. Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom u Crnoj Gori ima - 67 000, a u Srbiji skoro neznatno - 262. Od 396 000 Srba i i 332 000 Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji , a koji zajedno cine 728 000 priznatih i nepriznatih crnogorskih drzavljana- crnogorskim jezikom govori oko 67 500 ljudi, a srpskim oko 660 500. Nacionalno jezicki predstavnici 67 500 pravoslavnih Crnogoraca u vlasti i dijelu opozicije Crne Gore su, znaci , beskrupulozno pogazili jezicka prava 660 000 etnickih Srba i Crnogoraca koji zive u Crnoj Gori i Srbiji. Sa drzavljanima koji zive izvan granica ove dvije drzave brojka moze preci cak 700 000. Moze se, bez pretjerivanja, reci da je obim diskriminacije bio drasticnih razmjera.
Na drugoj strani, 55 odsto crnogorskih Hrvata i preko 70 odsto crnogorskih Bosnjaka - Muslimana izjavili su na popisu da govore - crnogorskim jezikom. Crnogorski jezik je, dakle, trebao biti definisan kao nacionalni jezik ovih manjinskih naroda u Crnoj Gori, i manjeg dijela etnickih Crnogoraca. A srpski jezik, koji je jezik Srba i Crnogoraca, dvije najbrojnije etnicke skupine Crne Gore - obavezno je morao biti sluzbeni. U Ustavu se desila obrnuta situacija, za sluzbeni je proglasen crnogorski jezik, a srpski jezik stavljen na nedostojni nivo po svom znacenju, u red sa: bosanskim, albanskim i hrvatskim.
Muslimani i Bosnjaci se nijesu bunili sto im za nacionalni jezik nije priznat crnogorski- kojim govore dvotrecinskom vecinom, pa cak ni bosnjacki- kojim govori trecina te populacije. Priznat im je bosanski jezik- kojim ne govore, po zadnjem popisu. Hrvatima je priznat za nacionalni jezik hrvatski, iako manjina Hrvata govori tim jezikom- i oni se, takodje, nijesu bunili.

Sadizam u funkciji kaifa
Sva politicka aritmetika ovakvog, bizarnog odnosa ka identitetu svojih gradjana je vrlo jasna. Konkretne politicke licnosti koje su zeljele da naskode pravoslavnom narodu Crne Gore su: Nebojsa Medojevic, Ranko Krivokapic i Miodrag Zivkovic. To su tri jezicka pendreka Crne Gore, koji se predstavljaju kao evropske laste demokratskih ideja.
DPS je u svoj ovoj prici gojazni dzin, koji za racun ocuvanja svoje debljine pristaje i na sado-mazo igre. Milo Djukanovic i Svetozar Marovic pristaju da im Ranko Krivokapic zavrce ruke, trazeci diskriminaciju gradjana na nacionaloj i jezickoj osnovi u zamjenu za cutanje po pitanju biznis igara vrha DPS. DPS siri biznis, SDP siri diskriminaciju - svi su zadovoljni! Pustos i haos po pitanju ekonomije i postovanja ljudskih prava je rezultat takvog dila.
U svoj toj groteski pojavljuju se Nebojsa Medojevic i Miodrag Zivkovic iz "opozocije", pomazuci ultranacionalisti Ranku Krivokapicu u zavrtanju ruku Sveto-milu. Sto se tice lidera LP to je bilo ocekivano, sto se tice Medojevica to se nije moglo sasvim ocekivati. Izmedju niskih pobuda i postovanja realnosti - Medojevic je izbrao ovo prvo.
I tako, DPS je "slomljen" u ovoj politickoj djiu -djicu farsi, donosi diskriminatorski ustav, baca srpski jezik Srba i Crnogoraca na smetliste, i zadovoljno trlja ruke - jer dobija odrijesene ruke za nove "biznis uspjehe".
DPS je zadovoljio azdaje ekstremizma, politicke Frankestajne koji ne traze novo ruho, deblji budjelar ili akcije Prve banke, sto je rezervisano za DPS, vec nove identitetske organe koje ce im prisivati DPS otkidajuci ih od drugih. A svi zajedno vole Crnu Goru, sto je i logicno, jer je ona postala Eldorado za perverzne i bezocne, koji kolicinom sadisticke boli koju zadaju okruzenju - mjere svoj kaif. I jos se cude- zasto par stotina hiljada gradjana Crne Gore zele pasose drugih drzava? Pa vjerovatno traze zato sto su te druge- ipak drzave!

Tekstovi u PCNEN - o Brkovicu , Vesovicu, Nikolaidisu

Smislene halucinacije Brkovicevih zombija

Dok promoter terorizma Jevrem Brkovic poziva na stvaranje teroristicke organizacije COP, koja ce "zapaliti " Beograd i Brisel, zapoceti likvidacije visokih cinovnika Evropske unije, to se njegovi zombirani sljedbenici sa uzasom pitaju "Sprema li se Crnoj Gori uzas"? Ma kakvi, kakav uzas!? Zar se moze uzasom smatrati ukoliko, sluzeci se poslednjim teroristickim instrukcijama Brkovica sa stranica CKL-a, neko od Brkovicevih sledbenika napravi gomilu leseva od Solane, Kristine Galjak, Bote, Bareta, ..., u sred Podgorice? Zbilja, a sta ako fanaticni ludaci, koji se nijesu najeli bunike vec citali tekstove "prvih pera" teroristicke knjizevnosti sa stranica "Crnogorskog" knjizevnog lista, pobiju predstavnike konzularnih predstavnistava u Podgorici, onih koji ne podrzavaju politicko - drzavne koncepte "akademika" Brkovica? Moze biti da zombirani Brkovicevi sljedbenici nece to smatrati "uzasom za Crnu Goru", vec "antickom tragedijom" terorista COP-a koju ce, svakako, opisati sam Jevrem Brkovic, sa pristojnog odstojanja, u svojim - "komitskim baladama"!? A zasto, sa pristojnog odstojanja?!

Brkovic - strasljivi ideolog terora

Jevrem Brkovic je pocetkom devedesetih godina proslog vijeka, sa pocetkom gradjanskih ratova, otisao iz Crne Gore u Hrvatsku u dobrovoljno izbjeglistvo. Razlog je - strah od "srpskih terorista". Time je pokazao da mu je sopstveni zivot jako dragocjen, ali i da ne bi polozio sopstveni zivot za ideje koje zastupa. Znaci, covjek koji ne bi polozio zivot za ideje koje zastupa (a pogotovo ne od terorista) otvoreno huska, kroz ideju stvaranje teroristickog COP-a, da neko drugi polozi zivot za njegove ideje - kroz nasilje terorizma. I, ukoliko njegovi zombiji, sovinisti u odjezdi altruizma, dignu u vazduh tramvaj, autobus, avion ili voz u Beogradu ili Briselu, sa svim zenama, djecom, starcima i odraslima koji se u njima nadju, dobice od Brkovica oreol komitske slave, jer su unistili one koji "mrze sve crnogorsko" i momentalno ce uci u "teroristicku baladu", jer Brkovic ne voli "guslarsko crnogorstvo". Da li neko normalan moze zamisliti "baladu", za koju Brkovic nalazi inspiraciju u zlocinu nad gradjanima Beograda, Brisela, nad cinovnicima EU, u kojoj se hvali "junastvo" terorista COP-a!? Izgleda da njegovi zombiji za takve balade imaju puno razumijevanja i opravdanja .

"Zlocinacka nacija" po CKL klasifikaciji

Da je jedna nacija na "prvom zboru" svih "knjizevnika sovinizma", koji pisu za "Crnogorski" knjizevni list, proglasena "zlocinackom", a naravno radi se o Srbima, to svi znamo. Medjutim, principe po kojima se bilo koja (neka) nacija moze nazvati zlocinackom - niko od "knjizevnika CKL sovinizma" jos nije pobrojao. Da je kojim slucajem neko od njih to uradio, moglo bi se desiti da se, po tim istim opstim principima, Muslimani, Bosnjaci, Hrvati, Albanci takodje nadju u grupi - zlocinackih naroda. Ako bi "knjizevnici sovinizma" ustanovili dopunske principe po kojima se moze odrediti - ko je medju "zlocinackom narodima" vise ili manje "zlocinacki", moglo bi se desiti svasta. Moze biti, da bi po tim opstim principima "knjizevnika CKL sovinizma" Hrvati, zbog zlocina u Jasenovcu i Gradiski, dobili pocasno mjesto "zlocinackog naroda", jer su ti zlocini premasili sve zlocine koje su ucinjeli Srbi, Muslimani i Albanci zajedno u citavoj istoriji? Ako se uzmu u obzir rezultati zlocina Otomanske imperije mogli bi to "pocasno mjesto" lako zauzeti Bosnjaci, Albanci, ..., zbog Prvog i Drugog svjetskog rata - Njemci i Austrijanci, zbog Dusanovog carstva - Srbi!? Ko zna sto bi bilo da principa ima, ali s obzirom na to da ih nema, ideolog i duhovni vodja CKL terorizma - Jevrem Brkovic i njegovi zombiji, svo zlo ovoga svijeta pripisuju Srbima, ali, hvala Bogu, i ne samo njima..."Zlocinacka nacija" se siri Da su, za "velika altruisticka pera" fasistoidnog CKL-a, Srbi sa svojom djecom, zenama, starcima..., zlocinci - jasno je. Jedan Brkovicev zombi bi to definisao ovako - "pripadnici zlocinackog naroda". Kakva velikoljepna zombi - krilatica! Veliki pomak, nesto kao "veliki prasak", se desio onoga momenta kada su ideolozi CKL fasizma grupi od 200 000 zlocinackih Srba u Crnoj Gori, dodali jos 200 000 zlocinackih Crnogoraca koji govore srpskim jezikom. Tako se u Crnoj Gori broj pripadnika "zlocinackih naroda" popeo na 400 000. I tu se nije stalo, jer, kad mrznja krene - kraja nema. Zlocinackom narodu su poslednji pripisani i Crnogorci koji zbore crnogorskim jezikom - a koji su protiv MIla Djukanovica. Iskreno govoreci, kada bi zombirane Brkoviceve pristalice, ali i samog " akademika terorizma", upitali ko je su sledecih grupa - Srba, Crnogoraca koji govore srpskim jezikom ili Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom (a protiv su Mila Djukanovica - "najzlocinackiji", oni sigurno ne bi znali odgovoriti. Odgovor bi bio, vjerovatno - svi!Duhovni "mag" terorizma COP-a - Jevrem Brkovic, zasticen vozilom i telohraniteljem crnogorskih republickih organa (ako mu to nijesu u medjuvremenu oduzeli ), planira "medjunarodne aktivnosti" uz "osluskivanje" svojih smislenih halucinacija. Zbilja, kuda da uputi i da udari sa teroristima COP-a "akademik" Brkovic - po Briselu, Beogradu ili Solani, konzulatima ili Kristini Galjak? Ciju "anticku tragediju" da opjeva u "teroristickim baladama", dok mu zombirani sljedbenici terorizma drze mastionicu...?

Vojin Grubac, Pcnen, 13.septembar.2004.g.

............................................

