Sunday, January 25, 2009

Manjinci i boljševici

Kolumna In4S, petak, 16 januar 2009 14:06 Vojin Grubač

Na srpskoj političkoj sceni u Crnoj Gori se digla ogromna prašina oko formiranja Srpskog nacionalnog savjeta. Srpski i prosrpski političari u Crnoj Gori su organizatore i zastupnike stvaranja Savjeta etiketirali kao – manjince. Naravno, protivnici naših grešnih srpskih manjinaca (menjševika) su, logično, naši nepogrješivi srpski većinci – boljševici. Dakle, dijelimo se kao amebe.
Nezavisno od toga kako se odnose prema onima koji drugačije misle, u radu dosadašnjih srpskih političara u Crnoj Gori postoji nekoliko nespornih momenata. Srpski političari u Crnoj Gori za osamnaest godina političkog djelovanja nisu ništa konkretno uradili za narod koji predstavljaju. Nisu stvorili niti jednu srpsku nacionalnu instituciju, nisu uspjeli da otvore bar jednu TV stanicu, srpsku ili opozicionu – nevažno, nemaju srpski politički nedjeljnik, a proporcionalna nezastupljenost i diskriminacija Srba u organima državne uprave je na nivou državnog kriminala najvišeg stepena. Ko je čak letimično pogledao poslednji Izvještaj crnogorskog ombudsmana Šefka Crnovršanina o nacionalnoj zastupljenosti naroda u državnim organima Crne Gore – jednoznačno je mogao konstatovati da se u tim institucijama desio anticivilizacijski puč sa elementima etničkog čišćenja, uz grubo rušenje Ustava države. Da napomenem, do sada se nije dizala odgovornost za tu protivzakonitu aktivnost državnog aparata od strane nadležnih insitucija.
Zalaganje Srpskog nacionalnog savjeta da Srbi u Crnoj Gori budu proporcionalno zastupljeni u sljedećem sazivu Parlamenta, kao i organima državne uprave, Miodrag Vuković, šef poslaničke grupe DPS, je iskoristio za novo izmotavanje srpskih političara, pri čemu su mediji prenijeli sljedeće njegove riječi: "Drugo je pitanje, malo teže, kako da definišemo dodatna politička manjinska prava. Tu su u opoziciji nedosljedni, jer u Ustavu piše da pravo na autentičnu zastupljenost u organima vlasti imaju pripadnici manjinskih naroda i nacionalnih manjina. Osnovno pitanje je da se definišu manjinski narodi i nacionalne manjine. Nacionalne manjine u Crnoj Gori su danas Hrvati i Albanci, koji imaju svoje matične države i prihvataju taj status u Crnoj Gori. Pitanje je šta sa Bošnjacima, koji izlaze sa nejasnim zahtevima. Ključni problem novog zakona leži u odgovoru na pitanje – da li su Srbi nacionalna manjina? Prvo neka kažu lideri Srba u Crnoj Gori da li su manjina i odmah ćemo prilagoditi zakon. Ako jesu, onda bi 30 odsto Srba u Crnoj Gori imalo zagarantovane mandate, pa nam izbori ne bi trebali. Oni su, međutim, bježali od izjašnjavanja o onome što je osnova da bi se utvrdili manjinski mandati, jer u srpskom bloku postoji sukob oko statusa Srba – kaže Vuković."


Trgovina ljudskim pravima


Prvi i glavni zaključak koji se moze izvesti iz ove izjave Vukovića je da se on, kao političar i profesionalni Crnogorac, želi trgovati sa nacionalnim političarima drugih naroda oko elementarnih nacionalnih prava građana, koje ti političari predstavljaju. Naravno, treba napomenuti da je takva anticivilizacijska berza kaznjiva zakonom, kao svaka druga protivustavna "trgovačka aktivnost".
I tako, Vuković priznaje da u Ustavu piše da pravo na autentičnu zastupljenost u organima vlasti imaju pripadnici manjinskih naroda i nacionalnih manjina, ali zaboravlja da doda i – proporcionalnu! Tvrdi da mu je jasno da Albanci i Hrvati pripadaju nacionalnim manjinama. Nije mu jasno da li su Bošnjaci nacionalna manjina ili manjinski narod, mada je svima jasno da, nevažno od svog slobodnog izbora, Bošnjaci imaju neotuđivo pravo na autentičnu i proporcionalnu zastupljenost u državnim organima i Parlamentu Crne Gore. I na kraju ide glavna poenta Vukovića – nije mu jasno da li su Srbi nacionalna manjina, te traži da mu srpski političari odgovore na to stupidno pitanje. Naravno, srpski političari nisu znali da mu odgovore, jer su izgubljeni u svemiru. Ako ništa drugo, srpski političari su mogli ponoviti važnu izjavu poslanika Budimira Aleksića, koji je davno rekao Vukoviću, i sličnima koji imaju neke "dileme", da u Crnoj Gori nema većinskog naroda, te da su Srbi i Crnogorci dva manjinska naroda, duduše, brojnija od ostalih.
Sada dolazimo u poziciju da svima jednako, srpskim političarima kao i funkcionerima DPS, SDP, LP, moramo objašnjavati nesporni fakt da su dva "državotvorna naroda", Srbi i Crnogorci – dva manjinska naroda, kao i to da ta dva "konstitutivna" manjinska naroda imaju pravo na proporcionalnu i autentičnu zastupljenost u Parlamentu i državnim organima po glavnom aktu države – Ustavu. Naravno, tumačeći Ustav po željama Miodraga Vukovića ispada da nacionalna manjine u Crnoj Gori imaju sva nacionalna prava, a da nacionalna prava dva najbrojnija naroda predstavljaju područje prljavih političkih trgovina, gdje neko mora obavezno biti teško diskriminisan i prevaren. Da je to – MORA BITI DISKRIMINISAN I PREVAREN – neizostavno, svedoči bježanje Miodraga Vukovića od primjene Ustava Crne Gore, kao i Izvjestaj ombudsmana.


