Nenad Stevović, đakon “CPC” i predsjednik Crnogorske partije u Srbiji je uoči poslednjih izbora predočio medijima svoj politički manifest pod nazivom Bijeli papir. U njemu je ukazao na težak položaj etničkih Crnogoraca u Srbiji koji, ne želeći da se otkažu od crnogorskog državljanstva, ostaju bez ličnih karata i zdravstvenih knižica.
Zato je pitao: "Da li je ispravno da država Crna Gora ostavlja svoje lojalne državljane, etničke Crnogorce na cjedilu? "
Stevović je predložio crnogorskim vlastima sledeće: "Jedno od mogućih rješenja je da se dvojno državljanstvo omogući etničkim Crnogorcima, koji imaju državljanstvo Crne Gore a građani su Srbije, ako u pismenoj formi potvrde lojalnost državi Crnoj Gori i potvrde da će nastaviti da poštuju Ustav i zakone Crne Gore."
Viđeste li ovo? Dvojno državljanstvo isključivo za etničke Crnogorce, ali ne sve - vec samo one koji u pismenoj formi potvrde lojalnost Crnoj Gori. Znaci, nelojalnim i politički nepodobnim etničkim Crnogorcima, zajedno sa ostalim nepriznatim crnogorskim državljanima raznih nacija- treba dati nogu u zadnjicu umjesto državljanstva. Demokratski, nema što!
U vezi prava glasa Stevović kaze: "Ne želimo pravo glasa u Crnoj Gori. Nikako! Ovdje nije riječ o izbornom pravu, ovdje nije riječ o referendumu. Etnički Crnogorci u Srbiji su odavno rekli da ne žele da glasaju na izborima u Crnoj Gori." Po članu 45. pocijepanog Ustava Crne Gore:" Pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori." Stevovic, dakle, insistira da budući (tzv. lojalni) državljani ne koriste, ili prekrše taj clan Ustava Crne Gore. Kako to izvesti? Možda bi trebali da se zakunu na Kur’an i Bibliju, i daju “časnu pionirsku” - da im nece pasti na pamet da iskoriste pravo koje im daje taj član Ustava? Očigledno je da Stevović strahuje da bi lojalni državljani iskoristili pravo glasa i nelojalno glasali protiv Mila. Biti lojalan državi, a nelojalan vlasti je pravljenje problema Milu i Ranku, a samim tim i Nešu - jer je Stevović Milogorac.
Kad se nepriznati crnogorski državljani protjeraju kroz inkvizitorsko sito i rešeto Crnogorske partije malo ko ostaje podoban za državljanstvo Crne Gore. Od oko 263 000 crnogorskih državljana u Srbiji odmah se može eliministati 194 000 nepodobnih Srba. Od 69 049 etničkih Crnogoraca u Srbiji sigurno je nepodobno 68 587, jer govore srpskim jezikom.Tako ostaje 462 Crnogorca koja su jezički i vjerski vjerovatno podobni, mada od njih samo 262 govore crnogorskim jezikom. S obzirom na to da je vlast u Crnoj Gori protiv Srba i srpskog jezika, to identitetski profil iseljenika u Srbiji nikako ne odgovara potrebama crnogorske vlasti u eventualnom davanju državljanstva. Zato se MIlo i Ranko češkaju po glavi od Bijelog papira, ne znajuci sta ih je snašlo od političara Stevovića.
Milo i Ranko su Stevoviću dali sve što su mogli. Stevović je kao državljanin Srbije - predsjednik NVO Krstaš i Crnogorske partije (CP), predsjednik dvije sportske organizacije -Srpske pikado unije (SPU) i Pikado saveza Vojvodine ( PSV), opunomoćenik Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji, koja ga je kao civila proizvela u manufakturnog đakona “CPC“. Ujedno je, kao crnogorski državljanin, predsjednik Pikado saveza Crne Gore i član Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK), kao i potpredsednik Saveza crnogorskih asocijacija Evrope. Dok je trubio da Crnogorci, i ostali crnogorski državljani u Srbiji ne zele da glasaju na referendumu, on je volšebno postao državljanin Crne Gore - i vjerovatno glasao na referendumu za nestajanje SCG. Država se raspala, ali se predsjedničke funkcije mnogofunkcionalnog đakona “CPC” u Srbiji i Crnoj Gori nisu razdružile.
Prošli su vanredni parlamentarni izbori u Srbiji. Crnogorska partija je za učešće na izborima skupila 11 111 potpisa, a dobila četvrtinu od toga - 2 501 glas. Tužno, zar ne?! Podsjetimo se šta je uoči referenduma govorio javnosti samozvani “predstavnik Crnogoraca” Stevović:” Svi Crnogorci u Srbiji jesu za nezavisnost Crne Gore. Slažem se da u Srbiji ima onih koji ne dijele naše mišljenje, i koje voli srpski premijer, ali to su Srbi iz Crne Gore, i oni se lažno u javnosti predstavljaju kao Crnogorci.” Mizerni glasovi koje je dobio Stevović na zadnjim izborima u Srbiji jasno pokazuju da ga ne podržavaju ni oni crnogorski drzavljani koji se u javnosti “ne predstavljaju lažno kao Crnogorci”. Prosto rečeno- ovaj Crnogorac ne predstavlja Crnogorce niti crnogorske državljane u Srbiji. Sto je najkomičnije, on ne moze biti čak ni prvi dasa u svom selu Lovćenac. Čak ni tamo CP nema dovoljno glasova da bi ga utješno kandidovala za predsjednika MZ Lovćenac.
Nenad Stevović neobično podsjeća na njemačkog pilota iz Drugog svjetskog rata, kojeg su postavili u kapsulu - glavu nove, moćne njemačke rakete, a potom eksperimentalno ispalili put kosmosa, obezbjedivši ga sa dovoljno kiseonika. Nisu znali da postoje ekstremna preopterećenja od ubrzanja, i enormno usijanje kabine dok raketa leti kroz vazdušni prostor ( temperatura se penje do nekoliko stotina stepeni Celzijusa), tako da su oficiri Treceg rajha preko radio veze čuli njegove poslednje riječi: "Oh, moj Fireru".
Crnogorska partija upravo sliči eksperimenalnoj raketi iz prethodne priče. Stevovic je njen eksperimentalni pilot- političar. Pogonsko gorivo te rakete su isključivost i netrpeljivost, a Bijeli papir je krhka pilotska kabina nesposobna da proleti kroz političko nebo bez razlijetanja u parmaparčad. Zato se na zadnjim izborima u Srbiji desio spektakularni raketolom ove eksperimentalne “crnogorske rakete“. Zbilja, da li je poslije osaznavanja istine da vise nikog ne predstavlja đakon Stevović reagovao sa usklikom: "Oh, moj Fireru"!?