Granice jezika, i religija, se ne poklapaju sa politickim granicama

Gospodine Martinovicu, svakako cemo se sloziti da je bilo kakvo ugrozavanje zivota ljudi na politickoj, ili bilo kojoj drugoj osnovi, nesto jako opasno. Nesto od toga se moze ignorisati, nesto ne moze. Ali, ukoliko elementi ugrozavanja poticu od osoba, ili organizacija, koje imaju odredjeni uticaj na vlast - to je razlog za ozbiljniju reakciju. Naravno, nezavisno od toga da li te organizacije, ili osobe, to rade javno ili anonimno. Kada to neko radi anonimno - to je znak da ga je strah od posledica, kada to radi javno - to je znak da sebe smatra nedodirljivim i zasticenim. Izjava Brkovica je registrovana u svim predstavnistvima onih centara moci koji intezivno posmatraju sve procese koji se desavaju na Balkanu. Njima se zbog toga ne dize pritisak i oni se toga, naravno, ne plase, ali, onoga momenta kada im bude potrebno da izvrse odredjeni pritisak na aktuelnu crnogorsku vlast, ta fascikla ce se sigurno naci na stolu. Dozvolite da zakljucim da aktuelna crnogorska vlast sebi veze ruke skoro na svakom koraku, a ovo je samo jedan element toga politickog bumeranga. Sa time bih i zatvorio ovu temu.Vasu poentu oko jezika sam razumio. Meni je vasa pozicija kristalno jasna. Stoga, dozvolite da predjem od polemickog tona, na iznosenje sopstvenog misljenja po tom pitanju. Procjenjujem da je to efektniji put za razmjenu informacija, od proste polemicke diskusije.Granice jezikaGranice jezika, i religija, se ne poklapaju sa politickim granicama drzava. Granice nacija se, vrlo cesto, ne poklapaju niti sa politickim, niti sa jezickim granicama. Svjedoci tome su mocni jezici kao sto su engleski, spanski, portugalski, njemacki, ruski, ... Oni su u regionima u kojima se govore dio kulture, i dio tradicije. Svako pomjeranje odnosa prema jeziku, kao dijelu kulture i tradicije, a ne samo proste komunikacije, moze srusiti tradiciju u cjelosti.Nijesu potrebni lingvisti da bismo primijetili neke ociglednosti po pitanju jezika kojim se govori u Crnoj Gori. Jezik kojim se govori u Niksicu je ocigledno blizi jeziku kojim se govori u Hercegovini nego na Cetinju. Jezik kojim se govori u Bijelom Polju je blizi jeziku koji se govori u Novom Pazaru nego u, vrlo bliskim, Pljevljima ili, nesto daljem, Niksicu. A opet, jezik kojim se govori u Boki Kotorskoj je nesto blizi jeziku koji se govori u Trebinju nego onome u Niksicu ili Bileci, iako je u ta cetiri grada jezik blizi u odnosu na onaj kojim se govori u Podgorici ili Beranama. Nije potrebna neka posebna logika da se shvati, da lingvisti ne mogu naci neke posebne osnove da bi odvojili jezik kojim se govori u Crnoj Gori od ostatka srpskog jezika. Zbog svega toga lingvisti i cute jer - nemaju sta reci. Uostalom, zanemarite politicke granice i pokusajte po logici, po ociglednosti slicnosti koju sami primjecujemo bez lingvista, da stvorite bilo koji novi jezik u Crnoj Gori. Ogradite tu teritoriju i vidjecete da ste je uspjeli "rastegnuti" na samo trecinu teritorije politickih granica Crne Gore.Nakaradna jezicka politikaPoliticko insistiranje na formiranju novog naziva jezika u Crnoj Gori je doslo u sudar sa onim sto sam vec iznio, ali i sa tradicijom. Ta politika je dosla u sudar i sa zadnjim popisom stanovnistva, gdje se od ukupnog broja Srba i Crnogoraca (470 000 ) 85% izjasnilo da govori tradicionalnim - srpskim jezikom, a 15 % novim crnogorskim jezikom. Aktuelna vlast je otisla i radikalni korak naprijed, ukinula je u skolama naziv predmeta Srpski jezik i knjizevnost jer to, navodno, smeta onima koji ne govore srpskim jezikom. Nije im palo na pamet da pitaju 85 % Srba i Crnogoraca (400 000) u Crnoj Gori, koji cine ukupno 60% stanovnistva Crne Gore, da li oni pristaju da se predmet pod tim nazivom ukine u skolama? Ukoliko ogromna vecina drzavotvornog naroda to ne zeli (koristeci svoje demokratsko pravo na takvo rjesenje), postoji demokratski izlaz - otvaranje skola na crnogorskom, bosnjackom, bosanskom, hrvatskom jeziku. Ako je aktuelna crnogorska vlast dovela do podjele naroda na jezickoj osnovi, ruseci visevjekovnu tradiciju srpskog jezika u Crnoj Gori, red je da se medjusobno jezicki suprostavljene grupe naroda i fizicki razdvoje kroz razne skole na svim mogucim nazivima jezika koji se pojavljuju, ili ce se pojaviti. Medjutim, ovoj vlasti je izgleda vazno da taj konflikt unese u skole (sto je i uradila) i da djecu iskoristi u politicke svrhe. Ako tome dodamo cinjenicu da u vjerski mjesovitim sredinama: Pljevlja, Berane, Bar, Bijelo Polje od onih gradjana koji govore crnogorskim jezikom 95% cine gradjani muslimanske vjeroispovjesti, u Podgorici polovinu od onih koji "govore" crnogorskim jezikom takodje predstavljaju gradjani slovenskog naroda muslimanske vjeroispovjesti, a u Tivtu 90 % onih koji "govore" crnogorskim jezikom su djeca hrvatske nacionalnosti - sve je jasno. U svim tim opstinama su Srbi i Crnogorci apsolutna nacionalna vecina i listom govore - tradicionalnim (i sluzbenim) srpskim jezikom. U Rozaju, koje je 85 % naseljeno slovenskim narodom muslimanske vjeroispovjesti, desilo se jezicko "cudo". Muslimanski narod u Rozaju se ovako izjasnio: bosanskim jezikom - 62%, bosnjackim jezikom 22%, crnogorskim jezikom - 21% a srpsko-hrvatskim (srpskim) - 5% . To se jednom rijecju moze nazvati - jezicki haos. Svi ovi primjeri su dovoljno upecatljiv dokaz tih konkretnih "efekata" nove jezicke politike i cudnih eksperimenata sa jezikom. Komentar, gospodine Martinovicu, ovaj put, necu davati.I na kraju ...I na kraju, gospodine Martinovicu, zelim reci sledece - smatram vas korektnim, logicnim i jako sadrzajnim sagovornikom. Uvijek ce mi biti zadovoljstvo sa vama razmijeniti stavove i misljenja koja ce, svakako, vrlo cesto biti i oprecna. Tim prije ce, slozicete se, i razgovor biti interesantniji. Zar se moze polemisati sa istomisljenicima? Takodje, smatram da je jako vazno, da u nasoj medjusobnoj komunikaciji zadrzimo visoki nivo obostrane korektnosti i uvazavanja, koji smo vec sada postigli, i to sa lakocom. Ja, naravno, zelim ovaj dio prostora, koji sam pomalo uzurpirao, prepustiti i onima koji zele, vidim, iznijeti svoja "konstruktivna misljenja" u komunikaciji sa nekima drugima, pokazujuci nam bar djelic svoje logicke misli. U tom smislu prepustam vam, gospodine Martinovicu, da zavrsite, ovu nasu razmjenu misljenja, pa da se opet (i uskoro ) nadjemo na stranicama uglednog PCNEN-a. Ukoliko bude potrebe za nekim pojasnjenjima oko ovog teksta, ja se mogu javiti jos jednom. Moze biti sa, eventualnim, nevelikim zakasnjenjem. Pozdrav.

Vojin Grubac, Pcnen, 14. septembar 2004.

.................................................................

Marko Vesovic - nemusti jezikoborac

Samo u totalitarnim, auticnim, sistemima Gebelsova - "sto puta ponovljena laz - pocinje da lici na istinu". U polutotalitarnim sistemima ta, do dosade ponavljana laz, moze liciti jedino na - nadrealisticki idiotizam. U predzadnjem broju Monitora, u tekstu

"Jezikobranitelji" (http://www.pcnen.com/drugi/index.php?a=show&vid=3821), Marko Vesovic postavlja pitanje: "Srbima u Crnoj Gori niko ne brani da svoj jezik nazivaju kako hoce, pa me zanima: za sta se jezikobranitelji bore? U ime Srba (Ko mu daje to pravo?!) on potom i odgovara: "Za svoje sveto pravo da odlucuju kako ce nesrbi svoj jezik zvati."

Kako svoj jezik Ne nazvati!?

Po Marku Vesovicu, u opstoj "crnogorskoj" DPS-SDP "slobodi", koja danas beskonacno vlada crnogorskim prostranstvima - Srbi u Crnoj Gori su mogli svoj jezik slobodno nazvati "kako hoce", te samim tim slobodno odluciti da ga uopste Ne nazovu srpskim jezikom. Teoretski se tako nesto, moze biti, moglo desiti. Naravno, pitanje je da li takvo pravo koje je, "siroko dao", Srbima (da svoj jezik Ne nazovu srpskim, vec kako hoce), Vesovic daje i drugim narodima u Crnoj Gori?! Da li, po Vesovicu, Crnogorci mogu slobodno svoj jezik da Ne nazovu crnogorskim, Hrvati da ga Ne nazovu hrvatskim, a Muslimani - Bosnjaci, analogno, da ga Ne nazovu - bosnjackim ili bosanskim?Ako ti narodi u Crnoj Gori, uopste, mogu imati takvu slobodu, postavlja se pitanje - da li Marko Vesovic, slucajno!?, zna da su na zadnjem popisu stanovnistva u Crnoj Gori - Crnogorci slobodno odlucili da svoj jezik Ne nazovu crnogorskim, Hrvati da ga Ne nazovu hrvatskim, a crnogorski Sloveni muslimanske vjeroispovjesti (Muslimani, Bosnjaci, Crnogorci - muslimanske vjere, nacionalno neopredjeljeni gradjani koji pripadaju "muslimanskom kulturnom krugu", itd. ) - odlucili da svoj jezik takodje Ne nazovu bosnjackim!? Samo manji dio ta tri naroda je slobodno odlucio da poslusa konfuzni crnogorski politicki vrh - da se jezik treba nazvati ili "imenom svoje nacije" ili, sto je jos cudnije - "imenom svoje drzave"!? Teoretski se jezik, moze biti, mogao nazvati "kako hoces" - sto bi rekao Vesovic... "imenom svoje rijeke ili planine", imenom svoje mjesne zajednice ili ulice", "imenom svoje supruge ili taste", medjutim, realnost je pokazala nesto sasvim drugo.

"Ugnjeteni nesrbi", sa maternjim - srpskim!?

Kada Vesovic optuzuje 200 000 Srba u Crnoj Gori, i "jezikobranitelje" srpskog jezika, da se oni bore "za svoje sveto pravo da odlucuju kako ce nesrbi svoj jezik zvati", reklo bi se da je Vesovic u svojoj sustini zaista veliki i iskreni borac za prava "nesrba" u Crnoj Gori?! Medjutim, kada se uzme u obzir da medju tim "nesrbima" u Crnoj Gori ogromnih, i brojnih, dvjesta hiljada Crnogoraca govori - srpskim jezikom, postavlja se pitanje da li Vesovic treba "nesrbe" da brani od Srba ili - od "nesrba koji zbore srpski"? I zaista - kako "nesrbe koji ne zbore srpski", zastititi od 200 000 drzavotvornih nesrba - Crnogoraca koji govore srpskim jezikom?! Mnogo lakse ih je, izgleda, zastiti od 200 000 Srba, nego od 200 000 Crnogoraca koji govore srpskim jezikom!?Zaista se tesko, izgleda, Marku Vesovicu pomiriti sa cinjenicom da, u Crnoj Gori, osim 200 000 Srba, jos pride 200 000 Crnogoraca govori - srpskim jezikom. Da tih 400 000 drzavotvornih gradjana cine - 85% od ukupnog broja drzavotvornih Crnogoraca i Srba, ili, skoro, prevashodnih - dvije trecine gradjana Crne Gore. Vesovic ne moze shvatiti da medju "jezikobraniteljima", vjekovima tradicionalnog srpskog jezika u Crnoj Gori - jednu polovinu cine nacionalni Srbi, a drugu polovinu nacionalni Crnogorci. Vesovic ne zeli prihvatiti istinu da se danas za, vjekovima tradicionalni, srpski jezik u Crnoj Gori jednakom zestinom bore i Crnogorci i Srbi. Vesovic bjezi od fakta da 200 000 ili 75% nacionalnih Crnogoraca u Crnoj Gori (od oko 270 000 gradjana ) - zbori srpski, i da su po svojoj slobodnoj volji odlucili da svoj jezik Ne nazovu crnogorskim.

"Ugnjeteni nesrbi " sa maternjim crnogorskim!?