Psima i Srbima zabranjen ulaz!

U Izvjestaju ombudsmana Šefka Crnovršanina nema podataka o nacionalnoj zastupljenosti opštinskih činovnika u Podgorici. Na odborničko pitanje upućeno gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši o broju Srba zaposlenih u administraciji Podgorice, on je odgovorio da nije zaposlen niti jedan Srbin! Nedavno je isti gradonačelnik zabranio činovniku Opštine, gospođi s invaliditetom vezanim za nedostatak vida, Marijani Mugoši da njen pas vodič Ksena ulazi u zgradu Opštine Podgorica. Poruka gradonačelnika Podgorice je očigledna – psima i Srbima nije dozvoljen rad u administraciji grada!
Po Izvještaju ombudsmana Crnovršanina, u ministarstvima kulture, prosvete i nauke, zdravlja, turizma i poljoprivrede od ukupno 712 zaposlenih ima 617 Crnogoraca i 25 Srba, mada Crnogoraca treba da bude 292, a Srba 228. Crnogorski premijer Milo Đukanović je na pitanje o psu Kseni rekao da bi mu on dozvolio da radi u zgradi Vlade. Pa dobro, ako bi premijer dozvolio psu vodiču da radi u Vladi, zašto ne dozvoljava Srbima da rade u toj istoj Vladi u proporciji koja im se garantuje traumatičnim, ali obaveznim Ustavom Crne Gore? Svakako, najvažnije je u ovoj priči – zašto to pitanje nisu postavili Mugoši i Đukanoviću srpski političari koji se bore za prava Srba? Pa dobro, da ih oslobodim te obaveze – ja ću postaviti to pitanje?! Inače, iskreni sam zastupnik prava životinja, ali tvrdim da Srbi takođe moraju imati sva garantovana prava kao pripadnici ljudskog roda. Do tada, Ksenu ću vise cijeniti od današnjih javnih zaštitnika prava Ksene, koji od te dobre repate kuce ne vide aparthejd i etnička čisćenja u istoj zgradi u kojoj radi Ksena.


Bauk Srpskog savjeta

I tako, Srpski nacionalni savjet je postao bauk koji kruži Crnom Gorom, jednako plašeći nosioce najcrnje nacionalne diskriminacije kao i srpske političare. Zbilja, šta je u pitanju? Da nije u pitanju strah srpskih političara od konkurencije u borbi za osnovna ljudska i nacionalna prava Srba u Crnoj Gori? Čega se plasiti? Da se ne stvori neka srpska institucija kao dokaz da su srpski političari ipak nešto mogli uraditi za prošlih par desetina godina!? Pa zar nemamo isti cilj a različite puteve, ili nam možda čak ni cilj nije isti!? Možda u svoj ovoj zavrzlami srpski političari nemaju nekog jasno definisanog cilja niti pravca, poput aviona koji rula? Naravno, aviona koji rula, a ne leti! 


Očigledno je da srpske nacionalne projekte u Crnoj Gori treba odvojiti i ograditi od politike i političara. Srpski političari moraju i dalje sizifovski raditi svoj posao, u ulozi "gurača kamena" koja im je prednaznačena na političkoj sceni Crne Gore. Glas im vjerovatno treba pokloniti na sljedećim i svim ostalim izborima, jer su bolji od onih koji su gori. I to bez obzira što su Srbi, kao političari, poznati u hiperprodukciji proizvodnje političkog ništa. A na drugoj strani, dajmo mogućnost Srpskom nacionalom savjetu da bar otpočne sa stvaranjem srpskih institucija i realizacijom srpskih projekata. Banalan je problem što će svaki uspjeh, pa čak i onaj maleni, kod dijela srpskih političara izazvati nekontrolisane provale gnjeva.
A šta će se tek desiti kada Srpski nacionalni savjet pokrene inicijativu za stvaranje Specijalnog suda za odgovorne u faktu etničke diskriminacije i etničkih progona u organima državne uprave Crne Gore? Ko će se u crnogorskoj javnosti, od zaštitnika ljudskih prava do političara i političkih analitičara, morati prezuti dok panika bude hvatala Miodraga Vukovića i njemu slične? Dakle, trebaju se zakopati "ratne sjekire" među srpskim političarima i srpskim nacionalnim radnicima. Moraju se razdvojiti buduće srpske institucije od hirova politike i političara. Ako se to ne razdvoji, rezultat će opet biti – poznato veliko ništa!