Slovenski narod muslimanske vjeroispovjesti ( Muslimani - Bosnjaci, Crnogorci muslimanske vjere,...) su takodje vecinski odlucili da svoj jezik Ne nazovu svojim "bosnjacko - bosanskim imenom " .U velikoj vecini, preko 60% gradjana te populacije, nazvalo je jezik kojim govori - crnogorskim ( dakle, jezikom druge nacije, crnogorske - koja govori srpskim jezikom ), a ostali... 26% bosnjackim, 12% bosanskim. Hrvati u Crnoj Gori su, za veliko cudo, takodje, vecinski odlucili ( preko 52 % te gradjanske populacije ) da i oni Ne govore hrvatskim, vec da - zbore crnogorskim jezikom ?! Muslimanski i hrvatski narod u Crnoj Gori je " prozborio crnogorskim jezikom" uslisivsi velike molbe i preklinjanja Kujovica, Vukovica, Ilickovica, Krivokapica,... Samo Crnogorci ( bas kao i Srbi ) nijesu htjeli da ucestvuju u tom eksperimentu, u toj farsi, u tom potpunom bezobrazluku - drzeci se i dalje provjerenih tradicionalnih vrijednosti u koje spada, naravno, tradicionalni srpski jezik Crne Gore.

"Velikosrpski bezobrazluk " Crnogoraca i Srba

Kada Marko Vesovic, u tom haoticnom tekstu - klasicnom pamfletu, "Jezikobranitelji", borbu za velike i casne tradicionalne vrijednosti Crne Gore, u koje bezsporno spada i srpski jezik, izmedju ostaloga naziva "eksplozijom srpskog bezobrazluka" - vjerovatno misli na "srpski bezobrazluk" 200 000 Crnogoraca i 200 000 Srba u Crnoj Gori, koji su svoj maternji jezik nazvali prosto -srpskim!? Ocigledno DA - Radi se o tradicionalno srpskom bezobrazluku kojeg je ustolicila loza Petrovica u Crnoj Gori, i ne samo ona, jer, radi se o vjekovnom srpskom bezobrazluku Crne Gore, bez koje Crne Gore ne bi ni bilo!

Muslimani kao "moneta za potkusurivanje"

Upravo zato, kada Vesovic, u tom tekstu "o jeziku", napominje gradanima "muslimanskog kulturnog kruga", u Crnoj Gori, da "od 120 dzamija, koliko ih nekad bjese u Beogradu, Srbi zapalili poslednju" - on im daje informaciju, i salje jasnu poruku, da je borba protiv srpskog jezika u Crnoj Gori nemoguca bez njih! Upravo u tom duhu predsjednik Matice muslimanske u Crnoj Gori dr. Avdul Kurpejovic salje borbene poruke crnogorsko - srpskoj javnosti Crne Gore da "i Muslimani, kao i Crnogorci, govore crnogorskim jezikom", i naravno, bas kao i Vesovic, ne prihvata cinjenicu da u Crnoj Gori Crnogorci govore srpskim jezikom, a da "crnogorskim jezikom" govore ne samo Muslimani, vec i Bosnjaci, pa cak da je, cak, vise Bosnjaka koji govore crnogorskim jezikom, nego Muslimana koji "zbore crnogorski".Kakav tuzni put ima "ubjedjivanje" muslimanskog naroda u Crnoj Gori, od strane Vesovica i slicnih, da oni trebaju da govore - crnogorskim jezikom, ilustrativno pokazuje dogadjaj koje su prenijele podgoricke "Vijesti" 03.11.04. u tekstu "U Rozajama promovisan prvi udzbenik bosanskog jezika". Bosnjacko nacionalno vijece je u Rozajama, tom prilikom, promovisalo udzbenik "Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture". Tom prilikom je njihov predsjednik, gospodin Esad Dzudzevic, rekao, naglasio, i istakao - "Imamo Srecnu Okolnost da ovim Procesom Pomazemo i crnogorskom narodu da i oni uzmu To Pravo koje se zove Imenovanje ili Samoimenovanje svojeg....jezika." To sto je rekao Dzudzevic rekao je Vesovic kroz sintagmu, i pravo - nazivati sto hoces kako kako hoces. Dzudzovic, Kurpejovic i Vesovic bi, prije svega, trebali u " tom Procesu" da pomognu - sebi, jer... Izgleda da ce djeca pripadnika slovenskog naroda islamske vjeroispovjesti u Crnoj Gori (tesko je ispravno definisati nacionalno i jezicko rasulo ovog naroda u Crnoj Gori), Backovicev predmet - "Maternji jezik i knjizevnost" da uce iz udzbenika - "Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture", da bi, na kraju, po Vesovicevom sistemu - "nazivaj kako hoces", upisali u djacke knjizice da se taj predmet, koji su "izucavali", zove - "Crnogorski jezik i knjizevnost ", ili "Bosnjacki jezik i knjizevnost", ili "Bosanski jezik i knjizevnost" ili "Muslimanski jezik i knjizevnosti" ("imenom svoje nacije")!?

Ko hrani bunikom nacionalne manjine u Crnoj Gori?

To sto se dogadja oko jezika je samo dokaz da, ne samo u jezickom smislu, vec i u smislu drzavnog statusa Crne Gore, ne samo kompletna sadasnja crnogorska vlast, vec i osobe kao sto su Vesovic, Kurpejovic, Nikolaidis, Brkovic..., svojski i neumorno - Bunikom hrane nacionalne manjine u Crnoj Gori. Zar ovim personama nije zao crnogorskih Muslimana, Hrvata, Bosnjaka koji su se u tim turbulencijama prosto izgubili te su, apsolutno nelogicno - "prozborili crnogorski", dok su Crnogorci (bas kao i Srbi), na drugoj strani, prirodno, poslali jasnu poruku nacionalnim manjinama (i ne samo njima ), da oni i dalje govore - srpskim jezikom?
I zaista, ko od ovih "jastrebova", zbog politike huskanja nacionalih manjina na Crnogorce i Srbe u Crnoj Gori, moze Upravo Sad da preuzme odgovornost za eventualne posledice te nakaradne, drzavne, ekstremisticke politike, i za sudbinu tih nacionalnih manjina. Moze biti da ta gospoda zele da zrtvuju nacionalne manjine u Crnoj Gori, da bi njihovom zrtvom pokazali da su Srbi - "ruzni, prljavi i zli"!?... Pri cemu ce, naravno, pod tim "ruznim, prljavim i zlim Srbima" - podrazumijevati 200 000 Crnogoraca i 200 000 Srba u Crnoj Gori - kojima se zaista ne svidja da neko pravi rasomonijadu od klasicnih tradicionalnih vrijedosti Crne Gore. U tom smislu su i niksicki profesori samo jedan nepatvoreni egzemplar svog naroda, jedna izuzetno vrijedna cestica, brojnih 400 000 gradjana Crne Gore, koji na sadasnju vlast Crne Gore (tesko se ona moze nazvati crnogorskom (po kom principu!?), jer ona nikoga i ne predstavlja - u nacionalnom smislu) gleda sa apsolutnim, beskonacnim, prezirom! Upravo zato je i potpuni raspad aparata vlasti u Crnoj Gori nesto sto se moze ocekivati kao posledica objektivne realnosti, tvrdoglavog i upornog odbijanja suocavanja sa necim sto se naziva - ociglednost, ili, potpuna realnost.

Vojin Grubac, savjetnik za spoljnu politiku predsjednika SNS-a

pcnen, 06. Novembar 2004.g.

........................................................

 RECITE NARODU DA SE JAVNOST BUNI

Prosto je interesantno kako u zadnjem Monitor-u Andrej Nikolaidis, za poraz ideje o brisanju srpskog jezika u CG, optuzuje sve: Crnogorski PEN Centar,DANU, SDP, DPS, a ne vidi u svemu tome veliki udio i svoje krivice kao - krivice ideologa I to jako loseg ideologa. Evo sta je u predzadnjem MONITOR-u pisao Andrej Nikolaidis :
"Rjesenje o maternjem jeziku ma kako maglovito bilo, ipak kako -tako ispravlja nepravdu po kojoj 70 posto gradjana nuzno mora svoj jezik nazivati srpskim, po nacionalnom imenu 30 posto gradjana Crne Gore ."
"Sta to onda brine studente Srbe? To sto ce drugi studenti, oni koji nijesu Srbi, nadalje svoj jezik moci nazivati svojim nacionalnim imenom."
Daliborka Pejovic, poslanik DPS-a je u obracanju javnosti isto to rekla u sledecem obliku:
"Niti ko ukida srpski jezik, niti im ga ko oduzima.Studenti patriote i dalje ce moci svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom, ali ga svojim nece morati nazivati oni koji nijesu Srbi u Crnoj Gori".
Da bi se sve to moglo prokomentarisati potrebno je ...
Malo statistike sa popisa stanovnistva
Srba koji govore srpskim jezikom u CG ima 201 892 ( 30.01%)
Crnogoraca koji govore srpskim jezikom ima 199 490 ( 29.66%)
Kada se sumiraju Srbi i Crnogorci u CG , i od toga broja oduzmu oni koji govore srpskim jezikom dobije se da:
Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom ima 73 876 ( 10.98% )
Ostalih koji govore crnogorskim jezikom a nijesu se izjasnili kao Crnogorci ima 70962 ( 10.55%), i uglavnom se tu radi o Muslimanima -Bosnjacima.To uostalom tvrdi i Matica muslimanska CG .
Ako uzmemo u obzir da Roma u CG ima izmedju sedamnaest i dvadeset dvije hiljade, a da se samo 2875 izjasnilo kao Romi koji govore romskim jezikom, i da je svima poznato da se razlika od nekih petnaestak hiljada Roma koji su "nestali" - nalazi u grupi Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom, to je realni broj Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom negdje oko 59 000 ili 8.75% stanovnika CG .Albanaca koji govore albanski ima 7.35% Bosnjaka koji govore bosnjacki 4.36%, Hrvata hrvatskim 0.46%.Nije se po jeziku izjasnilo 6% stanovnistva.

Iz toga slijedi ...

Tacno je sto kaze Nikolaidis da 70% stanovnistva CG svoj jezik ne mora ( i nije moralo ) zvati srpskim, ali ipak, tako ga naziva 60% stanovnistva ( 200 000 Srba i 200 000 Crnogoraca ) u CG i to dobrovoljno, bez moranja i prisiljavanja.Samim tim i kostatacije da su u zastitu srpskog jezika ustali samo studenti Srbi nije tacna. Bar polovinu iz njih cine studenti Crnogorci. Uostalom, zar tri cetvrtine gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima, na zadnjem popisu stanovnistva nije izjavilo da govori srpskim jezikom!? Zar je to novost!?
Ako je Daliborka Pejovic htjela da se izbori za princip "da oni koji nijesu Srbi mogu svoj jezik nazivati svojim nacionalnim imenom",tada je trebala podici svoj glas po pitanju krsenja ljudskih prava crnogorskih Roma na nedavno zavrsenom popisu stanovnistva. Niko se zbog toga sto se desilo nije pobunio - niti PEN, DANU, Helsinski komitet, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja ...Ti veliki borci za ljudska prava su prosto cutali kao zaliveni kada Romi u CG ne samo da nijesu mogli svoj jezik da nazovu romskim, niti svoju naciju "imenom svoje nacije", nego su bili primorani da budu garavi Crnogorci koji govore crnogorskim jezikom.Ako su ovi "borci za crnogorski jezik" odlucili da im politicko -jezicki kredo bude da svaki narod treba da govori jezikom "imena svoje nacije", tada su trebali da pocnu od sebe i da se izbore za prava Roma i jos deset posto gradjana CG, koji su na popisu izjavili da govore crnogorskim jezikom, a ne spadaju u nacionalnu kategoriju - Crnogorac, da jezik nazovu drugim imenom - imenom svoje nacije.

Crna Gora mijenja ime u Drzava !?

Po istom principu, po kojem srpski jezik moze da promjeni ime u "maternji jezik" , i Crna Gora moze promijeniti ime u Drzava, a u da zagradi stoji: Crna Gora, Srbija, Bosna, Albanija,Crvena Hrvatska, Karadag, Romale - ija ? Moze li se desiti da Crnu Goru svako zove ( kao sto se predlaze za jezik ) "imenom svoje nacije": Srbi da je zovu Srbijom, Hrvati -Crvenom Hrvatskom, Crnogorci - Crnom Gorom , Albanci - Albanijom ili ne? Na Crnogorskom grbu, po istoj logici ravnopravnosti, mogao bi da se pojavi ne jedan,vec tri orla: crnojevicki, nemanjicki i albanski. Pri cemu ce velicina svakog orla ( radi ravnopravnosti ) odgovarati procentualnom ucescu stanovnistva u CG , i mijenjati se sa svakim novim popisom. Tako bi orao Crnojevica zauzimao 40% ,orao Nemanjica 30% a albanski orao 7.35 % prostora grba Crne Gore.Ali, opet, mogu se osjecati naravnopravno oni koji u tim orlovima ne vide identifikaciju svoje nacije - pa je, moze biti, najbolje da grb CG bude bijeli ( znaci neutralni ) krug, na kojem ce pisati GRB. Sa zastavom isto tako, svakoj naciji procentualno ucesce u povrsini zastave, pa neka svako predlaze sta mu je volja. Ako se narodi ne sloze, neka to bude zastava neutralne bijele boje na kojoj pise ZASTAVA. Ne, to nije Kurosavin film "Kapija Rasomona"; to je komicno - placevna stvarnost Crne Gore .

Dukljanska javnost protiv vecinske Crne Gore

Naravno, ne zelim reci da naspram cetiri stotine hiljada Srba i Crnogoraca u CG, koji govore srpskim jezikom, stoji sezdeset hiljada Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom. Apsolutno, ne! Protiv sezdest posto stanovnistva CG ( cetiri stotine hiljada Crnogoraca i Srba), koji govori srpskim jezikom, ocigledno stoji "dukljanska javnost": DANU,PEN, Matica crnogorska,Matica muslimanska,CPC, Institut jezikoslovlja ...Iza te "javnosti" naroda skoro da uopste i nema!? Muslimani - Bosnjaci su svoju pomoc Dukljanima odradili na popisu, i tu je kraj zrtvovanja za crnogorski jezik koji ni Crnogorci u premocnom trocetvrtinskom omjeru ne prihvataju kao svoj jezik, i ne uzimaju ga u tom smislu za ozbiljno.Romi nece umrijeti od muke zbog neafirmisanja crnogorskog jezika jer - iako su "dobrovoljno" postali Crnogorci koji zbore crnogorski, ipak su im evo, ovih dana, dali TV emisiju koja nece ici na, popisnom, "maternjem" jeziku Roma - crnogorskom, vec na romskom jeziku.Sto se tice sezdesetak hiljada Crnogoraca koji zbore crnogorskim jezikom, znatan dio iz njih je "prozborio crnogorski" ili zbog ljubavi prema biznisu, ili prema uvazenju ka mjestu cinovnika koje im je vlast dala ( a moze i oduzeti ).Ako bi ovi na vlasti prozborili na jeziku plemena Zulu, taj dio populacije bi takodje prozborio na zulu jeziku. Dukljanska javnost ne shvata prostu istinu - kada je na zadnjem popisu sedamdeset pet posto Crnogoraca svoj jezik definisalo tradicionalno - srpskim jezikom, ideja o crnogorskom jeziku je potpuno propala, pa sve da su svi Muslimani, Bosnjaci, Albanci, Romi i Hrvati rekli da govore crnogorskim jezikom.Sve da je cetrdeset posto stanovnistva CG izjavilo da govori crnogorskim jezikom, nista to ne vrijedi ako samo jedna cetvrtina Crnogoraca govori crnogorskim jezikom. I nikakvog tu krsenja ljudskih prava nema - to je zdrava logika i zdravi smisao koji prirodno poistice poslije suceljavanja sa ociglednim i bezspornim apsurdom.

Krah crnogorskog jezika kao sredstva politicke manipulacije

Vojislav Nikcevic, "jezikoslov crnogorskog jezika", istice da je srpski jezik poslije stotinu pedeset godina sluzbene upotrebe u CG "zastario". Po kojoj to ideoloskoj matrici jezik uopste moze zastarjeti!? Kako jezik koji je prosao tri epohe u CG: Petrovica, Karadjordjevica i Broza, tri potpuno razna drzavna sistema: apsolutisticku monarhiju, parlamentarnu monarhiju i komunisticki sistem tri oblika drzavno - teritorijalnog statusa: nezavisna drzava, oblast ( banovina ), socijalisticka republika u savezu sa ostalim socijalistickim republikama, moze zastarjeti za samo dvanaest godina frustracija "dukljanske javnosti"!? Ako je srpski jezik prosao sve te razne vjekove, epohe, sisteme,..., ako danas njime govori sedamdeset pet posto gradjana koji sebe nacionalno definisu Crnogorcima i svi nacionalni Srbi u Crnoj Gori, ako srpskim jezikom govori sezdeset posto stanovnistva Crne Gore koji predstavljaju, bezsporno, drzavotvorni narod Crne Gore, bez kojih Crne Gore nema kao drzave, to znaci samo jedno - srpski jezik ne samo da nije nije "zastario", vec je ostao jedna od najjacih tradicionalnih vrijednosti Crne Gore.Nasuprot tome, prica o crnogorskom jeziku ne samo da je zastarjela, za samo dvanaestak godina neuspjesnih pokusaja njegove lingvisticke prezentacije, vec je dozivjela potpuni krah kao politicka ideja i sredstvo politicke manipulacije.

Uzroci poraza !?

Nikolaidis u zadnjem Monitoru trazi gdje je uzrok poraza crnogorskog jezika, i kako kaze - "nevidjene blamaze", tvrdeci da je razlog u tome sto je" citava akcija ...vodjena skandalozno, ... sramno". Dukljanska javnost, koja je u svojoj sustini ne samo preambiciozna, bucna i nelogicna, vec i oslobodjena elementarnog osjecaja realnosti, jer, opet nista ne shvata. Ona i dalje misli - "sve se moze kad se hoce". Zato i panicno salje poruke dezorjentisanim crnogorskim vlastima, u stilu cuvene krilatice Dzonija Stulica:"Pobogu, recite narodu da se javnost buni". Korumpiranoj crnogorskoj vlasti donekle je odgovaralo dizanje takve prasine, jer se tada manje vidjela ekonomska ( i sva druga ) katastrofa u kojoj se nasla ( i nalazi ) Crna Gora.Vlast svuda pravi nacionalne revolucije osim u jednoj oblasti - nacionalnoj ekonomiji. Tu, u toj oblasti, oni ne znaju bas nista, tako da sav taj teatar cudnih ideja, a jasnih namjera, neodoljivo podsjeca na - grotesku.
Vojin Grubac , Moskva ( NVO Akademska Alternativa)

Pcnen, 14.04.2004.g.

...............................

BALKANSKI UDARNICI APSURDNIH IDEJA

Virtualni ruzicasti svijet Andreja Nikolaidisa u kojem vazi geslo -"Sve se moze kada se hoce", dozivio je svoj prirodni logicki slom u tekstu:"Sto je bolje - Za govedima ili za Amfilohijem?" objavljenom u poslednjem broju CKL-a. Osim sto je mitropolit prisutan u naslovu (vjerovatno je to bio nacin gospodina Nikolaidisa da privuce vecu paznju citalackog publikuma), tekst g. Nikolaidisa je u cjelosti posvecen mojem analitickom osvrtu"Recite narodu da se javnost buni", objavljenom u PCNEN-u cetrnaestog aprila.
Rekao bih, da je tim tekstom g. Nikolaidis potvrdio moju tezu da je on u sustini jako los ideolog, a sada bih dodao i to da on svoju losu i krhku ideologiju cak ne umije ni osrednje odbraniti. U tom smislu je spreman da"citira" ono sto nijesam napisao, jer mu argumenata u domenu teme koju je sam pokrenuo izgleda fali.

Argumenti Nikolaidisa...

Evo koji je kljucni"argument" g. Nikolaidis iznio u svom tekstu, u pokusaju oponiranja mojim stavovima:"Kao sto je i strucnjak iz Moskve, a sve pod firmom nekakve Nevladine organizacije, polazeci od premise da su i Romi iz nekog razloga grdji od drugih ljudi, poredeci Crnogorce sa Romima, ustvrdio zapravo kako su Crnogorci gori od drugih ljudi". U mom tekstu "Recite narodu da se javnost buni", ne postoji nikakva pretpostavka, ili"premisa", da su"Romi grdji od drugih ljudi". Narode u tom tekstu uopste nijesam uporedjivao niti kvalitativno ocjenjivao. Licno ne smatram da ima boljih i gorih naroda, te je samim tim i Nikolaidisov izvod besmislena konstrukcija. Doduse, moze biti da g.Nikolaidis tekst koji sam napisao nije citao u PCNEN-u vec, kako sam rece -"na jednom sajtu". U tom smislu, moze biti da je u stilu"sve se moze kad se hoce" udarnicki prekucao moj tekst, ubacio u taj tekst svoju "premisu o Romima", napravio kojekakve izvode i takav tekst poslao na neki"lijevi" sajt. Gdje je taj"lijevi" sajt, sa mastovitim konstrukcijama Nikolaidisa, on naravno iz jasnih razloga - nije saopstio.

Nikolaidis i crnogorski Romi

Crnogorske Rome sam, inace, u svom tekstu spomenuo u kontekstu cinjenice da su pripadnici crnogorske vlasti natjerali crnogorske Rome (oko petnaest do sedamnaest hiljada gradjana) da se na zadnjem popisu stanovnistva izjasne kao Crnogorci, koji govore crnogorskim jezikom. S obzirom na to da se Nikolaidis i"dukljanska javnost" zalazu da svaki narod"treba i mora" govoriti jezikom"imena svoje nacije", postavio sam otvoreno pitanje: Kako to crnogorski Romi na zadnjem popisu stanovnistva nijesu mogli niti svoj jezik, niti svoju naciju, nazvati"svojim nacionalnim imenom" - romskim, vec su postali Crnogorci koji zbore crnogorski? Gdje je tu bila"dukljanska javnost" da stane u zastitu crnogorskih Roma od crnogorskih vlasti, da budu ono sto jesu - Romi koji zbore romski? G.Nikolaidis tu moju zamjerku u svom tekstu u CKL:-u ovako komentarise:"Sta jos veli crnogorski Moskovljanin...Borcima za crnogorski jezik zamjera sto ne brane i - romski jezik. Pa kad se zalazemo za crnogorski jezik, sugerise ovaj jezikoustasa, mogli bismo i za romski....u fasistickoj svijesti... poredjenje Crnogoraca sa Romima treba biti - uvredljivo".
Da zbilja, kakva gadost, kako nijesam shvatio da se ne moze ujedno boriti i za crnogorski i za romski jezik jer - jedan jezik iskljucuje drugi. Crnogorski jezik asimiluje i"guta" romski jezik, kada popis stanovnistva organizuje crnogorska vlast a ideoloski ih usmjerava"dukljanska javnost" i Nikolaidis.
Gospodinu Nikolaidisu je ocigledno vrlo neprijatno sto je objektivna crnogorska javnost saznala da su crnogorski Romi nasilno prevedeni u Crnogorce koji zbore crnogorski. Nije mu neprijatno sto su prevedeni, vec sto to crnogorska javnost - zna. Da mu je neprijatno sto su crnogorski Romi nasilno"asimilovani", ne bi u istom tekstu u CKL-u opet ponavljao da stopedeset hiljada gradjana CG zbori crnogorski. Od te sume bi oduzeo crnogorske Rome koji"zbore crnogorski"?!