Sunday, January 4, 2009

Izjave, januar 2009.g.

Podgoricki dnevnik "DAN", 15.01.2009.g.


SRPSKI NACIONALNI SAVJET TRAŽI OBEŠTEĆENjE ZBOG DISKRIMINACIJE U MINISTARSTVU PROSVJETE


Kod Škuletića samo šest Srba


Podgorica, 15.01.09.g. - Savjet smatra da grubo kršenje Ustava po osnovu zapošljavanja u Ministarstvu, treba nadoknaditi vraćanjem na posao otpuštenih profesora srpskog jezika iz Nikšića i izgradnjom objekta Srpskog kulturnog centra

Potpredsjednik Srpskog nacionalnog savjeta Vojin Grubač zatražiće od ministra prosvjete i nauke Sretena Škuletića objašnjenje zbog diskriminacije po nacionalnom osnovu u tom resoru, gdje je od 69 zaposlenih, samo šestoro Srba. Grubač smatra da nezastupljenost srpske manjine u prosvjetnom resoru treba nadoknaditi "vraćanjem na posao otpuštenih profesora srpskog jezika i izgradnjom objekta Srpskog kulturnog centra u Podgorici".

Grubač svoj zahtjev obrazlaže istraživanjem ombudsmana Šefka Crnovršanina, prema kojem je od 69 zaposlenih u Ministarstvu, 54 Crnogorca i šest Srba. Očekuje da će na sastanku sa Škuletićem, koji bi trebalo da se organizuje do kraja januara, postići dogovor i oko pripreme udžbenika na srpskom jeziku, koje bi osnovci i srednjoškolci mogli koristiti već od naredne školske godine.

- Ustavna obaveza je da, na osnovu ukupnog broja zaposlenih, srpskih činovnika bude 23. Zbog grubog kršenja Ustava, insistiraćemo da se na posao vrate otpušteni profesori, koji bi od jeseni mogli predavati iz udžbenika na srpskom jeziku. Tražićemo i da se dio tih profesora uposli u Ministarstvo prosvjete, ističe Grubač.On dalje navodi će slični zahtjevi biti upućeni i Ministarstvu kulture, sporta i medija, jer je i taj resor "prekršio Ustav po istom osnovu".

- Prihvatanjem naših inicijativa, Škuletić i ministar kulture Branislav Mićunović demonstrirali bi domaćoj i međunarodnoj javnosti da je zvanična Podgorica odustala od nerazumne prakse etničkih progona, zaključuje Grubač.

...........................................................................................................

Dnevnik "Pobjeda", 04.01.09.g.

SRPSKI NACIONALNI SAVJET TRAŽI SASTANAK SA MINISTROM ŠKULETIĆEM


Srpska djeca u posebnim odjeljenjima


Podgorica, 3. januara (MINA) - Srpski nacionalni savjet zatražiće sastanak sa ministrom prosvjete, Sretenom Škuletićem, sa ciljem da se pronađe model po kojem bi se sve obaveze prema srpskom narodu u prosvjeti, koje garantuje Ustav, bile ispoštovane u punoj sadržini i formi.
“Povodom izjave Škuletića, da će od naredne školske godine svi školski udžbenici biti štampani na crnogorskom jeziku, želimo na vrijeme napomenuti ministru prosvjete da, po važećem Ustavu, srpska djeca u Crnoj Gori ne moraju da se školuju po tim udžbenicima”, naveo je u izjavi dostavljenoj agenciji MINA potpredsjednik Savjeta, Vojin Grubač.
Prema njegovim riječima, Srpski nacionalni savjet mora dati dozvolu Ministarstvu prosvjete da udžbenici namijenjeni Srbima zadovoljavaju sve neophodne kriterijume da bi mogli biti korišćeni u nastavnom programu na srpskom jeziku.
“U tom smislu, potrebno je da, osim razdvajanja školskih odjeljenja u sljedećoj školskoj godini na jezičkoj osnovi, Ministarstvo prosvjete omogući srpskim istoričarima i profesorima srpskog jezika, koje predloži Srpski nacionalni savjet, učešće u koncipiranju i obradi udžbenika za Srbe”, tvrdi Grubač.
Srpski udžbenici iz književnosti, istorije i geografije, kako je naveo, moraju da u svojoj osnovi najkvalitetnije obrade predmetnu materiju iz svoje oblasti, ravnopravno tretirajući prostore Crne Gore, Srbije i Republike srpske.
“Želimo posebno napomenuti ministru Škuletiću, da nacionalna struktura njegovog ministarstva nije u skladu sa normama Ustava”, naveo je Grubač.
On smatra da je zato neophodno da Ministarstvo prosvjete u svoj sastav uključi eksperte srpske nacionalnosti, da bi taj problem bio adekvatno riješen, dostizanjem proporcionalne zastupljenosti srpskih kadrova u radu Ministarstva.