Nikolaidisova floskula o"jeziku imena svoje nacije"

Crnogorski jezik naziva u skladu sa"svojim nacionalnim imenom", saglasno filosofsko - ideoloskim preporukama Nikolaidisa, sezdeset hiljada Crnogoraca. To sam realno i pokazao kratkom analizom u tekstu"Recite narodu da se javnost buni". Ostalih devedest hiljada su Muslimani-Bosnjaci i Romi. Nije problem"dukljanske javnosti" u tome sto tih devedest hiljada Muslimana-Bosnjaka i Roma nije poslusalo Nikolaidisa i nazvalo jezik kojim zbore"imenom svoje nacije". Cak je Nikolaidisu, reklo bi se, jako drago da ga ili nijesu poslusali (Muslimani - Bosnjaci), ili nijesu smjeli poslusati (crnogorski Romi?!), pa su prozborili crnogorski. Problem je u tome sto to objektivna crnogorska javnost zna. Dukljanski udarnici su po sistemu"Sve se moze kad se hoce" dosli na svom"crvenom putu" do apsurda. A kad ideja u svom zakrivljavanju dodje do apsurda - ona se slama i dozivljava logicki krah. Nikolaidis u mom tekstu"Recite narodu da se javnost buni" nije vidio blage preporuke da se svi ti besmisleni stavovi"dukljanske javnosti" koriguju i distanciraju ( ili odlijepe ) od apsurda. Zelio sam, prosto, da im istrasiram novi put poplocan svojim dobrim namjerama.

Dukljanski Crnogorci - Nikolaidisa

U svom tekstu u CKL-u Nikolaidis mi jos spocitava da pod Dukljanima ja, i kako rece ostali"post-cetnici", podrazumijevam Crnogorce. To nije tacno, a to cu i pojasniti. Pod Dukljanima, u savremenom poimanju te rijeci (nacije, toponima, zanimanja, profesionalne sluzbe, oblika nacionalne netrpeljivosti, vida frustracije), se sigurno ne moze podrazumijevati dvjesta hiljada Crnogoraca koji su izjavili da im je maternji jezik - srpski. Zasto? Zato sto su Dukljani izraziti srbofobi, koji bi prije rekli da ne govore nikakvim jezikom - nego rekli da govore srpskim jezikom. Nikolaidis bi cak (po sopstvenom priznanju, u istom tekstu CKL-a )"radije pasao travu i govedji mukao" nego rekao da zbori srpskim jezikom.
Dukljanima se ne moze smatrati niti petnaest do sedamnaest hiljada crnogorskih Roma, jer su oni zrtve dukljanskog nasilja. Kao u svakom solidnom teatru apsurda i Dukljani su postali zrtve dukljanskog nasilja nad Romima, jer ih sada objektivna crnogorska javnost moze ismijavati zbog toga sto su uradili.
Sedamdeset jedna hiljade Muslimana - Bosnjaka koji su izjavili da govore crnogorskim jezikom takodje se ne mogu svrstati u Dukljane. Niko od njih nije prozborio crnogorski zbog mrznje prema srpskom jeziku. Uglavnom se radi ili o radnoj akciji poznatih metoda pritiska crnogorske vlasti ili su se sami Muslimani - Bosnjaci sazalili nad nesretnim Dukljanima. Sazaljenja nad osjecanjima Dukljanima i zeljama Nikolaidisa, u ovom slucaju, sigurno ima jako mnogo.
Nikako nemam pravo reci da su sezdeset hiljada Crnogoraca u CG koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski - pravi Dukljani. Medju tih sezdeset hiljada ljudi mnogo je onih koji su"prozborili crnogorski" zbog ljubavi prema biznisu, ili zbog radnog mjesta drzavnog cinovnika, sto je bio uslov da se"ne potone", i ne ostavi porodica bez hljeba. Dukljanima se, apsolutno, ne mogu smatrati oni Crnogorci koji nijesu srbofobi, a koji su izjavili da im je maternji jezik crnogorski iz razloga - sto tako misle da treba biti. Nikoga ne mrze, logicni su i racionalni, ali u toj oblasti imaju ljubav prema tome da jezik nazivaju - crnogorskim, jer misle da je to ispravno. Izvan te dvije kategorije, to malo sto preostane, to su Crnogorci - Dukljani. Doduse, da bi se postalo Dukljaninom nije obavezno potrebno biti Crnogorcem, primjer je u tom pravcu rukovodstvo Matice muslimanske ali i sam Andrej Nikolaidis. Bas kao sto se gradjani mogu izjasniti da su Crnogorci koji zbore crnogorski, a da nijesu uopste Crnogorci. Primjeri u tome pravcu vec nijesu pojedinacni, radi se o desetinama hiljada ljudi, i tu ja naravno mislim na crnogorske Rome. Taj haos je maslo dukljanske javnosti, koja se sada cudom ne moze iscuditi rezultatima svoga udarnickog posla. Posla, koji je od strane vlasti itekako dobro placen.

Odbrana"monopola na srpski jezik"!?

Nikolaidis, u tom zaista neobicnom tekstu CKL-a me naziva"ustasom u odbrani monopola na srpski jezik u Crnoj Gori", pri cemu dodaje -"borci za monopol srpskog jezika zapravo jesu fasisti", zato sto kao navodno"nijesam prepoznao zahtjev za postovanje elementarnih ljudskih prava", dodajuci:"Ne znam kako u Moskvi, ali u zemljama zapadne demokratije...". Zbilja, sto je tamo na Zapadu? Mislim, u zemljama zapadne demokratije ne postoje ljudi balkanskog mentaliteta kao sto je gospodin Nikolaidis. SAD su najveca ekonomska, finansijska i vojna supersila, Engleska se ponizno povija pred americkom administracijom, a sluzbeni jezik je - engleski. Austrija je naslednik nekadasnje supersile, velike Austro-Ugarske imperije, a sluzbeni jezik je - njemacki. Kirgizija je drzava u kojoj zivi zanemarljivih par procenata Rusa, ne granici se sa Rusijom, a sluzbeni jezik je ruski, iako imaju svoj. U svim tim drzavama postoji nesto sto Nikolaidis ne zna, ne razumije, to nesto se zove - tradicija. Njegov istomisljenik, cuveni jezikoslov Vojislav Nikcevic, tvrdi"srpski jezik koji je bio sluzbeni jezik u Crnoj Gori u zadnjih stopedeset godina je danas - zastario". Moze biti, bas kao sto je zastario engleski u SAD-u, Kanadi i Australiji, njemacki u Austriji, spanski i portugalski u zemljama Latinske Amerike, ruski u Kirgiziji? Iskreno prizeljkujem da"dukljanska javnost", krene u svjetsku borbu protiv zastarjelih jezika u zemljama"zapadne demokratije", pa da cujemo taj svjetski grohot podsmijeha. Ne bih se cudio da dukljanska javnost optuzi americkog konzula u Podgorici da je"post-cetnicki fasisticki jezikoustasa", zato sto je sigurno za monopol"zastarjelog" engleskog jezika u SAD-u. Kakva tek parada etiketa ceka diplomatski kor Kanade, Austrije, Australije, zemalja Latinske Amerike...ko zna!?

Nesto o NVO Akademska alernativa...

Akademsku alernativu - je prije pola godine osnovalo tridesetak gradjana Crne Gore, od kojih su dvadeset pet profesori i asistenti na fakultetima u Podgorici i Niksicu (deset doktora i petnaest magistara nauka), na cijem je celu izuzetno ugledni u nasim krugovima mr.Vladimir Bozovic, koji je bio inicijator te ideje. Akademska alternativa ima, za sada, svoje predstavnike u: Moskvi, Njujorku, Pitsburgu, Parizu i Melburnu. Osnovna ideja ove organizacije je data u njenoj Platformi u kojoj se jasno kaze:"Akademska alternativa je nevladina organizacija koja je osnovana sa ciljem da crnogorskom drustvu predstavi drugaciji stav, nacin razmisljanja, kompetentan i osmisljen program,..., kako bi uveli drustvo u niz promjena ciji bi krajnji cilj bilo njegovo evropsko povezivanje. AA je organizacija koja ce traziti nacin da u ovaj proces, cije je osnovno obiljezje globalno ubrzavanje, drustvo udje sa svojim korjenom i kulturnim vrijednostima, koje treba presvuci u ruho ovog vremena i zastititi od bezlicnog utapanja u amorfnu globalisticku masu". Gospodin Vladimir Bozovic je imao za kratko vrijeme sasvim dovoljno javnih nastupa, ukljucujuci i ucesce u programu formiranja ekspertsko-tehnicke prelazne vlade u Crnoj Gori, koji ce se kao ideja ponovo aktivirati u predstojecim dogadjajima. Toliko, o opaskama Nikolaidisa ("pod firmom nekakve NVO") na racun Akademske alternative, i vrlo kratko o samoj organizaciji.

Sovinizam se sovinizmom sigurno ne izbija

Nikolaidis nije prihvatio moj predlog za otpocinjanjem polemike u uglednom nedjeljniku Monitor, u kojem se sigurno moze ozbiljno polemisati. Tamo ne prolaze tekstovi niskog nivoa profesionalizma i kulture, a visokog emotivnog naboja koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u. Kada bi se iz tekstova koje Nikolaidis objavljuje u CKL-u izbacile uvrede, etikete, citiranje onoga sto niko nije rekao i zakljuci koje je iz takvih konstrukcija izvlacio, od njegovih tekstova u CKL-u ostajao bi - cisti list. Zato je on, kao jedan od najslabijih analiticara Monitora, ubjedljivo prvo pero CKL-a. Nikolaidis kao i"dukljanska javnost" u koju spada : DANU, PEN, Matica crnogorska, Matica muslimanska, Institut jezikoslovlja, CPC, Helsinski komitet,... predstavljaju onu malobrojnu ali bucnu grupaciju koja javnim maltretiranjem gradjana Crne Gore, obavlja funkciju sijaca magle i nacionalne netrpeljivosti. Nevazno sto su im rezultati nikakvi, sto im projekti propadaju, sto su drzeci se gesla"sovinizam se sovinizmom izbija" dosli u potpuno apsurdnu situaciju - oni ne posustaju. To su udarnici apsurdnih ideja. Sto se vise trude - to gore prolaze. Ukoliko se budu previse nervirali i sebe emotivno unosili u ostvarenje neostvarljivih projekata, pare koje dobijaju od vlasti za nesebicnu pomoc, nista im nece biti potrebne - od silnih stresova mogu prosto zdravlje izgubiti.

Vojin Grubac, Moskva(NVO Akademska Alernativa)

Pcnen, 10.05.2004.g.

.................................................

Crnogorski Romi su zaboravili svoj jezik i naciju?!

Slazem se da je optuzba o odnosu crnogorske vlasti, i dukljanske javnosti, prema crnogorskim Romima - krupna optuzba. Takodje se slazem da je takvo krsenje ljudskih prava trebalo biti prijavljeno Amnesty International, evropskim posmatracima i diplomatskim sluzbama. Dodao bih i to, da je u tom smislu Helsinski komitet trebao promijeniti kompletnu postavu ljudi koji tu organizaciju predstavljaju u Crnoj Gori. Ono sto se ne bih mogao sloziti je da “argumenata u kojih se kunem nema nidje”, kao i da su one zasnovane na pretpostavkama “cuo sam da se prica”. Mislim da bi osporavanje orjentacionih podataka, koje sam dao o crnogorskim Romima, trebalo da ide u pravcu davanja drugih, vise tacnih podataka.Inace, u protivnom, samo ispada da oni koji osporavaju moje podatke, koje inace zna objektivna crnogorska javnost, sami ne spadaju u tu objektivnu i dobro informisanu crnogorsku javnost.

Dodatno pojasnjenje

Polazeci od toga da su, prilikom osnivanja radio emisije na romskom jeziku, predstavnici crnogorske vlasti ozvucili da je ona namijenjena za petnaestak hiljada Roma koji zive u Crnoj Gori, to sam i uzeo kao nizu orjentacionu tacku. Kao visu orjentacionu tacku sam uzeo pretpostavke i analize koji su se culi “na drugoj strani”- nevladinoj, gdje se cifra kretala izmedju dvadeset dvije i dvadeset cetiri hiljade Roma. U svojim analizama sam uzeo pretpostavku da se broj crnogorskih Roma krece oko sedamnaest hiljada, sto je mnogo blize donjoj nego gornjoj vrijednosti. To je bio dovoljan razlog da taj orjentacioni podatak koristim u svojim analizama - ne ocekujuci neku posebnu reakciju povodom toga. Sve ostalo sto sam rekao bilo je mnogo vaznije od pukog statistickog podatka, sa odredjenom statistickom greskom.

Jedan dodatni osvrt

Oko pitanja prava crnogorskih Roma na zadnjem popisu stanovnistva crnogorski novinari, analiticari, kolumnisti su reagovali dosta solidno. Crnogorska vlast, i dukljanska javnost, nijesu reagovali na te “zamjerke”, nego su sve to obavili velom tajne. Zasto? Zasto nijesu crnogorske vlasti koristile argumente koje su svojim zapazanjima dali gospodin Djuraskovic i gospodin Martinovic? Zasto te argumente u svojoj reakciji na moj tekst Recite narodu da se javnost buni nije koristio gospodin Nikolaidis? Zbog cega g. Nikolaidis nije koristio taj “kljucni argument”, vec se poceo koristiti raznim konstrukcijama koje su se pokazale mnogo slabijim, i krajnje krhkim? Odgovor na to pitanje nalazi se u tome sto je crnogorska vlast, kao i dukljanska javnost (a samim tim i g. Nikolaidis) - dobro informisana. Sve je to bilo sasvim dovoljno da se shvati da nijesu potrebne nikakve dodatne informacije, koje svakako, ovaj put - moraju da se daju...

Vladin projekat - U Crnoj Gori ima dvadeset pet hiljada Roma?

U skladu sa ozbiljnim problemom sa kojim su se crnogorski Romi suocili poslije popisa, ugledna crnogorska novinska agrencija MINA je 25. februara 2004.g. prenijela misljenje i reagovanje direktora NVO Demokratski romski centar iz Podgorice g.Ivana Toskica. To je sledeci dan (26.februara) prenijela podgoricka “Pobjeda”, u rubrici “Drustvo”, u tekstu pod naslovom U Crnoj Gori zivi dvadeset hiljada Roma. Gospodin Toskic je tom prilikom osporio rezutate popisa stanovnistva pozivajuci se na podatke koje imaju: Centar za socijalni rad, Komesarijat za raseljena lica, kao i na vladin projekat Redukcije i smanjenja siromastva, gdje cak stoji da u Crnoj Gori ima dvadeset pet hiljada Roma. S obzirom da se g. Tosic pozvao na ozbiljne organizacije, a da te organizacije nijesu demantovale njegove navode, to se postavlja pitanje - sta to crnogorske vlasti kriju? Crnogorske vlasti nijesu osporile te podatke nego su uradile sledece...

Crnogorski Romi su zaboravili romski jezik...

Koraci crnogorske vlasti u pacifikovanju “nepravde” prema Romima su bili, prvi put u istoriji Crne Gore, postavljanje na program Radija Crne Gore emisije – “Glas Roma Crne Gore”. U tom smislu je, naravno, izbacena iz toga projekta nepozeljna NVO Demokratski romski centar i postavljena za saradnika druga, vladina NVO sa zvucnim nazivom Romski centar za strategiju razvoj i demokratiju. Njen direktor, profesor Vladan Stojanovic, je dao zapazanja u tekstu koji je objavila podgoricka Pobjeda 06.aprila 2004. g., u rubrici “Drustvo”, pod nazivom Emisija na romskom na radiju Crne Gore. Gospodin Stojanovic je napravio konstrukciju, u ociglednom pokusaju opravdavanja crnogorske vlasti, dajuci sledecu izjavu – “Znacajan procenat Roma u Crnoj Gori je zaboravio svoj jezik i kao maternjim je govorio nekim drugim”. Dodatno pojasnjenje je dato u tekstu izjavom da ce se “program emitovati dvojezicno na romskom i crnogorskom jeziku”, a to znaci - na maternjem i na “popisnom" jeziku Roma. Gospodin Stojanovic je izgleda zaboravio da zapazi da crnogorski Romi ne samo da su zaboravili jezik kojim zbore, vec i naciju kojoj pripadaju - pa su upisani na popisu stanovnistva kao Crnogorci!? U tom smislu on se nije zapitao sta se desilo sa romskom populacijom od dvadeset pet hiljada gradjana koju su u tom broju registrovali: Centar za socijalni rad, Komesarijat za izbjeglice, a koji se spominje i u vladinom projektu Redukcije i smanjenja siromastva?

I da zakljucim

Crnogorski Romi su zrtve iskljucivo crnogorske vlasti, naravno - idejno i medijski potpomognute od strane dukljanske javnosti. Popisnom alhemijom pretvaranja Roma u Crnogorce koji zbore crnogorski napravili su visestruku stetu i Romima i Crnoj Gori. Odstranili su mogucnost da medjunarodne organizacije adekvatno pomognu ovome izuzetno bijednom sloju naseg stanovnistva. Crnogorske vlasti razapete izmedju onoga sto su uradili na popisu stanovnistva i neospornih fakata koje imaju cak i u svojim, vladinim Projektima, nalaze se u komicnoj situaciji. Dukljanska javnost je postala zrtva svog sopstvenog Projekta i zbog svega toga ona bolno i reaguje na svako spominjanje Roma, tvrdeci da tamo neko drugi, nema uvazavanja prema Romima - zrtvama dukljanskog nasilja. Zbog svega toga, oni se od tih fakata brane iskljucivo - cutanjem. A cutanje je izuzetno koloritna forma izrazavanja misli. 

Grubac Vojin, Moskva ( NVO Akademska alternativa )

Pcnen, 19.05.2004.g.

.....................................

CRNOGORSKO DRZAVLJANSTVO: "Naljepsi zatvor na svijetu"

"Crna Gora je najljepsi zatvor na svijetu"- predstavlja dalekovidu misao ideologa i namjesnika, reorganizatora vrha DPS-a u "kljucnim momentima" politicko-novcane tranzicije, grbaljskog Srbina koji je narucio da mu se u gromkom naslovu "prelomnog" intervjua stavi sledeca misao:"Osjecam se Crnogorcem"- misao koja spasava novac, oznacava "nedodirljive i one iznad zakona", napominjuci tom uzrecicom nedalekovidim da je ideologija, prije svega, u sluzbi licne perspektive.
U tom Marovicevom "najljepsem zatvoru" su se nasli gradjani Crne Gore sa novim Zakonom o drzavljanstvu, u kojem je sadrzana sledeca "tvrda" recenica:
"Punoljetni crnogorski državljanin, koji ima i državljanstvo druge države, po sili zakona gubi crnogorsko, ako je dobrovoljno stekao državljanstvo druge države, osim u slučajevima predviđenim zakonom."
Njime je ujedno propisano da svaki gradjanin Crne Gore, koji je 3. juna 2006, na dan proglasenja nezavisnosti, pored crnogorskog, imao i drzavljanstvo neke druge drzave, ima pravo da ga zadrzi.
S obzirom na to da su skoro svi Hrvati, veliki dio Albanaca i dio Bosnjaka imali do proglasenja nezavisnoti dvojno drzavljanstvo- to oznacava da im je vlast dala poklon za lojalnost.
To sto je dato manjinskim narodima, nije omoguceno drugima- vecinskim narodima. Vlast tvrdi da to nije diskriminacija- a sta je onda u pitanju?


Crna Gora kao crna rupa
Kao prvo, jasno je da se crnogorska vlast odlucila da zauvijek izbrise iz spiska svojih drzavljana 263 000 Srba i Crnogoraca koji zive u Srbiji, a koji su uglavnom rodjeni u Crnoj Gori, ili su druga generacija iseljenika. Sa crnogorskim iseljenicima koji zive u drugim drzavama sirom planete ta cifra prelazi 300 000 ljudi.
Po misljenju trenutnog rezima- ti ljudi ocigledno ne trebaju Crnoj Gori, jer ih smatraju nelojalnima. Tacnije receno- procentulano je medju njima malo lojalnih, tako da ce i ta lojalna manjina otici, zajedno sa nelojalnima- u isti kos. Dijaspora Crne Gore je livada prepunjena korovom- koju treba temeljno pokositi- stav je DPSDP vlasti.
Ovakvim zakonom, crnogorska vlast je pokusala onemoguciti par stotina hiljada Srba i Crnogoraca koji govore srpskim jezikom, a gradjani su Crne Gore, da uzmu drzavljanstvo Srbije. I obrnuto, da 263 000 Srba i Crnogoraca iz Crne Gore, koji zive u Srbiji- ne dobiju crnogorsko drzavljanstvo. Vlast u Crnoj Gori je, dakle, usvojila Zakon o drzavljanstvu protiv volje skoro pola miliona priznatih i nepriznatih drzavljana Crne Gore. Takvog razmaha diskriminacije svojih gradjana i drzavljana tesko se moze sresti bilo gdje u svijetu. Milo Djukanovic, Ranko Krivokapic i Svetozar Marovic su diskriminatori svjetskih razmjera. Da ih posaljemo u Juznoafricku republiku da budu bijele vodje, i vrate aparthejd na velika vrata?

Montenegro za izbjegavanje
Kljucni razlog zbog kojeg vlast opravdava ovakve nepristojne zakone je- strah da ce vecina gradjana Crne Gore imati duple pasose, i samim tim- destabilizovati Crnu Goru. Ako vecina gradjana Crne Gore bude imala dvojno drzavljanstvo to znaci- da je nivo ljubavi prema Crnoj Gori katastrofalno nizak. Hitlerova Njemacka je do pocetka otvaranja koncentracionih logora bila humanija prema Jevrejima od danasnje DPSDP vlasti prema nelojalnim vecinskim narodima. Firerova Njemacka je otvoreno mrzjela Jevreje, ali ih nije tjerala da prema Njemackoj iskazuju otvorenu ljubav. Firerova Crna Gora otvoreno mrzi Srbe i Crnogorce koji govore srpskim jezikom, a ujedno bi zeljela od njh da cuje izraze otvorene ljubavi prema takvoj Crnoj Gori.
Samo je dovoljno da se konstatuje da je ova vlast etnicki ocistila drzavnu administraciju od Srba i Crnogoraca koji govore srpski, a potom i ukinula srpski sluzbeni jezik, kojim govori dvije trecine gradjana Crne Gore- da se zakljuci da je za crnogorske gradjane, koji govore srpskim jezikom, dobijanje pasosa Srbije pitanje nacionalnog samopostovanja i uvazavanja.
I to ce da se desi mimo novog Zakona o drzavljanstvu jer, dobijanje srpskog drzavljanstva je na nivou drzavne tajne Republike Srbije.
Represivna crnogorska vlast ne shvata da svaka represija ima i svoj logicni kraj, u vidu kraha. Milo Djukanovic je, poslije vodjenja ratova u okruzenju, odlucio da ratove produzi na teritoriji Crne Gore. Etnicka ciscenja u ratu su zamijenila etnicka ciscenja u miru. Cudno je da sedamnaestogodisnja crnogorska vlast nista nije naucila. Nekada su crnogorski Hrvati, podvrgnuti medijskim represijama i zlovoljnim okruzenjem listom trazili, i dobijali- hrvatsko drzavljanstvo. Danas, Srbi i Crnogorci koji govore srpskim jezikom, podvrgnuti medijskom i zakonskom nasilju razgoropadjenih diskriminatora traze, i dobice- srpsko drzavljanstvo.
Zakljucak je jasan, danasnja crnogorska vlast otvoreno mrzi Crnu Goru i sve radi da je dovede do granice besmisla postojanja. Crna Gora je narod, a ne administracija koja sama sebe bira na parlamentarnim izborima. Crna Gora nije trenutna vlast, vec kanjon medju narodima koji je ta nehumana vlast prokopala nasred Crne Gore, sto ce tek da se osjeti u nama bliskoj buducnosti.

PARDUS: Stevo Vucinic, suze i lutanja

Prije svega, da vam predstavim jedan cudan, kontradiktoran, ali i prilicno vazan tekst Steva Vucinica kojeg je objavio glavni suverenisticki list Crne Gore - Vijesti. Necu se osvrtati na ranije izjave izvjesnog Vucinica, temeljno ispunjene paranojom, jer ce one biti predmet nekih kasnijih osvrta i novih tema. Vucinic se u ovom tekstu osvrce na pravoslavnu crkvu koja se izgradjuje na brdu Pardus, koja je bila minirana nepoznatim pociniocima, i ciju je gradnju na kraju i zabranilo Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore, a Republicka gradjevinska inspekcija stavila na nju katanac. Vucinic se u ovom tekstu osvrnuo i na svoju majku, cetnike, crkvu na Pardusu, bio nekoliko puta kontradiktoran u svom tekstu i na kraju presudio?! Suverenisti lutaju, i traze svoje mjesto pod suncem, pokusavaju da nadju model odnosa prema istoriji. Da vidimo kak je Vucinic uspio u svemu tome...

Dakle, Vijesti, 11.02.08, Stevo Vucinic je rekao:

"Naziv brda Pardus je latinska transkripcija grčke riječi za risa ili leoparda i to samotnjaka. Kada su osveštavani njeni temelji, preosvećeni Amfilohije je najavio je da će crkva biti posvećena četrdesetorici izvjesnih novomučenika. Što se, uslovno kazano, četrdesetorice staromučenika tiče, oni su bili rimski vojnici pogubljeni 320. godine u Sevastiji, u vrijeme cara Likinija, zato što su odbili da se odreknu hrišćanske vjere. Pravoslavna crkva ih slavi 22. marta. Ali 16. marta slavi i 440 hrišćanskih mučenika koje su 579. godine pogubili Langobardi u sjevernoj Italiji. Ove dvije činjenice su zanimljive sa stanovišta brojčane sličnosti sa brojem učesnika, nekih, ne tako davnih događanja u Lješanskoj nahiji.Osamnaestog decembra 1944. godine, naveče, samo iz Lješanske nahije, sa njemačkom vojskom ka Austriji su pošla 433 četnika. Među njima i četrdesetorica mladića od 18 do 21 godine za koje nije dokazana ratna krivica ili saradnja sa okupatorima. Dakle, nijesu imali razuman razlog da bježe iz domovine. Sem, što su vjerovatno, na nagovor roditelja ili rođaka napuštili ognjište i tokom putovanja stradali zajedno sa svima ostalima lješanskim četnicima. Vjerujte mi, ja lično gajim najdublje saosjećanje sa porodicama svih stradalih. Jer mi je pokojna majka, decenijama, sa suzama u očima, lagano umirala od tuge za braćom koja su tog decembra 1944. godine, stradala na putu od Podgorice do Zidanoga mosta. I danas, kada god se sjetim teških i preteških majčinih suza za njenom nesrećnom braćom koje su se slivale niz starački naborano lice od muka i jada, obično, u vrijeme dugih zimskih noći dok je sjedjela kraj šporeta čiji ju je plamen obasjavao, suze mi navru i duša mi se para od bola. Sve mi se nekako čini da su one svjetlucave iskrice, koje su zbog odsjaja plamena iskrile na njenom suzama nakvašenom licu, bile duše mojih pokojnih ujaka.Međutim, pitanje crkve na Pardusu nije osjećajne, već načelne naravi. Ko, zbog čega i za koga treba i može da gradi spomenike-simbole? Crkva svakako da, i to za potomke koji treba da se ugledaju na uvažene pretke. Ali kao ovlašćeni arbitar u pitanjima morala, samo ukoliko su pretpostavke na kojima je utemeljen spomenik zasnovane na vaseljenski prihvaćenim načelima. U ovom pitanju to nije slučaj. Na to je obavezuje i zapovijest iz svetoga pisma - Ljubi bližnjega svoga.  

Upravo ona četiristočetrdesetorica kojima se u spomen gradi crkva na Pardusu, na čelu sa tadašnjim episkopom Joanikijem Lipovcem, umjesto da prizivaju duha svetoga na zaraćene strane da se ne ubijaju prizivali su ga da se međusobno istrebljuju. A nijesu previše ljubili ni bližnje svoje, bar, ne u vrijeme boravka italijanske i njemačke soldateske u zemlji. Dovoljno da kao ljudi, svakako, zasluže pomen, ali ne i spomen. Zato što je spomenik javno simboličko obilježje vrijednosti, događaja i ličnosti koje služe za uzor svima i u sva vremena. Naravno, obaveza crkve u ovom pitanju je nesporna da treba da sahrani kosti svih žrtava uključujući i postradale četnike. Ali ne i da sahrani principe na kojima se zasniva ponašanje građana u pitanju očuvanja suvereniteta i digniteta ove zemlje. Dok je pitanje nesrećnih četrdeset mladića, takođe, moralno pitanje, ali na koje treba da odgovore njihovi očevi ili rođaci. Zbog koga i za čije interese su ih žrtvovali. Ne čini mi se da su to bili crnogorski ili lješanski interesi. Zato je nedopustivo da se, naročito, na dominantnom mjestu kraj puta Podgorica - Cetinje gradi crkva u spomen na one koji su rušili dostojanstvo i suverenitet ove zemlje po svaku cijenu i sa svakim. Stoga što nije niti razumno niti moralno da Crnogorci takve uznose na pijedestal najdoličnijih. Jer što ćemo onda da činimo s junacima." (Kraj citata)

Iza prozora, nemirnog sna, vidim njihove sjene... (Dzoni Stulic)

Stevo Vucinic na kraju teksta pita:"Sta cemo onda da cinimo sa junacima?" Ne ulazeci u pitanje junastva i "bezumlja hrabrih, kojemu spjevasmo pjesmu" (pjesma je spjevana bezumlju!?) , a koje nije vezano za ideologiju, vec za licne karakteristike covjeka, moram zapaziti da je vrijeme da se preostalim pripadnicima partizanskog pokreta kaze da da su njihove ideje, za koje su se nekada borili, u danasnjoj Crnoj Gori najvjerovatnije zauvijek sahranjene. Ideje medjunacionalnog sklada, ideje socijalne pravde, ideje "vodece uloge radnicke klase", ideje drustva bez ekstremnih bogatasa, i bogatasa uopste- daleka su proslost. I monarhisti i komunisti su dozivjeli istorijski idejni i organizacioni krah. Na temeljima razrusenog monarhizma i komunizma, na kostima jednih i drugih, rodila se azdaja- liberalnog, pljackaskog kapitalizma. Sve zrtve koje su pale u tom sukobu bile su, sa istorijske tacke gledista, suvisne i nepotrebne. Besmisleni gubitak bioloske mase naciona, sa svojim izvanrednim individuama, nerodjenim ocevima nerodjene djece. Besmisleni produzetak krvenja oko toga sto se desilo, da li se tako smjelo i moralo, da li se imaju pravo sahraniti oni koji su nesahranjeni?
Vucinic govori o besmislenom stradanju samo cetrdeset od 433 ljesanska cetnika. Tih cetrdeset mladica, od osamnaest od dvadeset jedne godine, Vucinic zali i tvrdi da im "nije dokazana krivica i saradnja sa okupatorom"!?
A u produzetku teksta javlja se isti, ali kontra-Vucinic koji za njih kaze:" Upravo ona četiristočetrdesetorica kojima se u spomen gradi crkva na Pardusu, na čelu sa tadašnjim episkopom Joanikijem Lipovcem, umjesto da prizivaju duha svetoga na zaraćene strane da se ne ubijaju prizivali su ga da se međusobno istrebljuju. A nijesu previše ljubili ni bližnje svoje,...
I sada se pokusaj snaci, to Stevu Vucinicu idu suze jer im "nije dokazana krivica", pa im on dokazuje krivicu-"jer su prizivali na istrebljenje"!? Na jednoj strani tvrdi da im "nije dokazana saradnja sa okupatorom", apotom ih osudjuje da su "rusili suverenitet Ove Zemlje, po svaku cijenu i sa svakim"?!
A ta je sa ostalih 393 covjeka, koji su imali vise od dvadeset jedne godine? Ocigledno- nista, kao da je njihova smrt bila sasvim normalna i zakonomjerna?!
Svemu tome Vucinic daje licni pecat- svoju majku koja je oplakivala svoju pobijenu bracu, sebe koji je oplakivao svoje pobijene ujake, da bi na kraju za njih konstatovao da "nijesu ljubili ni bliznje svoje"?!
Vucinic vise voli demagogiju od "bliznjeg svoga", i to je fakt. Izgleda da je "bliznji svoj" u domenu "nacelne, a ne osjecajne naravi", tako da su "nacela" vaznija od krvnih predaka ili potomaka, i eventualnih osjecaja koje covjek prema njima ima.

Zasto je Vucinicu bio potreban ovaj tekst?

Da li mu je on bio potreban da dokaze da moze suzu proliti za svojim, iz ideoloskih razloga, pobijenim precima po majcinoj liniji? Da moze mitropolita Amfilohija nazvati "preosvecenim", sto prvi put cujemo od njega?! Da moze reci: "Obaveza crkve u ovom pitanju je nesporna da treba da sahrani kosti svih žrtava uključujući i postradale četnike", sto je nevjerovatna izjava za suverenistu?!
Vucinic pokusava da slozi emocije, i da im da kompatibilnost sa idejama koje zastupa. Sam pokusaj je za pohvalu, ali nije za pohvalu to sto nije uspio u namjeri. Stevo Vucinic se opet sapleo u svom pokusaju. Upleo se u ideologiju i pobjednicku mitologiju.
On i daje dijeli ljude na one koji "ruse suverenitet Ove Zemlje" i koji taj "suverenitet " brane. On pitanje junastva povezuje sa ideologijom. On apsolutno pogresno tvrdi da je "spomenik javno simboličko obilježje vrijednosti, događaja i ličnosti koje služe za uzor svima i u sva vremena", sto nije tacno. On ne shvata da su spomenici obiljezja raznih epoha, i da civilizivani narodi nikada ne ruse spomenike, jer ti spomenici odrazavaju samo jedno vrijeme, koje je proslo ili ce tek proci.
Pitanje suvereniteta je takodje slozeno pitanje, jer, ono mora proci istorijske teskoce. Nove podjele na kojima insistira Vucinic, i slicni suverenisti, ne daju nikakvu sansu Crnoj Gori na opstanak- ukoliko istorijske okolnosti budu zahtijevale kompaktnost gradjana pred velikim izazovima. Tada ce biti kasno u trku mijenjati drzavne simbole, pozivati na iste korijene, kleti se u jednake sanse za sve bez razlike kako se ko osjeca. I to nije pitanje samo proste retorike, vec, prije svega, normalnog i civilizovanog odnosa prema proslosti iz koje su svi izasli kao veliki gubitnici.

Pobjednici i porazeni- varvarski odnosi 

Mora se reci da je masovno likvidiranje pristalica monarhistickog pokreta bez suda i sudjenja, na kraju Drugog svjetskog rata, bilo varvarsko. Ubijanje ratnih zarobljenika je, po Zenevskoj konvenciji, zabranjeno. Likvidacije ideoloskih protivnika su po svim civilizacijskim mjerilima, pisanim i nepisanim ljudskim pravilima- neprihvatljive.
Medjutim, desilo se! Divlji sistem bez ljudskog lica je izbrisao ljude iz zivih.
Sve price o tome da li te ljude treba sahraniti ili ne, i kako ih sahraniti- cesto izlaze izvan granica zdravog smisla i prirodne logike! Ako je Crkva to preuzela na sebe, to treba podrzati. Ako je Crkva odlucila da nove crkve budu sagradjene u pomen, i kao spomen tim nesretnim ljudima- sta je tu sporno? Vucinic se saglasava na pomen, ali tvrdi da ti ljudi ne zasluzuju spomen- zato sto nijesu bili "uzor svima i za sva vremena". Pa, ko je to bio uzor svima i za sva vremena? Da li je to bila druga strana toga gradjanskog sukoba? Ne vjerujem da treba dokazivati da su ideje komunizma u potpunosti unistene na tlu "moderne" Crne Gore u zadnjih dvadesetak godina. I sta sad reci za uzorne borce propalih ideja- zar to isto tako nije neka vrsta licne ideoloske tragedije? Za sto su se oni borili, kad su svi rezultati te borbe ponisteni?
Crkve podignute u pomen ljudima, koji su brutalno nestali u jednom bezumnom gradjanskom ratu, na gubitnickoj monarhistickoj strani, ne predstavljaju spomenik monarhistickim idejama, vec nemilosrdnosti pobjednika nad zarobljenicima porazene strane sopstvenog naroda. One su spomenik klasicnoj balkanskoj prici- o nama!
Primjera imamo i danas- pobjednici na zadnjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, koalicija SDP-DPS- je etnicki ocistila drzavnu administraciju od pripadnika srpskog naroda. Tu gadost nijesu uradili ni partizani, niti cetnici, vec moderni politicki varvari Crne Gore na celu sa Djukanovicem i Krivokapicem.

IZBOR I SPORNE VEZE: Profesionalni politicar ili nacionalni trudbenik

Srpska nacionalno-politicka scena se u Crnoj Gori ostro dijeli na dvije velike grupe- na politicare i nacionalne trudbenike. Srpski politicari su u SNS, DSJ, DSS, SSR, NS, NSS, a ima ih i u SNP, medju komunistima, u penziji... Nacionalni srpski trudbenici se nalaze u nevladinim organizacijama, raznim specijalistickim udruzenjima, medju novinarima i pjesnicima, sportistima i blogerima, medju anonimnim komentatorima i borcima na forumima.

Cudni su putevi politicki

Put svakog politicara je jasan, on karijerom stremi put zvijezda, dok se zvijezda ne pretvori u zvijezdu padalicu i pocne da izgara na putu svog prizemljenja. Tako je to kod svih naroda i vjera, kod svih gradjanskih grupa raznih politickih i ideoloskih ubjedjenja. Slavko Perovic, Novak Kilibarda, Momir Bulatovic, Predrag Bulatovic, Zarko Rakcevic, Bozidar Bojovic, Ilija Darmanovic, Krsto Pavicevic, imali su svoj uzlazni politicki put, a danas ih nema nigdje. To je ona klasicna politicka dzada do i od vrha do zaborava. Jos kada se doda da narod ne voli politicare gubitnike, to cak oni ne mogu biti elegantno zaboravljeni zbog jarosti koju narod osjeca prema njima. Jarosti, zbog izgubljenih nadanja, poraza koji dovode do unizenja sirokih narodnih masa, oholosti i nipodastavanja slobodnih ljudskih individua, nemilosrdnog gazenja svih na svom putu, kao i politicke i licne dezorjentisanosti koja dovodi do laganog unistenja organizacije na cijem se celu nalaze. Nije tesko primjetiti da na tu trasu odlaska iz politike polako stupaju: Miodrag Zivkovic, Ranko Kadic, Predrag Popovic, Dragica Perovic, Dragan Soc, Simonida Kordic, ali i mnogi drugi... Imali su sansu, nijesu je iskoristili, znaci - nema ih vise u ozbiljnoj politici.
Kad ode ova ekipa, na scenu stupa sledeca ekipa politicara koji ce poslije doticanja zvjezdanog neba politike krenuti ka prizemljenju, gdje ce ih vrijeme otresti kao da ih nikad nije bilo u politici. Sa prvim prekidom uzlazne linije podrske glasaca, sa prvim stagniranjima u sirenju glasackog tijela, postaje izvjesno da bez novih ideja i novih pregrupisavanja snaga politicki vrh bilo koje stranke polako odlazi sa scene.
Za razliku od politicara, nacionalni radnici uvijek ostaju na sceni. Njihov rad se mjeri manjom ili vecom popularnoscu, manjim ili vecim uticajem u javnosti, ali, ne postoji razlog da se zauvijek oproste od svog mjesta u javnosti, jer se njihove pozicije ne mjere hijerarhijskim arsinima, vec parametrima kreativnosti uticaja na javno mnjenje.

Razlicite nacionalne misije

Uostalom, vrijeme politickih trudbenika je uvijek postojalo, ali, sa velikim uspjehom na dukljanskoj strani. Osnovali su Monitor, Antenu M, Vijesti, Republiku, novinsku agenicu MINA, Maticu crnogorsku i crnogorski PEN, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, DAMAR i CEDEM, DANU, zutu stampu poput CKL, Crnogorski helsinski komitet, vjersku sektu CPC, teroristicku organizaciju Crnogorski oslobodilacki pokret Jevrema Brkovica, politicku organizaciju za krsenje politickih, nacionalnih i jezickih prava gradjana, pod nazivom- Pokret za promjene, Centar za iseljenike koji ne vidi pravoslavne iseljenike, i mnoge druge organizacije.
Kada se sve sabere- radi se o samo par stotina dukljanskih trudbenika, koji su pravilno rasporedjeni u raznim organizacijama- stvarajuci lazni utisak da su brojcano vrlo jaki. Oni nijesu brojcano jaki, nihova ideologija nista ne valja- sto dokazuje njihova nespremnost na ideoloska suceljavanja u medijima, njihova zagrizenost u beskrupuloznom krsenju ljudskih prava je u suprotnosti sa osnovnim civilizacijskim tokovima i zdravim razumom, ali im se mora priznati da imaju maksimalnu sposobnost u stvaranju institucija i medija, neophodnih za maltretiranje sirokih narodnih masa- koje ne misle njihovom dukljanskom glavom.
Za razliku od dukljanskih trudbenika, koji se nijesu nesto mnogo osvrtali na svoje dukljanske politicare, srpski nacionalni trudbenici se nijesu nesto posebno pretrgli da se odvoje od srpskih politicara, vec su ocekivali da ce im srpske opozicione partije na tacni donijeti srpske institucije, medije, organizacije,... To se nikad nece desiti, jer, politicari su okrenuti ka politici, a institucije su nesto sto mora biti odvojeno od politike i politicara. Cak i da politicari stvore srpske institucije, one nastavljaju da idu svojim putem, nezavisno od svojih, eventuaalnih, "politickih osnivaca". Vjerovanje u politicke mehanizme koji ce dovesti do stvaranja srpskih nacionalnih institucija u Crnoj Gori je bila zabluda, nemoguca misija. Te institucije ce stvarati entuzijasti, nepoliticke osobe svjesne njihove vaznosti za srpski narod.
Na drugoj strani, zacudjuje cinjenica da srpski politicari u Crnoj Gori ocekuju da im se na tacni donese glavno oruzje svakog politicara, koje cine mediji: televizija, zurnali, novine, ... Dobro, srpskim politicarime nijesu neophodne srpske nacionalne institucije, i to se djelimicno moze razumjeti, ali sto je sa medijima? Desetak srpskih i prosrpskih partija u Crnoj Gori, iza kojih stoji preko 44% gradjanstva, ne moze da se sastane i donese plan i program stvaranja jedne jedine televizije, koja nece nikog preferirati, vec imati jednako rastojanje i profesionalan odnos prema svima? Gdje ce dio emisija biti posvecen politici, tj. njima, a ostalo efirno vrijeme pitanjima srpske kulture, sporta, srpske dijaspore, povezivanja sa TV centrima u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci. Izgleda da je to nemoguca misija za nase politicare. Cini se da se to nikad desiti nece, bez obzira sto bez medija, a prije svega bez televizije, mogu vec sada da pakuju politicke kofere i polako odlaze sa politicke scene. I to- svi, u kompletu, sve srpske i sve prosrpske partije u Crnoj Gori za koje glasa oko 44% razocaranih gradjana Crne Gore vec deceniju i po! Politicari bez medija su kao bikovi u areni bez rogova, priplodni trkacki zdrebci bez erekcije, sumo borci od pedeset kilograma.
Uostalom, o cemu pricati kada se nacionalne partije NS i DSS ne mogu ujediniti, nacionalne i socijalisticke partije DSJ i NSS ne mogu stopiti u jednu, a da se sve ove cetiri partije objedine- pitanje je da li bi i tada prosli cenzus od 3%. U borbi za goli i nepotrebni politicki opstanak njima na pamet ne padaju mediji i institucije. Oni ne mogu svoje mikronske partije razviti i postaviti na noge, a ne da ostvare neke vise strateske cijeve.

Vrijeme srpskih nacionalnih radnika

Nacionalni radnici moraju shvatiti da oni nijesu politicari, da se njihov sklop razmisljanja i djelovanja bitno razlikuje od klasicnog politickog. Mozda ce se desiti da neko od istaknutih nacionalnih radnika postane jednog dana uspjesan politicar, ali, dozvolite da u to ozbiljno posumnjam. Nacionalni radnici ne smiju da se ponasaju kao politicari, oni moraju stremiti ka ostvarenju nacionalne ideje kroz stvaranje srpskih institucija i medija, a ne posrcuce politicke karijere sumnjivog dometa. Svakako, uspjesne srpske politicare treba podrzavati i treba im dati sansu. Bilo bi besmisleno kada bi zbog prljavstine koju svaka politika nosi okretali ledja, iz "principjelnih razloga", srpskim politicarima koji se staraju da dodju do uspjeha. Ako uspiju, to je fenomenalno, to je opsti uspjeh svih onih srpskih ljudi koji su ih glasali, i koji su im vjerovali. Ako ne uspiju, vrijeme ce ih kazniti i gurnuti u zaborav, i to je sasvim dovoljna kazna za neuspjeh. Znaci, podrzati ih moramo, a oni neka sami nose odgovornost i svoju politicku sudbinu!
Shvatajuci organicenost djelovanja i dometa politickih partija i politicara, neizostavno se namece kao zakljucak da nacionalni radnici trebaju imati svoj posebni put na kojem se treba ostvariti sve ono sto politicari ne mogu ostvariti. Pitanje srpskih medija i srpskih nacionalnih institucija treba rjesavati bez politicara. Srpske NVO moraju da se nadju za okruglim stolom, da razgovaraju i dogovore se o koordinaciji u zastiti i promovisanju srpskog nacionalnog identiteta, i srpskog nacionalnog interesa u Crnoj Gori. Vrijeme je da se stvori mreza srpskih NVO u Crnoj Gori, gdje ce se efektno i brzo razmjenjivati sve informacije o aktivnostima i izjavama. Neophodno je da se svi talentovani srpski ljudi, koji tavore u politici kao kvazipoliticari , otrgnu iz barustine i postanu korisni srpski nacionalni radnici ukljuceni u srpske organizacije koje postoje ili ce tek nastati.
Srpski politicari i srpski nacionalni radnici imaju razlicitu percepciju prioriteta i vaznosti u nacionalnoj politici. To je fakt, i to nije lose. Zato ce i putevi ka cilju biti potpuno razliciti.
Ukoliko srpski politicari u Crnoj Gori ne uspiju u zastiti srpskog naroda politickim putem, jedina nada ostaje da se srpski nacionalni radnici zbore za srpske interese- nepolitickim putem. S obzirom na realnost danasnje Crne Gore, tvrdim da dolazi vrijeme srpskih nacionalnih radnika, koji mogu sudbinu naroda kojem pripadaju smjelo uzeti u svoje ruke.
Vrijeme je za objedinjenje snaga izvan klasicnih politickih krugova. Svaki covjek nam je vazan i potreban. Svaka veza, svaki uticaj, svaki komentar, svaka kreativna i pozitivna nacionalna aktivnost ima ogromni znacaj. Ne treba sumnjati u svoje sile, jer, istorija, logika i kreativnost su na nasoj strani. Nama je samo potrebna jaca aktivnost i bolja organizacija. Konkretni ciljevi su jasni- srpske institucije, i to se treba ostvariti ne zaleci snage i energije. Prije svega treba osnovati podruznicu Matice srpske u Crnoj Gori, a potom i srpski PEN centar, Srpski kulturni centar, Srpsku organizaciju za zastitu ljudskih prava, Centar za srpsku dijasporu, a razmisljati o Srpskom narodnom pozoristu u Podgorici, nedjeljnom srpskom zurnalu, modalitetima za stvaranje prve srpske TV u Crnoj Gori.
Neobicno je vazno da preko 200 000 Srba u Crnoj Gori dobije svoje institucije i medije, na koje ce sa simpatijama, a to je sigurno, gledati i 200 000 Crnogoraca koji govore srpskim jezikom. Samo taj podatak je dovoljan da se shvati da je Crna Gora danas Eldorado za istinske, talentovane, borbene i kreativne srpske nacionalne borce, koji se mogu velikim slovima upisati u istoriju naroda kojem pripadaju.